(Svom prijatelju, Almerović Nisanu, vlasniku Diesel Bosch Servisa na Zabjelu, u Podgorici)
Piše: Igor Obradović
Prijatelju moj,
Zahvaljujem ti se što si mi februara mjeseca ove godine opravio kola. Kao razloge ovoj zahvalnici, navodim sledeće:
1. Spriječio si me da kolima gađam narod po ulicama, a ne da ih vozim, obzirom da njima ne mogu krenuti više od 0 km/h;
2. Dao si mi vremena da bolje poradim na ideji da budem čovjek, tako da, iako sam stao na svoje noge, nisam još uvijek stao na točkove kola;
3. Učinio si da ne budem sujetan na potrošnju goriva u autu, jer, koliko god sipao, ne trošim ništa dok su kola u mjestu;
4. Motivisao si me da otvorim ergelu konja, obzirom da je 115 konja iz kola ostalo na brdu, a kola su krenula nizbrdo;
5. Riješio si me nedoumice da pregazim pješaka, jer taj i dalje ne zna u kom pravcu da ide;
6. Podučio si me da ne psujem kad vozim, u stilu „ko ti dade dozvolu, konju jedan!", jer mi je i taj konj ostao kod tebe;
7. Sugerisao si mi da budem nevidljiv u vožnji, što je lako, jer ću doći niotkud, ni sa čim i nestati bez traga;
8. Uticao si na mene da neću zaostajati za drugim kolima. A i kako ću, kad ni krenuo sa svojim nisam;
9. Nisi se ponašao kao drugi mehaničari u saopštavanju nesrećnog slučaja tokom rada na kolima. Jednostavno je motor slučajno opalio, pa si me toplo ispratio;
10. Ti jednostavno nisi od onih koji žure u svom poslu. Tvoje ruke su stigle da raskinu sve živo u mojim kolima;
11. Izliječio si mi dosadu, stavljajući mi ruke u prazne džepove i isprazneći mi motor iz kola;
12. Učinio si da moja kola budu netaknuto djelo, jer ti je, kao takvo izmaklo kontroli. Ah, sve li ti je postojano;
13. Uticao si da promijenim kola što prije, kao bolesnik postelju i brzo napustim tvoju bolnicu;
14. Pokazao si mi da je sirotinja najbolje biti u ovom društvu i dao si mi bogato znanje, koje ima prsle ruke i prazna obećanja;
15. Naučio si me da u životu treba da zasučem rukave u svom poslu, da ne bi kao ti, primijetio da ni košulje nemaš;
16. Ubijedio si me da je motor kola odličan. Podvukao sam se ispod kola i uvidio da sam do juče imao sjajnu prošlost, a već danas svijetlu budućnost;
17. Bio si dovoljno glup da zaključiš da moja kola imaju zamjerku, umjesto da, kao pametan, primijetiš sve;
18. Spriječio si me da ne stanem na kočnicu u toku vožnje, jer iste više nije ni bilo;
19. Naučio si me da vozim unazad i tako porušim tuđu ogradu, ne znajući gdje si mi ugradio kočnicu;
20. Odložio si moju sudbinu da postanem udovac bez kola. Sačekao si i to mi rekao nakon mjesec dana;
21. Sugerisao si mi da pažljivije gledam u toku vožnje, jer ću bez kola bolje obratiti pažnju na okruženje;
22. Učinio si da mi motor proklizava, pa je svaki njegov dio uhvatio led;
23. Pokazao si se preciznim mehaničarem. Kad je muva pala na motor, ti si je udario pajserom;
24. Napravio si kola tako da mogu ići samo pravo, makar i po cijenu slijetanja sa puta;
25. Olakšao si mi dalji život, jer ćeš zbog mojih mučkih izgovora, drugi put teško naći budalu veću od mene.
Drugarski pozdrav,
Igor Obradović







Nevjerovatno!
fantasticno! genijalno! jos da procita prijatelj majstor naravno ako zna da cita,bogami i neke njegove kolege iz iste ili drugih bransi.ovo bi se moglo stampati i dijeliti ,bukvalno.kao dokument.cestitam!
Svaka čast!
Hvala. Preostalo mi je da ga tuzim, ali mi je tanka nada tu. Mozda izradim i letke i zakupim avion da to rasturim po drzavi. Prezivjece se naredna zima toplije.
O istoj temi, sa istim akterom, pisao sam ovdje pod nazivom ‘lesinari’ i ‘uspon i pad karo-placista’.
Prijatelju Igore,sapatnice!
Ja sam neki dan svoja kola prodala.Nisam mogla vise izdurati taj majstorski terorizam.Sad se vozim taksijem.Mogu ti reci da je jeftinije,kad sve sracunam.