Na Facebook je otvorena komuna pod nazivom "Zaboravljena gora – Mitska bića Crne Gore". Za svega dva dana blizu 300 čitalaca se registrovalo izmenjujući svoje impresije proistekle iz ovog sjajnog dela.
Većina naših članova permanentno ostavlja podatke o autoru, poput bioritma, karijere, intervjua. Pitanja i zapitkivanja ne prestaju. Ja kao moderator jedino mogu da tvrdim da se radi i najbrže rastućoj grupi na FB.
Moja obaveza je da o tome i obavestim neke od medija iz Crne Gore i Srbije. Mladi autor je vrlo brzo postao pravi BREND. I to ne samo crnogorski.
Veliki pozdrav i posetite našu grupu
Vuk Batrićević
Sve je to super. samo na CT nema knjige_
Aj onda Crni dodji do NK.Imamo je mi! bez zaj… ima je u carev most knjizari.
ja se nisam uclanila,ali sam se promuvala po grupi :)))))
obozavam goru! :))))))
Posebno pricu o troklocima!!!!
Knjiga nije nista posebno ima je u gradskoj knjizari u Podgorici
Knjiga je odlicna! Posebna, odise zivotom. Mozda zato sto i volim fantaziju. Ovako nesto sam i dugo, dugo cekao.
daleko od toga da knjiga “nije ništa posebno”. Baš je u toj “posebnosti” njena posebnost. razbija stereotipe. Ništa ni nalik njoj se ne može naći u knjižarama. Zato i komentarišem.
A još mu je ovo prva knjiga!
Šta očekivati od drugih!
Go, man! GO!!!
Volio bih da vjerujem da ovaj covjek otvara novo, sjajnije, poglavlje crnogorske knjizevnosti, ali se istovremeno bojim da nema ko da ga prati, ni u smislu originalnosti a ni hrabrosti.
Naravno da knjiga “nije nesto posebno” , sve je citam i nikako da ukapiram gdje je tu Fernando …..
Ko god voli mitologiju i nesto malo iznad nje bice odusevljen Gorom. Do sad je trebalo tako nesto da cekam od stranaca a evo ga sada izvorno. Konacno!
i zabavno i duboko i blisko……… i strasno.
Ne znam kakvi su crnogorski novi pisci, ali ovaj je svjez. U Crnoj Gori. Malo je i pokupio od M. Pavica, Markesa itd… Nije tako spektakularan…
Knjiga je toliko jednostavna i dobra. Toliko novo i opet dobro. Ma, prosto dobro! sad znam sta da kupujem ljudima za rodjendan.
Zaboravljena gora je osvježenje. Ona je i onaj tajni znak uma mladih Crnogoraca kojim umiju da se vinu u daljine po zvijezdu.
Dogodila se knjiga – dogodio se književnik. On nas je, kao konzumente, dotakao, uhvatio u oskudnom znanju o nama samima, i tako nam naznačio svijet drugačijih promišljanja.
Nije, u principu, ni bitna “stvarnost”legende na kojoj “bazira”Zaboravljena gora, bitno je to da je ovo djelo po svemu što je u njemu mitski i demonski hronotop naše, pogotovu što nas “osvježava” našim zaboravljenim i prirodnim pripovjedačkim stilom i leksikom, od koje su poodavno “odlijepili” naši književnici.
Priča o jeziku Zaboravljene gore, nije na bilo kakvom “namjernom” fonu skorašnjih rasprava o jeziku. To je narativni jezik naših đedova, i to onaj jezik koji i danas možete čuti u nikšićkim domovima, samo ne tako “autohtono” kod pisaca. Popović nas je podsjetio na sopstveni živi upotrebni jezik .
Divno izmastana kolektivna svijest…. Za ove krajeve egzoticna autorova skromnost fantazija je ravna gilzvitima i troklocima! Lijepo je znati da tako nesto ipak postoji. Ocekivanje jedne od “zednih” je prijatno utoljeno.
Knjiga je više nego dobra, po svim osnovama. INventivna je.
Kome bi baš palo na pamet da “pomjera” lokalitete legendi?
Legenda i nema čist lokalitet. Zato je i Vlaški pečat mogao biti Prokletijski. O valgorama da i ne govorimo. Da je živ Živko Nikolić, imao bi sjajne motive u ovoj Popovićevoj knjizi.
Slavka, zbog tvojih komentara sam i kupila knjigu. I nisam pogrijesila. Nesvakidasnja je i po prvi put me neko djelo tjera da ga citam ponovo.
Ljudi, smanjite dozivljaj. Onaj ko je kadar da Milisava Popovica naziva “novim Tolkinom” ne samo da nije citao Tolkina, no jedva da je bilo sto u zanru epske fantastike imao u rukama. Sto se umjesnosti koju pokazuje u projektu iskoristavanja profesionalnih saznanja iz domena komunikologije na planu promocije svoje knjige, svaka cast Popopicu. Lijep /i uspjesan pokusaj / kreiranju vlastitog profila.. To je to.
Citam intervju u kojemu ga novinar/ka pita : Kako se osjecate kao lik iz citanki?
Q.E.D
Licno, dopada mi se tematika Popoviceve knjige. Covjek je obrazovan i sposoban da kolazira opste poznate cinjenice iz slovenske i inih mitologija. Vrijedi je procitati i imati u svojoj biblioteci.
Razumijem te Vlatko, I ja sam mislio da treba zanemariti znacaj knjige s obzirom koliko se prica o njoj. A ono, I ja se primio!! Dobra je. I to u najskromnijem kvalifikativu.
Sto se autora tice, grijesis. Gledo HRT I vele da je I kod njih pocelo da se kuva zbog Milisava.
Vrijedi ga imati zbog Crne Gore.
Apsolutno saglasan, sa posljednjom recenicom koju si napisao u svom komentaru CEPKO. Sve sto je u Crnoj Gori dobro moze /treba/ samo da nas raduje a ova knjiga definitivno /pretim reakcije ljudi/ generise dobru energiju.
Ma ta knjiga pripada srpskoj knjievnosti i ovde se vec govori da ce knjiga uci na bookera. Mnooogo pre se u Beogradu znalo o njoj i autoru nego u Podgorici.
Vi crnogorci ionako ne umete da cenite svoje!
Ma, knjiga jeste dobra: neobična, provokativna, i temom i tehnikom. Šta hoćete više od čovjeka?
Sjetite se kako smo čitali Pavića.
Vlatko, nije li to dobra inicijacija i podvig. Zar se nijesmo svi malo književno uparložili!? I ne govorite da nijesmo čitali Tolkina koji je i sada generacijski IN. Vjerujte mi, Popović je na Tolkinovom fonu, ali inspiracija mu je balkansko tajnovito i neizrabljeno. Tolkin je samo naratorski dinamičniji, a Popović u jednom mahu nudi pregršt iskopina duha i materijalizuje ga. Izvini, Popoviću , na kroki obrazloženju! Tek o tvojoj knjizi predstoji stručna priča. Imaće u toj priči puno zlatnika. Samo se ne osvrći i radi.