Grupa naucnika se nada da bi kroz nekoliko mjeseci mogla da svojim interferometrima detektuje i izmjeri gravitacione talase. U tu svrhu, zrak laserske svjetlosti bice podijeljen u dva snopa, usmjerena kroz dvije jednake cijevi duge 600 metara

Grupa naucnika se nada da bi kroz nekoliko mjeseci mogla da svojim interferometrima detektuje i izmjeri gravitacione talase. U tu svrhu, zrak laserske svjetlosti bice podijeljen u dva snopa, usmjerena kroz dvije jednake cijevi duge 600 metara, na ciji krajevima se nalaze ogledala koja ce ih odbiti i vratiti natrag. Snopovi ce se tu ponovo spojiti i – pod uslovom da su ogledala na potpuno istoj udaljenosti – medjusobno ponistiti, objavili su mediji.

Ako se snopovi medjusobno ne poniste, to ce znaciti da su duzine dva tunela poremecene, odnosno da je izmjeren gravitacioni talas.
Uredjaji su toliko osjetljivi da mogu da izmjere promjene u duzini laserskih talasa velicine stomilionitih djelova debljine ljudske kose.

Mjerenje ce biti prihvaceno kao vjerodostojno samo ako bude zabiljezeno sa najmanje dva interferometra. Zbog toga ce merenja istovremeno biti obavljena u Njemackoj i na dva mjesta u SAD.

U svojoj Opstoj teoriji relativiteta, Albert Ajnstajn je 1916. postavio hipotezu da velika nebeska tijela svojom gravitacijom zakrivljuju vrijeme i prostor. Drugim rijecima, planete i zvijezde, a narocito crne rupe, stvaraju takozvane gravitacione talase koji se krecu brzinom bliskom brzini svjetlosti i naizmjenicno rastezu i sabijaju prostor. Iako su ta rastezanja i sabijanja skoro nemjerljivo mala – na razdaljini izmedju Zemlje i Sunca svega oko jedan atom – dokazivanje te teorije znatno bi prosirilo znanja o svemiru.