Šparoge se mogu kuvati, pripremati na pari ili roštilju, tavici ili u pećnici, zdrave su i niskokalorične

1. Kako je sve počelo

Kinezi su šparoge cijenili prije više od 5000 godina. Koristili su ih uglavnom kao lijek protiv kašlja i problema s bešikom. U šparogama kao ukusnoj namirnici među prvima su počeli uživati Stari Rimljani. Potom su u Evropi uglavnom pale u zaborav sve dok ih se u 18. vijeku nije sjetio Luj XIV.

2. Vrste šparoga

Postoji gotovo 300 različitih vrsta šparoga, ali je samo 20-tak vrsta jestivo. Većina je zelene boje, ali su popularne i žute šparoge koje rastu ispod zemlje i najčešće se prodaju u konzervama. Bijele šparoge imaju orašasto-slatkasti vrh i gorkastu stabljiku. Zelene šparoge su aromatičnije i nije ih potrebno guliti. Postoje i ružičaste šparoge koje imaju visok procent šećera.

3. Kako prepoznati svježe šparoge

Šparoge brzo gube na svježini zbog čega je najbolje kupovati kod lokalnih proizvođača. Mjesta na kojima su odrezane trebala bi biti vlažna i svjetlucava. Stabljike moraju biti čvrste i otporne na savijanje, a šparoge u cjelini ne smiju mirisati kisjelkasto.

4. Sezona šparoga

Šparoge su najbolje na proljeće. Berba počinje u martu i aprilu, a može trajati sve do jula. Kako bijele šparoge traže isključivo toplotu (sunce im nije potrebno jer rastu ispod zemlje), uzgajaju se pretežno u grijanim, kontrolisanim uslovima. Berba šparoga je ručni rad.

5. Šparoge u kuhinji

Šparoge se mogu kuvati, pripremati na pari ili roštilju, tavici ili u pećnici. Mogu se čak jesti sirove, iako se karakterističan okus oslobađa tek na visokim temperaturama. Svježe šparoge sastoje se pretežno od vode (93%), pa se u 100 g. nalazi svega 20 kalorija. U šparogama se, takođe, nalaze važni vitamini i minerali poput kalijuma, fosfora, kalcijuma, vitamina A, B1, B2, C, E i folne kisjelina. Zelene šparoge su zdravije od bijelih.

6. Šparoge kao lijek i afrodizijak

Poznato je da su šparoge kao lijek koristili najpoznatiji antički ljakari Hipokrat s Kosa i Dioskorid, ljekar u vojsci rimskog cara Nerona. Šparogama su liječili žuticu, a služile su i kao laksativ i diuretik. Ulogu u medicini izgubile su negdje u 19. vijeku, ali su još uvijek jedan od najpoznatijih prirodnih afrodizijaka.