Odgovor na ovo pitanje zapravo još nitko ne zna. Znamo da je zijevanje zarazno i da počinjemo zijevati još dok smo u maternici. Osim naše vrste, zijevaju još neki kralješnjaci, kao što su ptice i ribe, ali fiziološke procese, svrhu i zašto nam je evolucija „dala" zijevanje još uvijek ostaje misterij.
Časopis Neuroscience & Behavioural Reviews nedavno je objavio istraživanje u kojem se iznose teorije koje nastoje razjasniti ovaj misterij. Najstarije teorije potiču iz antičkog doba. Hipokrat je smatrao da nam zijevanje služi kako bismo se riješili, kako kaže „lošeg zraka", a povećali razinu „dobrog zraka" u mozgu. Danas znamo da se dobar i loš zrak odnose na kisik koji udišemo i ugljikov dioksid koji izdišemo. Dakle, prema ovoj teoriji zijevanje služi kako bismo povećali koncentraciju kisika u krvi te smanjili koncentraciju ugljikovog dioksida (CO2).
Dr. Adrian G. Guggisberg, glavni autor studije, smatra da ova teorija nije točna jer bi to značilo da bismo, primjerice, onda više zijevali prilikom vježbanja. Također, srčani i plućni bolesnici koji pate od nedostatka kisika ne zijevaju ništa više od zdravih pojedinaca. Osim toga, znamo i da ćemo najlakše povećati razinu kisika u krvi brzom izmjenom udisaja i izdisaja.
Sljedeći korak istraživača kreće od saznanja kako najčešće zijevamo prije ili poslije spavanja te činjenice da se osjećamo pospano dok zijevamo. Sukladno tome, dr. Guggisberg je razmotrio ideju da nam zijevanje možda služi kako bi nas držalo budnima. Kako bi provjerio ovu teoriju, inducirao je zijevanje kod ispitanika i uz pomoć EEG-a utvrdio kako zijevanje ne povećava budnost središnjeg živčanog sustava. Ispitana je i „obrnuta" teorija da nam zijevanje služi kako bismo se uspavali, ali istraživači nisu mogli pronaći dokaze ni za ovu teoriju.
Daljnja istraživanja dovela su do ideje kako je zijevanje možda povezano s tjelesnom temperaturom. Kada su ispitanicima koji su zijevali na čelo stavili hladan oblog, smanjila se stopa zijevanja, dok se s toplim oblogom – povećala. Ali kako tvrdi znanstvenik, teorija je na klimavim nogama jer topli oblog povećava osjećaj pospanosti, dok hladan budnosti. Dr. Guggisberg zbog toga smatra kako nema dovoljno dokaza da je zijevanje povezano s temperaturom. S tim mišljenjem ne slaže se dr. Andrew C. Gallup s Princetona čiji je rad objavljen u istom časopisu. U eksperimentu sa štakorima dokazao je kako zijevanju prethodi naglo povećanje tjelesne temperature da bi se zijevanjem ta temperatura snizila. Smatra kako je time dokazana povezanost, iako ona ne otkriva da je temperatura uzrok zijevanja.
Još jedna zanimljiva teorija smatra kako nam zijevanje pomaže da izjednačimo tlak zraka srednjeg uha s vanjskim, atmosferskim. Ali tu funkciju obavljaju žvakanje i gutanje, a k tome nije ni uspostavljena veza između zijevanja s promjenom tlaka u srednjem uhu.
A što je sa socijalnim aspektom zijevanja? Zijevanje je zarazno našoj vrsti (osim djeci do pet godina) i životinjama s uznapredovanim socijalnim vještinama, kao što su psi i majmuni, što ukazuje na važnost zijevanja prilikom socijalne interakcije.
Dr. Guggisberg smatra ovu teoriju najpotpunijom jer je i eksperiment pokazao kako se gledajući druge kako zijevaju aktiviraju regije mozga koje povezujemo s empatijom, imitacijom i socijalnim ponašanjem. Dr. Gallup odgovara činjenicom kako neke solitarne vrste zijevaju, a da ljudi zijevaju i kada su sami.
Eto ga vraže! ‘ko će ga znat!
0 Comments