Nakon primata psi su najviše slični ljudima u iskazivanju emocija od bilo koje druge životinje. Neke njihove emocionalne reakcije su toliko slične našima da ih mi redovito humaniziramo. Osim iskazivanja sreće, oduševljenja, ljubavi, tuge, žalosti, uznemirenosti, ljubomore, tjeskobe, bijesa i straha, znanstvene studije pokazuju da su psi sposobni osjećati i iskazati kompleksnije osjećaje poput nepovjerenja i pesimizma.
Ljudi imaju sklonost mišljenju da kućni ljubimci i ostale životinje proživljavaju emocije slično kao i oni sami, ali to ne možemo saznati direktno jer su sve emocije osobne. Saznanja iz psihologije čovjeka mogu pomoći u istraživanju iskazivanja i zamjećivanja emocija kod životinja. Takva povezanost je primijenjena u istraživanju kompleksnijih osjećaja pasa.
Psi imaju sklonost imitacije emotivnih reakcija svojih vlasnika kako bi pružili moralnu potporu svom vlasniku. Oni teže kontaktu s osobama ili objektima koji im pružaju prijateljski osjećaj, dok izbjegavaju onoga ili ono što ih plaši. Često će se pas pretvarati da ne vidi čovjeka ili drugu životinju koju ne voli ili ga odbija. Mnogi izrazi lica psa slični su kao i kod čovjeka te tako pas pokazuje iskren smiješak, zabrinuto mrštenje, sumnjičavo škiljenje, upitan i zavodljiv pogled. Smiješak popraćen poluzatvorenim očima sa spuštenim ušima im pak označava ugodu. Uz izraze na licu, psi pokazuju svoje emocije većinom kroz govor cijelog tijela. Mahanje repom predstavlja prijateljsko raspoloženje, dok nije dobro prilaziti psu koji reži i ima ukočeno tijelo s fiksiranim pogledom.
Psi prema ljudima često izražavaju svoje emocije glasom, čije je značenje obično posve jasno. Među sobom pak psi rjeđe komuniciraju glasom, a više položajem tijela i gestama. Zvučni znakovi su elementarni i uglavnom jednostavni. Tako će se glasati ukoliko su gladni, žedni, ukoliko žele izaći ili vas zovu da pođete s njim. Kombinacija zvučnih signala grgljanja i laveža može se interpretirati kao oduševljenje i veselje.
Profesor Mike Mendel sa Sveučilišta u Bristolu voditelj je nedavno provedenog istraživanja u kojemu je utvrđena povezanost osjećaja anksioznosti kod pasa s njihovom percepcijom svijeta oko sebe. Otkriveno je, naime, da će pas koji razmišlja pozitivno biti manje tjeskoban kada bude ostavljan sam kod kuće od pesimističnog psa. U studiji koja je za cilj imala odrediti pesimistična ili optimistična opredjeljenja kod pasa znanstvenici su trenirali pse iz azila tako da su postavili posude pune hranom u određeni dio prostorije, takozvani „pozitivni prostor", dok su prazne posude stavljali u drugi dio prostorije, takozvani „negativni prostor". Posude bi zatim postavili na neodređenu lokaciju između pozitivnog i negativnog prostora.
Profesor Mendel je u studiji objavljenoj u časopisu Current Biology objasnio: „Pse koji su odmah otrčali do neodređene lokacije i očekivali hranu kao pozitivni poticaj ocijenili smo kao relativne optimiste. Zanimljivo, ti su psi bili isti oni koji su pokazivali i manje znakova tjeskobe kada bi bili ostavljeni sami neko vrijeme. Studije su pokazale kako oni psi koji, kada su ostavljeni sami, pokazuju znakove razdvojenosti te uništavaju objekte oko sebe i učestalo laju zapravo pokazuju znakove pesimističnog prosuđivanja."
0 Comments