Naslage proteina (plak) u mozgu, koje su dugo smatrane uzrokom Alchajmerove bolesti, po jednoj novoj teoriji čak možda imaju i zaštitnu ulogu kod ove bolesti.
Po ovoj teoriji, uzročnik bolesti su slobodno plutajuće čestice toksičnog proteina amiloida beta, tzv. oligomeri, a ne ljepljive naslage, kojima se organizam možda brani, taložeći štetne oligomere, prenosi Rojters.
Moguće je, dakle, da je borba protiv Alchajmera tokom više od dvije decenije išla u sasvim pogrešnom pravcu.
Tim stručnjaka Istraživačkog centra za Alchajmerovu bolest, pri njujorškoj Medicinskoj školi Maunt Sinaj, kojim je rukovodio dr Sem Gandi, genetski je modifikovao miševe tako da se u njihovom mozgu stvaraju samo oligomeri, a ne i plak.
Kod tih miševa je utvrđen isti nivo problema s memorijom i mišljenjem, kao i kod miševa koji su genetski modifikovani tako da se u njihovom mozgu stvaraju i plak i oligomeri.
Kad su istraživači prvoj grupi miševa dodali gen kojim se oligomeri pretvaraju u plak, njihovo stanje se uopšte nije pogoršalo.
Ovo istraživanje moglo bi da predstavlja objašnjenje za zapanjujuće neuspjehe u liječenju Alchajmera ljekovima namijenjenim uklanjanju plaka iz mozga pacijenata.
Tako se u kliničkom ispitivanju novog lijeka bapineuzumab, koji su zajednički razvile farmaceutske kompanije Fajzer, Džonson i Džonson i Elan, pokazalo da je on kod nekih pacijenata smanjio plak u mozgu i 25 odsto, ali da to nije dovelo ni do kakvog poboljšanja njihovih umnih funkcija.
Sam Dr. Gandi ostavlja, međutim, mogućnost da bi se ovaj lijek eventualno u dužem ispitivanju mogao pokazati uspješnim, pod uslovom da ‘vidi’ i oligomere, odnosno da djeluje i protiv njih, a ne samo protiv proteinskog plaka.







0 Comments