Bolesnici se tijekom seanse hipnozom dovode u stanje plitkog transa. Bez odjeće, u mračnoj sobi, zaogrnuti su samo plaštem u svojoj omiljenoj boji…

Pobuđivanje erosa u onkološkog bolesnika rezultira buđenjem želje za životom – rekao je prof. dr. Miroslav Prstačić, sofrolog i psiholog s Rehabilitacijsko-edukacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Fakultet već ove jeseni s brazilskim liječnicima počinje drugu fazu kliničkog ispitivanja liječenja onkoloških bolesnika art-terapijom.

Riječ je, otkriva, o kreativnoj terapiji koju Francuzi u svojim bolnicama primjenjuju već 30-ak godina, a koja u bolesnika znatno pojačava količinu imunoglobulina u krvi, te mu pomaže u borbi s opakom bolešću.

– Tretman traje približno 45 minuta, a pacijent se hipnozom tijekom seanse dovodi u stanje plitkog transa – pojašnjava prof. Prstačić.

Plešu u sumraku

Svaka se seansa provodi u mračnoj prostoriji, u kojoj gori samo jedno blago plavo ili zeleno svjetlo, a pacijent je posve gol, ogrnut plaštom svoje omiljene boje. Svira tiha glazba – otkriva profesor. Pred njegovim se očima s dijaprojektora na zidu tamne prostorije produciraju erotske slike poznatih slikara, poput Van Goghovih, Gauguinovih, Goyinih, Dalijevih, koje prikazuju ljepotu golog tijela, ljubavi i rađanja.

Oboljeli tijekom terapije ne govori ništa, gleda projekcije u koje se vrlo često može uključiti i terapeut koji pleše pred njim – pojašnjava prof. Prstačić. Većina pacijenata, tijekom seanse, spontano ustaje i pleše u sumraku, nakon završetka s lakoćom pričaju o svojoj bolesti, a strah nestaje.

– Psihološka analiza, nakon terapije, otkriva da je pacijent veseo, razdragan i odlučan u borbi za život, a oni u poodmaklim fazama raka smireni su i spremni prijeći "na drugu stranu postojanja".

Bez grča

Veliku korist kreativna terapija pokazuje i u pacijenata kojima su zbog bolesti amputirani dijelovi tijela, primjerice ženama dojke.

– Slike koje prolaze pred njihovim očima pomažu im da se oslobode i pronađu ljepotu svoga tijela, s dojkom ili bez nje, jer istinska ljepota dolazi iznutra – kaže profesor Prstačić. Prvi je korak u tome napravila manekenka Joanne Matushka, koja je nakon amputacije dojke snimila fotografiju za američki časopis u kojoj je pokazala amputirano mjesto.

Koliko je ova metoda uznapredovala, govori i činjenica da ove godine s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta izlazi prva hrvatska generacija rehabilitatora sofrologa, njih deset, koji će svoje znanje ponuditi bolnicama. Društvo je, kaže prof. Prstačić, nametnulo "kriterije života i ljepote", pa se oboljeli s njima nose skrivajući se iza protetskih pomagala ili perika.

– Ova im terapija nastoji pomoći da razbiju strahove i da se oslobođeni i bez grča bore s bolešću ili dočekaju novu dimeziju postojanja – pojasnio je profesor.

Večernji list