Dan zaljubljenih

by | feb 14, 2008 | Svaštara | 0 comments

Bilo to zbog Valentina, Luperkusa ili Pana, tek sredina februara pogoduje ljubavi

Piše: PCNEN

Danas je Dan zaljubljenih, koji se vezuje za Svetog Valentina, a moglo bi biti i za rimskog boga plodnosti Luperkusa,  (grčki ekvivalent je Pan), zaštitnika poljoprivrede i pastira.

Djevojka koju bi dotaknuo glumac koji je personifikovao Lupercusa bila bi uvjerena da će biti plodna.

Kod Starih Grka je od sredine januara do sredine februara bio mjesec Gamelion u kome je obilježavana svetost braka između vrhovnih božanstava Zevsa i Here.

U Srednjem vijeku sredina februara je smatrana kao doba kad se pare ptice.

Za ovaj mjesec se vezuje i povećan intenzitet ljubavnog zanosa kod mačaka.

U pravoslavnom kalendaru, ovaj dan pripada Svetom Trifunu, zaštitniku vinove loze.

A šta je sa Valentinom. Ko on bješe?

Postoje dvije verzije priče o tome svecu, a moguće i da su postojale dvije osobe pod tim imenom. 

Po jednoj verziji, Valentin je bio rimski sveštenik i ljekar, koji je živio u vrijeme vladavine rimskog imperatora Klaudija II (III vijek nove ere), koji je proganjao hrišćane, pa je i valentin završio na lomači, na Via Flaminia. Na mjestu gdje je sahranjen, Papa Julius I je naredio da sagradi bazilika.

Drugi Valentin je bio italijanski biskup iz Terne.

Leganda o prvom Valentinu kaže da su se događaji odigrale ovako:

Imperator Klaudije II je procijenio da su neoženjeni muškarci bolji vojnici od onih koji imaju žene i porodicu, pa je zabranio brak mladim muškarcima koji bi bili njegovi potencijalni vojnici. Svještenik Valentin se oglušio o imperatorovu naredbu i nastavio je da u tajnosti vjenčava mlade parove. Neposlušnost ga je koštala života. Ubijen je 14. februara 269. godine nove ere, dan uoči praznovanja paganskog bođanstva Luperkalija.

Legenda još kaže da je Valentin prije smrti poslao oproštajnu poruku slijepoj tamničarovoj šćeri – u pismu je bio žuti šafran sa potpisom „od tvog Valentina u znak zahvalnosti za toplini koju je pokazala prema njemu". Dogodilo se čudo i đevojka je progledala.

Nedugo nakon što je Valentin pogubljen, narod ga je proglasio svecem. Kada se u Rimu učvrstilo hršćanstvo, sveštenstvo je odlučilo da spoji slavljenje Luperkalija i Svetog Valentina.

Sve do 1969. godine u Katoličkoj crkvi je dan Svetog Valentina slavjen kao obavezan spomendan. Od tada se pominje tek kao neobavezni dan. To je učinjeno zbog želje za smanjenjem broja spomena svetaca o kojima nema dovoljno istorijskih podataka.

Sveti Valentin se počeo poštovati kao zaštitnik zaljubljenih parova tek od 15. vijeka. Upućeni kažu da bi se imperator Klaudije II začudio kad bi vidio da se Valentin slavi kao zaštitnik ljubavi između mladića i đevojaka, muževa i žena. Na suđenju u Rimu 269. godine, kad je svetac osuđen na smrt, nije bilo govora o ljubavi, nego o Isusu Kristu. Nije Valentin ni za života bio savjetnik zaljubljenih parova.

Zapamćeno je da je sveti biskup (ako je riječ o onome iz Terne) izliječio jednog padavičara,  ali ljubav je nešto drugo.

"Budući da praktički cijela godina pripada izopačenju ljubavi, možda bi baš karneval mogao primicati njezino drugačije humanije shvaćanje i življenje. Onda se ni sveti Valentin ne bi čudio što mu se zaljubljeni parovi posebno mole, jer premda se nije bavio ljubavlju između muškaraca i žena, promicao je Isusov stav kao sveobuhvatnu nesebičnu ljubav koja želi promijeniti svijet. Ne bi valjalo da kršćani Valentinovo kao Dan zaljubljenih smatraju nečim što zapravo nema veze s tim svecem", upozorio je jednom prigodom katolički teolog i sveštenik Živko Kustić.

Tako don Živko, a evo šta kaže klapa:

 

0 Comments

Submit a Comment