Nosili su ih kauboji, Katarina Mediči je pomoću njih "popravljala" figuru, Džon Travolta je u njima zaplesao u kultnoj "Groznici subotnje večeri", a za Viktoriju Bekam priča se da ih ne skida ni u krevetu. Svi oni voljeli su štiklu koja ovih dana slavi 500. rođendan.

Da bi obilježio tu godišnjicu, proizvođač štikli "Šu ekspres" napravio je dosad najvišu potpeticu na Ostrvu: ravno 30 centimetara. Deset minuta na njima uspjela je da se održi manekenka Džesika Praudfut, i priča "king size štikle" se tu završava jer je model napravljen samo zbog proslave i ostaće izložbeni primjerak.

Upravo zahvaljujući tim visokim štiklama, mnogi su se prisjetili Naomi Kembel, koja je 1993. na reviji Vivijen Vestvud u štiklama od 20 centimetara "pokosila" parisku pistu. Taj let crne panterke jedan je od onih vječnih trenutaka svijeta mode. Uostalom, pasti zbog štikle realnost je za osam hiljada Britanki godišnje, koliko ih prema nekim procjenama zadobije povrede upravo zbog visokih potpetica.

Ipak, bez obzira na sve to, njihova popularnost je ogromna, a nazivaju ih i najvećom enigmom ženske ličnosti. I to oduvijek, jer jedna od teorija o fantomskom osmijehu Mona Lize jeste i da su je mučile štikle na nogama kojima je Leonardo Da Vinči htio da joj da senzualniji izgled. To je bilo 1507. godine kada je, vjeruje se, štikla rođena.

Od tog vremena, nastalo je mnogo varijanti štikli, od onih širokih kaubojskog, preko takozvanih platformi pa do prefinjenih vrtoglavo visokih i tankih potpetica. Na spomen štikle većina pomisli na prefinjenu tanku petu, rezervisanu za žene, čiji je izumitelj Rodžer Vivijer za modnu kuću "Dior". Od tada, one se smatraju obaveznim dodatkom večernjim kombinacijama, ali i obavezom poznatih ličnosti, jer nijedan crveni tepih još ne pamti ravnu petu.

Na štikle se danas stavljaju dijamanti, njihovi dizajneri postali su ikone, a za dobar par izdvaja se i više od mjesečne plate. Mitsku važnost dale su im zvijezde serije "Seks i grad", posebno glavna protagonistkinja Sara Džesika Parker, koja prema svojim štiklama "gaji majčinsku ljubav".

"Pravom" štiklom računaju se one visine od 8,5 centimetara pa nadalje. One od šest pa do 8,5 svrstane su u "srednju" kategoriju, dok je "niska peta" sve ispod šest centimetara. Te brojke su rezervisane za ženski svijet, gdje su štikle prošle pravu revoluciju.

Zavodljivu Merilin Monro na seksi tankim petama 70-ih su zamijenile punije, a do 90-ih godina štikle su se više puta vraćale. Kad su počele kritike o njihovom lošem uticaju na zdravlje, štikle su nakratko mjesto prepustile praktičnim i "zdravim" mokasinama. Ali nije trebalo dugo čekati na njihov povratak, a danas vrhunski dizajneri pokoji centimetar stavljaju i na muške cipele.

Bile zabranjivane

Naravno da i štikle, kao uostalom i većina stvari, imaju i svoju lošu reklamu i klijente koji ne znaju da ih nose. Tako se "nabadanje" na visokoj peti u 17. vijeku u američkoj državi Masačusets smatralo nemoralnim, pa su štikle bile zabranjene zakonom. Tu bi mjeru danas vjerovatno uveli ljekari koji tvrde da štikle "pritiskaju stopala i prste, oštećuju zglobove…", i ne preporučuju ih duže od nekoliko sati dnevno.