Među mnogobrojnim i različitim vjeroispovijestima koje se praktikuju u modernoj Americi, hrišćansko-protestantska sekta Amiša predstavlja posebnu priču.

Amiši žive u tehnološki najnaprednijoj zemlji svijeta ali u svom vlastitom vremenu. I dan danas putuju na konjima ili u kočijama, odbijaju da koriste predmete na struju, u njihovim domovima nema telefona, kompjutera, niti sijalica. Odjeća im je jednostavna i isključivo u tamnim bojama.

Od oko 200.000 Amiša u svijetu, 99 odsto živi u SAD. Preostali su uglavnom u Kanadi, odmah preko granice.

Amiši su prvi put privukli pažnju šire javnosti sredinom 1980-ih kada je snimljen film "Svjedok" s Harisonom Fordom u glavnoj ulozi.

Ford glumi policajca koji je prisiljen da potraži utočiste među Amišima i prilagodi se njihovom neobičnom načinu života.

Najpoznatija zajednica Amiša živi u okrugu Lankaster u Pensilvaniji, gdje je i snimljen "Svjedok". To je mjesto uvijek puno turista koji dolaze da vide muškarce i dječake u crnim kaputima i žutim slamnatim šesirima, a djevojke i žene u dugim haljinama i sa bijelim maramama.

Kada se ožene, Amiši puštaju bradu koju nikada više ne briju, čak ni ako žive 90 godina, što je zapravo česta pojava, jer vrlo naporno fizički rade i zdravo se hrane.

Zajednica Amiša je vrlo patrijarhalna. Muškarci jedu prije nego se hrana posluži ženama.

Istorija Amiša seže u 17. vijek kada je u Švajcarskoj nastala sekta koja se otcijepila od anabaptista. Kasnije se proširila i na Njemačku.

Amiši su se odijelili jer su smatrali da anabaptistička crkva nije dovoljno stroga, da njihovi vjernici ne žive dovoljno čistim i skromnim životom.

Pošto su bili proganjani, 1693. su napustili Evropu i stigli u SAD. I dok se Amerika industrijalizovala, Amiši su nastavili da žive od svoje zemlje vjerujući da Bog želi da oni žive na takav način.

Djeca Amiša idu u posebne škole sa jednom učionicom, do 8. razreda, a poljoprivreda je i dalje okosnica amiškog života.

Amiši su veoma pobožni, poštuju biblijske zapovijesti i ne koriste modernije izume, poput električne struje, ali koriste propan, kerozin, drvo, ugalj i prirodni gas.

Postati Amiš je stvar izbora. To nije obavezno, mada su rijetki pripadnici zajednice koji je napuštaju.

Neke tradicije Amiša se ipak mijenjaju. Na internet portalima je moguće naći da danas u okviru zajednice postoji grupa koju sami Amiši nazivaju "novi red" i koja recimo koristi automobil.

Mnoge vođe Amiša vjeruju da odvojenost od spoljnog svijeta jača njihovo društvo. Uprkos tome što mnogi smatraju da je životni stil Amiša zaostao, amiško stanovništvo u okrugu Lankaster se skoro utrostručilo u poslednih pet decenija.

Amiši se drže van glavnih društvenih tokova. Oni jesu u Americi, ali kao da nisu dio nje. Oni plaćaju poreze jer su na to obavezni zakonom. Međutim, ne učestvuju na izborima, ne koriste zdravstvenu zaštitu, nemaju penzije, niti šalju svoju djecu u državne škole.

Sve do ranih 80-ih, amiški pacifizam i staromodni način života mnogi su Amerikanci smatrali nedopustivim. Ipak, poslednjih godina situacija se mijenja.

U današnjem brzom tempu kojim dominira tehnologija mnoge Amerikance privlači jednostavnost amiškog načina života. To ne znači da oni žele da žive poput Amiša, ali žele da ih bar razumiju.

Beta