Jedne oktobarske noći, u neposrednoj blizini bolivijskog grada Valjegrande, Gustavo Viljoldo je navodno tajno sahranio tijelo kubanskog revolucionara Ernesta Če Gevare.

Te noći on je uzeo pramen Čeove kose, a i zabilježio koordinate lokacije prije nego što ga je sahranio u tek iskopan grob.

Danas Viljoldo, stanovnik Majamija, kojeg je CIA prije 40 godina unajmila da uđe u trag Gevari, izašao je u javnost sa dokazima da su njegovi ostaci na bolivijskom tlu, a ne u grobnici – mauzoleju, kako tvrde Kubanci i Fidel Kastro.

Pramen ključni dokaz

"U pramenu kose sasvim sigurno se nalazi DNK Čea Gevare i voljan sam da ga dam na analizu, a zatim da ga uporede s ostacima koji se nalaze u kubanskom grobu."

Kako bi dokazao svoju tvrdnju, Viljoldo kaže da će biti neophodna saradnja Gevarinih rođaka, koji bi dali uzorak DNK. Takođe, biće potrebna i saglasnost kubanske, kao i bolivijske vlade.

Iako je sve to malo vjerovatno, Viljoldo tvrdi da je sve što govori istina, a ono što je sigurno jeste da će ova priča dodati na intrigantnosti koja već decenijama okružuje jednu od najpoznatijih figura kubanske revolucije. Debata o posmrtnim ostacima postala je aktuelna 1995. godine kada je kubanska vlada objavila da je locirala njegov grob, a njegovi posmrtni ostaci su navodno vraćeni na Kubu 1997. godine.

Gustavo Viljoldo, danas 71-godišnjak, kaže da se Čea Gevare sjeća kao "hladnokrvnog ubice", koji je naredio egzekuciju stotine Kubanaca i koji je, pored Kastra, djelimično odgovoran za samoubistvo Viljoldovog oca.

"Zaista ne razumijem današnju djecu koja se dive Čeu Gevari. Taj čovjek je bio čudovište", tvrdi Viljoldo.

On dalje kaže da je jedan od četvorice ljudi koji su bili prisutni sahranjivanju njegovog tijela, te da je sto odsto siguran da je on jedini koji zna koordinate lokacije gdje je sahranjen.

Povjerljiva dokumentacija CIA, koja je nedavno objelodanjena, kao i dijelovi Čeove biografije, potvrđuju da je Viljoldo imao veze sa čitavom pričom o revolucionaru i lovom na njega. Prvi put o svom skepticizmu po pitanju Gevarinih posmrtnih ostataka progovorio je prije 10 godina za "Majami Herlad", ali tada nije želio da otkriva da ima njegov pramen kose.

Pored pramena kose, on čuva i album vezan za svoju misiju u kojoj se nalaze fotografije, mapa koju je koristio da uđe u trag Čeu i njegovim gerilcima, kao i njegovi otisci.

Istine i laži

Viljoldo kaže da novac svakako nije razlog njegovog istupa u javnost, već želi da svi znaju gdje je Če sahranjen.

Kubanski zvaničnici za sada nisu željeli da komentarišu Viljoldove tvrdnje, ali bolivijski zvaničnici i argentinski naučnici koji su navodno iskopali Čeove ostatke, pobijaju Viljoldove tvrdnje.

"Nema ni najmanje sumnje da su kosti koje smo iskopali pripadale Ernestu Gevari", kaže Alehandro Inčauregui, jedan od dva argentinska antropologa koja su otkrila kosti.

Međutim, Inčauregui priznaje da DNK analiza nije obavljena. Oni su se pri pronalasku tijela vodili sjećanjima i dnevnicima dva penzionisana bolivijska generala, koja su im pomogla da lociraju posmrtne ostatke. Jakna za koju se vjeruje da je bila Čeova, zajedno sa duvanom skrivenim u tajnom džepu, je jedan od glavnih dokaza da se radi upravo o njegovom grobu.

Viljoldo kaže da se sjeća te dvojice bolivijskih vojnika, koji su učestvovali u Gevarinom hapšenju, ali nisu bili prisutni kada je on krišom izvukao njegov leš iz mrtvačnice gdje su se bili okupili mediji.

On misli da je antropološki tim naišao na drugi neoznačen grob u kojem su se nalazili Čeovi gerilci. Viljoldo tvrdi da priča tima antropologa da su u grobu našli još šest osoba nema veze s istinom.

"Te noći smo sahranili tri čovjeka – Čea i njegova dva saradnika", prisjeća se Viljoldo i nastavlja: "Trideset godina kasnije oni počnu kopati i nađu sedam posmrtnih ostataka. Mrtvaci se ne reprodukuju, niti umnožavaju".

I drugi su počeli da kopaju po prošlosti. Tako je prošlog mjeseca "Letra Libres", špansko-meksički magazin objavio priču da je pronalaženje Čeovih posmrtnih ostataka bilo Kastrova propaganda kako bi se njegovo sahranjivanje u mauzoleju podudarilo sa 30. godišnjicom njegove pogibije.

Lov na starog neprijatelja

Inače, prije nego što ga je bolivijska vlada unajmila da pronađe Čea, Viljoldo i Če su imali neprijatnu, zajedničku prošlost.

Njih dvojica su se prvi put srela na Kubi, nekoliko dana nakon što je Kastro preuzeo vlast 1959. godine. Če, koji je bio imenovan direktorom "Banco Nacionala", počeo je da uklanja sve tragove kapitalizma.

Njegova glavna meta: predstavništvo "General motorsa" na čijem se čelu nalazio Viljoldov otac, takođe Gustavo. Če je Viljoldu rekao da će očeva kompanija i imovina biti konfiskovana. To je uništilo čitavu porodicu.

"Če je vjerovao da su bogati ljudi banditi", prisjeća se Viljoldo.

Tri nedjelje nakon tog događaja slomljeni Viljoldov otac je progutao bočicu pilula za spavanje. Viljoldo je napustio Kubu i otišao za Majami. Postaje oficir SAD i bio je pod direktnom komandom predsjednika Džona Ficdžeralda Kenedija.

Daleke 1965. godine Viljoldo je dobio poziv od CIA zvaničnika, koji ga je pitao da li je zainteresovan za specijalnu misiju da pronađe Čea u Kongu, gdje su marksistički pobunjenici željeli da izazovu revoluciju. Viljoldo je odmah prihvatio ponudu.

On je prvo otputovao u Afriku, ali je Če uspio pobjeći i nestati. Kasnije, 1966. godine, Viljoldo saznaje da se Če nalazi u bolivijskim džunglama.

Bio je vođa operacije, a s njim u timu su bila još dva kubanska disidenta. Kroz džunglu su ih vodili bolivijski vojnici.

Tog 8. oktobra 1967. godine došlo je do obračuna, Če je ranjen u nogu, a 50 njegovih ljudi je ubijeno. Saslušali su ga u prostorijama lokalne škole u planinama La Higuera.

Svi, uključujući i Čea, željno su očekivali naredbu bolivijskog predsjednika Renea Barijentosa o njegovoj sudbini: život ili smrt?

Feliks Ismael Rodrigez, Kubanac koji je bio podređen Viljoldu, bio je sa Čeom tokom posljednjih sati njegovog života. Rodrigez je izjavio da je on shvatio da mu se bliži kraj kada je čuo pucanje streljačkog odreda.

"Hoće li me ubiti"? pitao je Če Rodrigeza. Odgovor je dobio jako brzo. Brzinom metka.

Nakon egzekucije njegovo tijelo je prebačeno u lokalnu bolnicu, gdje je Viljoldo trebao odlučiti šta učiniti s tijelom.

Svi svjetski mediji su bukvalno okupirali bolnicu, a među onima koji su došli da vide Gevarin leš bio je i predsjednik Barientos.

Najveći Viljoldov problem bilo je gdje sahraniti tijelo, a da Kubanci ne saznaju. On je pikapom krenuo u divljinu, zajedno sa još tri Bolivijca.

Negdje oko dva sata ujutro 11. oktobra 1967. godine Čeovo tijelo (39), kao i tijela njegovih saradnika Čina i Kube, uzeto je iz mrtvačnice, stavljeno u pikap i odvezeno u nepoznatom pravcu. Tri tijela su sahranjena u grob koji je neposredno iskopan. Viljoldo je uzevši pramen kose zapisao koordinate mjesta.

"Odsjekao sam pramen kose kako bih na neki način uništio simbol kubanske revolucije – dugu kosu i bradu."

Viljoldo kaže da je svjestan da ova priča može izazvati negodovanje Gevarinih simpatizera, ali takođe želi da njegova porodica zna gdje je sahranjen.

"Koordinate ću dati samo njima, nikako Kastru!", kaže na kraju Viljoldo.