U julu 2001. godine čudna crvenkasta kiša zasula je jug Indije. Lokalno stanovništvo je bilo uvjereno da je to predznak smaka svijeta, dok su stručnjaci tumačili da se radi o običnoj kiši obojenoj prašinom iz arapskih pustinja.

Medjutim, naučnik Godfri Luis smatra da se dogodilo nešto mnogo neobičnije, prenosi BBC.

Navodno, nije samo Luis ustanovio da je kiša sadržavala biološke ćelije, ali ono što je najneobičnije u cijeloj priči jeste da ćelije nisu sadržale DNA, osnov života na zemlji.

Za Godfrija je, dakle, jedini logičan zaključak da se radi o uzorku vanzemaljskog života! "Verovatno se radi o dokazu vanzemaljskog života. Svjestan sam da se radi o hrabroj pretpostavci, ali podržavaju je sva moguća ispitivanja koja smo izvršili", kaže Luis.

Njegov rad je ustalasao naučnike širom svijeta koji sada raspravljaju o porijeklu neobičnih ćelija.

Pretpostavke poput Luisove obično nailaze na ismijavanje struke, ali ovog puta je riječ o ideji koju su još 1960. godine iznijela dva slavna britanska naučnika. Fred Hojl i profesor Kandra Vikramašin prvi su oblikovali zamisao "Panspermije", ideje po kojoj je život na našu planet stigao iz svemira, sa nekog drugog, vanzemaljskog svijeta.

Oni su iznijeli teoriju po kojoj je život na zemlju stigao sa kometama koje su svoje putovanje svemirskim prostranstvima završile udarom u Zemlju. U posljednjih desetak godina ta teorija je ponovno vrlo aktuelna i uzima se u obzir ozbiljnije nego ikada.

Rezultat toga je, izmedju ostalog, neobično povećanje zanimanja NASA-e za potragu za vanzemaljskim životom. Tako trenutno u jednom jezeru u Teksasu traje testiranje robotske podmornice, koja bi trebalo da bude poslata u misiju istraživanja okeana na Jupiterovim prirodnim satelitima.

Mogući pronalazak bilo kakve vrste života negdje u Sunčevom sistemu bio bi ključni dokaz u prilog teoriji "Panspermije". Drugi dio NASA tima usmjeren je na istraživanje bakterija pronadjenih na Zemlji, koje preživljavaju u ekstremnim uslovima.

Činjenica da takve bakterije preživljavaju na Zemlji upućuje na zaključak da slični mokroorganizmi mogu preživjeti i u još nepovoljnijim uslovima koji vladaju u svemiru, npr. na meteorima, kometama i asteroidima.

"Bakterije očigledno na neki način mora da mogu da prežive nezamislivu hladnoću svemira, vakuum, ultravioletno zračenje, rendgenske zrake. To zvuči previše, ali bakterije to mogu i čine, one su pravi svemirski putnici", tvrdi Vikramašin.

On je prošlog ljeta otputovao još jednom u Indiju da bi se pozabavio ovim fenomenom. Tamo je zajedno sa Luisom posjetio ljude koji su bili svjedoci ove pojave.

Tada se upoznao i sa Luisovim radom koji pokazuje da je crvena kiša sadržala spojeve koji omugućavaju da mikroorganizmi prežive ekstremne temperature.

Bakterije mogu da prežive putovanja svemirom, zaključila su oba naučnika, a Vikramašin je zaključio da je crvena kiša bila ništa manje nego oblik vanzemaljskog života. "Život dolazi iz svemira, poslednja crvena kiša je novi dokaz, radi se o pravoj invaziji mikroba iz svemira", kaže on.

Mnogi naučnici su još uvijek sumnjičavi. Ipak, ako su Luis i Vikramašin u pravu, biće to ključan dokaz u korist teorije "Panspermije", teorije prema kojoj život dolazi na kometama, što bi značilo da su sva zemaljska bića, pa i ljudi, vanzemaljskog porijekla.