Najnovija nastojanja astronoma nijesu potvrdila nade da na Mjesecu postoje veće količine leda, što bi olakšalo uspostavljanje buduće lunarne baze.

Takva baza je dugoročni cilj američkog svemirskog programa kao polazište za nove svemirske misije sa ljudskim posadama.

Na osnovu ranijih satelitskih istraživanja 1990-ih godina, upotrebom radara i gama-zraka, pretpostavljalo se da bi na Mjesecu mogle da postoje znatne količine leda. Međutim, novo istraživanje, pomoću džinovskog radara u Portoriku, utvrdilo je da na Mjesecu ne postoji voda, odnosno led, ili da su njegove količine neznatne. Tim istraživača sa institucije "Smitsonian" u Vašingtonu došao je do zaključka da je led u najboljem slučaju prisutan samo u zrncima u Mjesečevim stijenama. Stoga se postavlja pitanje odakle potiče vodonik čije prisustvo na Mjesecu je utvrđeno tokom jedne od ranijih satelitskih misija 1998.

Alan Bajnder, direktor Instituta za istraživanje Mjeseca u Arizoni smatra de je vodonik mogao da bude ugrađen u stijene zahvaljujući sunčevom vjetru – snažnom i kontinuiranom mlazu subatomskih čestica sa Sunca. On tvrdi da bi budući posjetioci Mjeseca mogli da koriste taj vodonik da bi proizveli vodu, pošto na zemljinom satelitu postoji i kiseonik. Imajući u vidu da su oba elementa sastavni djelovi raketnog goriva, Mjesec bi zaista mogao da posluži kao baza za buduće misije u cilju istraživanja Sunčevog sistema.

"Stijene na Mjesecu sadrže oko 40 do 43 odsto kiseonika. Stoga smo planirali da ih razbijemo da bismo došli do metala i kiseonika", kaže Bajnder.

Međutim, drugi naučnici smatraju da je jedini način da se sigurno utvrdi prisustvo leda na Mjesecu upućivanje robotskih istraživača koji bi mogli da ispitaju i dublje slojeve. NASA planira da do 2008. pošalje satelit koji bi se zario u njegovu površinu i zatim ispitao i materijal ispod površine. Istom raketom bio bi lansiran i drugi satelit koji bi kružio oko Mjeseca u cilju izrade mapa visoke rezolucije i preciznijeg utvrđivanja hemijskog sastava materijala na površini i ispod nje.