Moje viđenje odnosa Crne Gore i NATO-a
Piše: Dritan Abazović*
Priča je počela, samo se čeka njen ishod! Priča je počela onoga trenutka kada se Crna Gora jasno opredjelila za evroatlanske integracije i time sebi zacrtala cilj da postane članica NATO alijanse. Ali svaka priča ima svoje verzije koje se, kao miris kafe i alkohola, provlače kroz čaršije i koje bivaju tumačene od strane brojnih "običnih analitičara" savremenih politilkih zbivanja u zemlji i svjetu.
A o čemu se, zapravo, ćaska po kafanama uz bilten i novine? Da li Crna Gora treba da postane članica Alijanse? Opšta konfuzija: vlada je za, građani su protiv, vlast dobija apsolutnu većinu na izborima, NATO-u opada rejting po anketama… Tipična Crna Gora – mala zemlja puno pametnih ljudi, puno priče, malo rada, rezultat ni voda ni vino…Intrigantno je u svemu tome koliko ljudi malo žele da ozbiljno, na jedan akademski primjeren način, apsolviraju neku temu. Snaga argumenata je, često, zamijenjena izrazito krutim stavovima i mitomanskim pričama iz prošlosti iz kojih smo, izgleda, izašli samo deklarativno!
A šta je suština priče: suština je saopštiti sve argumente za i protiv, sa svima njima upoznati javnost i na bazi dovoljno inforamcija odlučiti da li treba pristupiti Alijansi ili sa njom treba razvijati neki drugi oblik saradnje. To je i bit zašto sam se i ja odlučio da napišem ovaj esej.
Kada bismo se sada zaletjeli u detalje jedne i druge strane, mislim da bismo umjesto eseja napisali knjigu, te ćemo se osvrnuti samo na "kičmu" argumeta ZA, PROTIV i UZDRZAN ili, bolje reći, NEUTRALAN!
Počećemo od sredine, dakle argumenata protiv. Kad god razmislim o nekim argumentima protiv, ne mogu a da se ne sjetim jednog Amerikanca koji je na jednom seminaru o NATO-u, kada je upitan šta je to loša starna NATO saveza, nakon kraćeg razmišljanja odgovorio: "Ne mogu da se sjetim ničeg što je loša srtrana Alijanse". Da li je Amerikanac bio plaćen da tako govori ili je jednostavno, zaista, tako mislio, ja neznam niti me to interesuje. Ja bih na isto pitanje odgovorio drugačije: Negativnosti NATO-saveza su dominacija i pritisak velikih vojnih sila kojima naša zemlja svakako ne pripada, služenje u vojnim operacijama širom svijeta, kao i savez stvoren za osiguranje ulaska stranog kapitala iz bogatih zemalja u sve ostale srednje i siromašne zemlje koje izraze želju da se priključe savezu ili da s njim imaju neku vrstu saradnje.
Ovdje se postavlja pitanje: Ali to su demokratske zemlje? Jesu, ali demokratija je takođe preduslov da strani kapital probije u neku zemlju, jer mu je demokratija garant da će biti siguran i isto tako garnt da će veći proizvođači ostvariti svoje ciljeve. Neću ići u širinu daljnjeg objašnjenja, ali mogu da konstatujem da pomenuti argumenti mogu biti šire pojašnjeni i da su isto tako dovoljan razlog za raspravu. Ali kod nas se rijeđe čuju ovi argumenti; kod nas je dovoljno samo reći – 1999. godina. Po nekima, tu je NATO zabrljao za sva vremena, makar što se naše zemlje tiče. Ali ne treba biti kratkog pamćenja, a prije svega treba biti pošten pa reći: mi smo zabrljali daleko prije NATO-a i treba biti srećan što nam je i nakon takvih političkih gluposti koje smo uradili ponovo pružena ruka i ponuđena šansa da budemo dio savremenog svijeta. Dakle 1999-toj je prethodila i 1992. i 1993. i 1994. i 1995. i 1998. itd… Imamo pravo da budemo ljuti na NATO, svakako, jer su njihove greške bile ogromne i plaćene su životima nevinih građana, ali treba biti ljut i na sebe, jer su naše greške plaćene hiljadama života nevinih gađana. Na veliku žalost, matematika je ovdje veoma prosta.
Nastavljamo priču o argumentima i stižemo do NEUTRALNOSTI, nadam se zaista iskrene priče crnogorskih pacifista za koje mogu da tvrdim da ih, u suštinu, i nema mnogo. Poštujem taj stav kao i svaki drugi, naravno, ali mi nije baš do kraja jasan. Neutralnost podrazumjeva trajno izuzeće zemlje iz svih potencijalnih ratnih sukoba i izuzeće iz svih vojnih saveza kao i blokova. Definicijski kao i deklarativno ova opcija je zaista najbolja i u to ne postoji nikakva sumnja, ali uvijek postoji ono "ali"!
Neutralnost u kontekstu naše zemlje ima neki drugi smisao, prije svega zbog našeg mentaliteta, ali i zbog geografskog prostora na kome se nalazimo. Živimo na burnom Balkanu i ovdje biti neurtralan znači u najmanju ruku ispasti naivan. Neću dalje o tome. Kao argument se nameće i priča o modelima, kao što su Švajcarska i Island. O Švajcarskoj je suviše govoriti, ali ću samo napomenuti da je to zemlja čiju bezbjednost ni manje ni više garantuje cjeli svijet koji u njoj čuva novac, a takvih je više nego dovoljno za miran san Švajacaraca, makar dok postoji kapitalizam. Model Islanda je tek neprihvatljiv za Crnu Goru, jer ova zemlja, tek informacije radi, daje ogromne novce Norveškoj da kontroliše njenu bezbjednost na moru i kopnu. Mi nemamo te novce ( mada je Island nedavno bankrotirao), te stoga ne možemo ni da razgovaramo o tom modelu. Ipak, za neutralnost treba imati nešto posebno, a naša zemlja, makar za sada, nije u tom filmu.
Argumenti koji idu u prilog priključenju su najbroniji. Kreću se od činjenice da NATO nije samo vojni savez već i politički, te stoga on znači i jačanje naše dipolmatije kao i mogućnosti naše zemlje za bližu saradnju sa državama članicama. NATO, neosporno, znači sigurnost i ona je za nas uvjek važna i znači veću mogućnost napretka u svim oblastima.
Nakon što su Albanija i Hrvatska primljene u članstvo, manevar naše zemlje da ostane izvan Alijanse smanjen je do maksimuma.
Crna Gora bi stolicom u NATO-u dobila mogućnost koju ima i svaka druga zemlja unutar saveza, a to je pravo veta. Na taj način, makar de jure, bili bi jednaki sa supersilama kao što su Francuska, SAD, Njemačka… Kalkulacija da će zemlja ulaskom u članstvo biti meta za teroriste, obnuto je srazmjerna kalkulaciji da naš ne ulazak znači da će nas napasti NATO (ponovo). Zemlja bi članstvom postala dio velike igre, a veliki igrači su samo oni koji učestvuju u velikim mečevima.
I za kraj, svi argumenti se mogu uzeti kao valjani, ali su neki jači, a neki slabiji. Moje subjektivno mišljenje polazi od činjenice da se sve negativnosti koje NATO, naravno, ima mogu otklanjati samo unutar njega, nikako sjedenjem po strani. S druge strane, neutralnost je moguća samo kada bi bila dogovorena na regionalnom nivou, što je već sada nemoguće, jer su zemlje regiona već postale članice Alijanse.
Crna Gora mora mnogo više u budućnosti da svoju kafansku priču prevede u akademsku i onda će joj izbor postati mnogo jednostavniji. A kako do odluke o ulasku u članstvo, pisaćemo nekom drugom prilikom. I dok čekamo na-to, svi zajedno moramo raditi na tome da prestanemo da robujemo mitovima i nečemu što se u psihologiji naziva nasledno mišljenje, već treba da težimo oslobođenju i svim vidovima slobode. Prva asocijacija koja vam pada na pamet kad se spomene NATO je sigurnost. Nadam se da će u budućnosti sigurnost značiti nešto više, kao, na primjer, riječ SLOBODA!
*Esej Mr Dritana Abazovića je dobio prvu nagradu na konkursu koji su organizovali Alfa Centar i Nansen dijalog centar na temu "Moje viđenje odnosa Crne Gore i NATO-a". Konkurs je bio otvoren od 23. marta do 06. aprila 2009. godine, a na njega je ukupno stiglo 11 eseja, od čega devet u predviđenom roku.
Svaka čast Dritane!!! Ne pamtim da sam pročitao ljepši i dubokoumniji tekst na ovu temu! Savršeno lagano pišeš! Tri puta sam pročitao esej i toliko sam se uživio da imam osjećaj da sjediš pored mene!!! Znajući kako govoriš, mogu samo zamisliti kako bi bilo zanimljivo Tvoje predavanje na ovu, a siguran sam i na bilo koju drugu temu.
Svaka čast!!! Od nagrade si mi dužan salem u Makedoniji:) SAMO NASTAVI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Ispostavila su se tačnim neka predviđanja da će, uprkos trenutno većinskom raspoloženju kod stanovništva ove države, većina nagrađenih radova i, svakako, prvonagrađeni – biti za pristupanje CG NATO-u. Da li taj podatak odslikava uvjerenje ocjenjivača radova da se trenutna slika u društvu povodom ovog pitanja mora promijeniti, i da li smatraju (poput neke marketinške agencije) da se u tom smislu mora napraviti pritisak na određene “nejake” kategorije (slično uvjerenje provejava i ovim tekstom), kao što su: siromašni, neobrazovani, žene (postoji i četvrta kategorija, koje se u ovom trenutku ne sjećam, ali je bez sumnje i ona “nejaka”)? U svakom slučaju, nadam se da mi mladi magistar neće zamjeriti ako primijetim da je i u ovom tekstu prisutno temeljno nerazumijevanje istorijata i prirode Sjevernoatlantskog Saveza. Da bih dodatno obrazložio neke moje stavove koje sam iznio u komentarima na prva dva teksta, pozabaviću se komentarisanjem nekih djelova i ovoga rada.
“Kada bismo se sada zaletjeli u detalje jedne i druge strane, mislim da bismo umjesto eseja napisali knjigu, te ćemo se osvrnuti samo na “kičmu” argumenata ZA, PROTIV i UZDRZAN ili, bolje reći, NEUTRALAN!” – Dritan Abazović
I pored izražene želje za jasnoćom i analitičnošću, da se primijetiti da su u ovom tekstu određeni argumenti “za” nepotpuni ili neispravni, dok nedostaju neki od ključnih argumenata “protiv”, što ću pokušati da obrazložim u nastavku komentara. Valja dodati i da status vojne neutralnosti CG podrazumijeva stav da ne treba da se ulazi u NATO.
“Počećemo od sredine, dakle argumenata protiv. Kad god razmislim o nekim argumentima protiv, ne mogu a da se ne sjetim jednog Amerikanca koji je na jednom seminaru o NATO-u, kada je upitan šta je to loša starna NATO saveza, nakon kraćeg razmišljanja odgovorio: “Ne mogu da se sjetim ničeg što je loša strana Alijanse”.” – Dritan Abazović
Moguće je da je taj Amerikanac bio sasvim iskren i realan u svojoj procjeni, ali treba da uzmemo u obzir da se interesi i potrebe Amerike i njenih građana ne poklapaju uvijek s interesima i potrebama evropskih zemalja, ili CG. NATO je, u suštini, vojni instrument u rukama SAD-a i služi pretežno realizaciji interesa ove zemlje.
“Negativnosti NATO-saveza su dominacija i pritisak velikih vojnih sila kojima naša zemlja svakako ne pripada, služenje u vojnim operacijama širom svijeta, kao i savez stvoren za osiguranje ulaska stranog kapitala iz bogatih zemalja u sve ostale srednje i siromašne zemlje koje izraze želju da se priključe savezu ili da s njim imaju neku vrstu saradnje” – Dritan Abazović
Interesantno je da autor teksta među negativne karakteristike NATO saveza stavlja i izvjesnost stranih investicija, koje pristalice ulaska obično ističu kao jedan od njihovih najčvršćih argumenata. Svakako, treba istaći da nivo stranih investicija nije u diektnoj vezi s pripadnošću NATO-u, kao što mogu da potvrde mnoga pozitivna iskustva zemalja koje nijesu članice NATO saveza.
“Ali kod nas se rijeđe čuju ovi argumenti; kod nas je dovoljno samo reći – 1999. godina. Po nekima, tu je NATO zabrljao za sva vremena, makar što se naše zemlje tiče. Ali ne treba biti kratkog pamćenja, a prije svega treba biti pošten pa reći: mi smo zabrljali daleko prije NATO-a i treba biti srećan što nam je i nakon takvih političkih gluposti koje smo uradili ponovo pružena ruka i ponuđena šansa da budemo dio savremenog svijeta. Dakle 1999-toj je prethodila i 1992. i 1993. i 1994. i 1995. i 1998. itd… Imamo pravo da budemo ljuti na NATO, svakako, jer su njihove greške bile ogromne i plaćene su životima nevinih građana, ali treba biti ljut i na sebe, jer su naše greške plaćene hiljadama života nevinih gađana. Na veliku žalost, matematika je ovdje veoma prosta.” – Dritan Abazović
Argumentacija protiv ulaska vezana za 1999. godinu jeste validna, tu NATO jeste zabrljao za sva vremena, i takvu vrstu argumentacije ne treba, s visina “akademske primjerenosti”, svrstavati u krute stavove karakteristične za kafanske priče. Mladog magistra podsjećam da je u toj situaciji NATO ne samo definitivno izašao iz okvira međunarodnog prava, već počinio i mnogobrojne ratne zločine, što baš i ne priliči elementima koji pretenduju na izvoz demokratije i normi civilizovanog ponašanja. Logička konstrukcija koju autor pokušava da izvede iz činjenice da, osim NATO-a, i mi smo prije njega pravili još gore greške (a koju autor završava riječima: “matematika je ovdje veoma prosta”), se nalazi na veoma klimavim nogama. Iz proste činjenice što niko ne traži da uđe u NAS, već se traži da mi uđemo u NATO (ne traži, recimo, Austrija da se priljuči crnogorskim oružanim snagama, pa joj neko odgovara kako to nije preporučljivo jer su te oružane snage počinile neke zločine u prošosti). Dakle, nikave analogije tu ne može da bude.
“Nastavljamo priču o argumentima i stižemo do NEUTRALNOSTI…” – Dritan Abazović
Mislim da argumente za vojnu neutralnost ne treba odvajati od argumenata protiv ulaska, jer većina protivnika ulaska se zalaže, zapravo, za neutralnost. Priča da se mi mnogo razlikujemo od neutralnih zemalja gubi smisao ako se prisjetimo da se razlikujemo i od većine zemalja koje su unutar saveza.
“Argumenti koji idu u prilog priključenju su najbroniji. Kreću se od činjenice da NATO nije samo vojni savez već i politički, te stoga on znači i jačanje naše dipolmatije kao i mogućnosti naše zemlje za bližu saradnju sa državama članicama. NATO, neosporno, znači sigurnost i ona je za nas uvjek važna i znači veću mogućnost napretka u svim oblastima.” – Dritan Abazović
Ovakve vrsta argumenata, slična onima vezanim za pojačane strane investicije, pokazuje koliko se kod nas, i u akademskim krugovima, ne razumije sama suština NATO saveza. Iako se NATO već izvjesno vrijeme nalazi u krizi identiteta jedna stvar je kristalno jasna: NATO je organizacija osmišljena da vodi rat. Njena osnovna funkcija je RAT. Ona je instrument prije svega vojno najmoćnije zemlje svijeta, Sjedinjenih Država, a tek potom i nekih ostalih. To što su se neki elementi prihvatili šminkanja ove organizacije, kako bi je učinili primamljivijom i demokratskijom, predstavlja samo privid i šaradu. Recimo, neki plaćeni ubica može da se pristojno ponaša u društvu, da povremeno ide u bioskop s vjerenicom, da ponekad skitnicama podari 5 evra ili pokloni djeci bombončiće – ali nijedno od ovih ponašanja i gestova neće izmijeniti njegovu suštinu i njegov posao – on ostaje plaćeni ubica.
Što se tiče sigurnosti, ja sam upravo u prethodnim komentarima (koje neću ovdje da ponavljam) zastupao da bi ulazak u NATO mogao da znači smanjenu sigurnost, i teritoriju CG da učini teatrom mogućeg većeg međunarodnog konflikta.
“Nakon što su Albanija i Hrvatska primljene u članstvo, manevar naše zemlje da ostane izvan Alijanse smanjen je do maksimuma” – Dritan Abazović
Ne razumije se na čemu se zasniva ova tvrdnja. Nije li većina vojno neutralnih zemalja okruženo zemljama NATO-a? Ili autor smatra da bi Hrvatska i Albanija mogle da nas napadnu sada pošto su postale članice NATO-a? Ukoliko većina susjeda napravi greške po određenom pitanju, treba li da ih u tim greškama slijedimo?
“Crna Gora bi stolicom u NATO-u dobila mogućnost koju ima i svaka druga zemlja unutar saveza, a to je pravo veta. Na taj način, makar de jure, bili bi jednaki sa supersilama kao što su Francuska, SAD, Njemačka…” – Dritan Abazović
Već sam u prethodnim komentarima obrazložio da je takvo pravo veta samo prividno, i da predstavlja zapravo priču za naivne (i sam autor kaže: “makar de jure”). SAD dominiraju, dok neke značajne evropske zemlje (za koje je neobično da autor koristi naziv “supersile”), imaju izvjesni uticaj, dok male države (a CG bi bila među najmanjim) nemaju baš nikakvog uticaja na značajne odluke.
“Zemlja bi članstvom postala dio velike igre, a veliki igrači su samo oni koji učestvuju u velikim mečevima.” – Dritan Abazović
Nadam se da mi mladi magistar neće zamjeriti ako ovu frazu, prikladnu za fudbalske mečeve, nazovem kafanskom pričom. Ukoliko je autor međutim mislio da CG zaista treba da postane dio velike igre, i izbori se za status velikog igrača, valja primijetiti da se ne radi samo o jednom naivnom i nerealnom rasuđivanju. Da li takvo rasuđivanje znači da treba da se posvetimo traganju za Bin Ladenom po durmitorskim vrletima, da sa visine članice najjače vojne organizacije upozorimo zvaničnike višemilenijumske kineske civilizacije da posvete više pažnje poštovanju ljudskih prava, ili da s visoko uzdignutim kažiprstom saopštimo Putinu da nije pravedno da Rusija posjeduje toliko sirovina (uz to pjevajući: “nas i natovaca jedna milijarda!”). Treba da se upitamo šta bi se desilo ako u toku takve velike igre, uvjerena da igra ulogu velikog igrača, CG dobije jedan VELIKI ŠAMAR od strane nekog stvarno velikog igrača s kojim bi nas Ujka Sam, i ne pitajući nas, svojim avanturizmom doveo u neprijateljske odnose? Mislim da bi nam takav šamar odzvanjao u ušima toliko vremena, da nam u narednih šesto godina ne bi padalo na pamet da mudrujemo oko ulaska u neke vojne organizacije.
“Moje subjektivno mišljenje polazi od činjenice da se sve negativnosti koje NATO, naravno, ima mogu otklanjati samo unutar njega, nikako sjedenjem po strani.” – Dritan Abazović
Ponavljam, naivno je smatrati da i neke veće zemlje unutar NATO-a mogu da imaju bilo kakvog uticaja na važne odluke, ili da “otklanjaju negativnosti”.
“Prva asocijacija koja vam pada na pamet kad se spomene NATO je sigurnost. Nadam se da će u budućnosti sigurnost značiti nešto više, kao, na primjer, riječ SLOBODA!” – Dritan Abazović
Politika NATO saveza, pod suverenim vođstvom SAD, od nestanka Varšavskog pakta nedvosmisleno pokazuje da bez vođenja rata njegovo postojanje biva dovedeno u pitanje. Sami smisao NATO-a je, da se poput velike crne mrlje neprestano širi, zauzimajući strateške pozicije za buduću kontrolu prirodnih resursa (za račun, prije svega, SAD). Borba protiv terorizma, izvoz demokratije i ljudskih prava, humanitarne intervencije, strane investicije, su samo šminka koju ova crna mrlja koristi kako bi samu sebe uljepšaa i prikrila svoje stvarne ciljeve. Pažljivim poznavaocima istorijskih, geopolitičkih i vojnih prilika je jasno da će dalje agresivno širenje ove crne mrlje da dovede do nuklearnog konflikta s nekim drugim značajnim vojnim faktorima. Crna Gora ne treba da učestvuje u takvim “vojnim igrama”, već da pokuša da sačuva svoju teritoriju i stanovništvo. U tom smislu nije dobro ulaziti u agresivne vojne saveze, već se treba priključiti inicijativi velikog broja država koja ima za cilj zabranu i nestanak nuklearnog naoružanja.
Izvinjavam se autoru teksta i čitaocima zbog dužine komentara, koju je iziskivala ozbiljnost argumenta. S poštovanjem,
Bravo Dritane!
Nama zaista treba neka nova prica. ne zato sto nam to porucuje Tomas Berija, vec zato sto smo strahovito umorni i istroseni starom pricom.
u glavnom ne razumijem c-x pravopis, ali po intuiciji
“ne znam” pishem odvojeno.
ne znam koji je matichni jezik gore spomenutog authora, ali vjerujem da je pishuci “neznam” sastavljeno napravio pravopisnu gri(je)shku.
prije sedamnaest godina zapochela je agresija Srbije and Mojtenegra na BiH chija je direktna konsekvenca Genocid nad Boshnjacima i stvaranje Republike Krmske.
Crnogorci su u toj agresiji i Genocidu uchestvovali pod konspirativnim imenom “Srbi iz Crne gore”. od tog zlochinachkog i zvjerskog china se ogradio mali broj Crnogoraca oko 5% josh od 90-ih. sad se od odgovornosti ogradjuju svi Crnogorci 100%.
da je BiH bila chlanica NATO-a ili bar intersantna USA administraciji Agresija i Genocid nebi bili moguci.
“pametan choek se uchi na tudjim greshkama, a glup na svojim” – PWS
sjajan esej! na par mjesta u tekstu se cak mogu naci i istinite tvrdnje, i one koje nisu manipulacije!
a tu i tamo se cak nazire i ponesto skrupula i morala, no sasvim dovoljno za 200 eura kolko je glavna nagrada, i kolko valjda danas koshta akademsko misljenje.
Crna Gora ne treba da učestvuje u takvim “vojnim igrama”, već da pokuša da sačuva svoju teritoriju i stanovništvo. U tom smislu nije dobro ulaziti u agresivne vojne saveze, već se treba priključiti inicijativi velikog broja država koja ima za cilj zabranu i nestanak nuklearnog naoružanja.
Vuk Mićunović
Vala Vuce ova “puska (argument) nije bas bila ubojita”. Zaista predugacak komentar, i ne bas pun logike. Ali samo da razmotrimo Vas prijedlog.
Ve ste protiv “ucestvovanja u vojnim igrama” – vec da CG sacuva svoju teritoriju i svoje stanovnistvo”
Dobar cilj – ali potpuno pogresan zakljucak.
CG – u nista, i niko, ne moze sacuvati ako ostane neutralna – ili pristupi jednom od drugih vojnih blokova (kojim?). Imamo na granici NATO drzave Hrvatsku i Albaniju (i vjerovatno vrlo brzo Kosovo) a s druge strane “simpatizere Rusije” Srbiju (a i oni se muce sa odgovorom na isto pitanje). Bosna je ionako kontrolisana od strane NATO-a. Kako zamisljate da CG odbrani svoju teritoriju i svoje stanovnistvo – okruzena takvim “prijateljima”. I sa svojom malom vojskom?
1. Ko ce postovati nasu “deklarisanu” neutralnost? Da bi bila punovazna ona mora biti prihvacena i postovana od strane drugih drzava. I potvrdjena medjunarodnim sporazumima. Kome je u interesu “neutralna CG” ili “pro-ruska CG” (osim Rusiji) ?
2. Ako se vec mora sa nekim – a mora se – valjda je bolje sa jacim, bogatijim, i vecim tj. NATO-m? Od kojega moze biti i itekako mnogo koristi (investicije, ekonomska saradnja, pomoc itd.). I ono najavaznije – sto autor eseja, ispravno istice – bezbijednost.
Osim, ako zaista ozbiljno mislite da je Rusija jos uvijek jaka kao u doba Staljina. A i da bi branila CG od strane napada NATO ili “drugih” snaga.
Vidjelo se kako su nas “branili” 1999.
Kina je daleko. A oni, vjerovatno, i nijesu zainteresovani za zemlju cije stanovnistvo mogu “smjestiti u hotel”.
Ozbiljno govoreci – nema alternative za pitanje pristupanja NATO-u. Strateski gledano to je najbolja moguca opcija za CG (a i nemamo bas mnogo opcija).
Jedini argument protiv, su bolne uspomene na nepravednu i (ilegalnu) intervenciju NATO-a 1999. Ako prihvatimo da je Milosevic i njegova elita u dobroj mjeru doprinijela ovoj intervenciji (sto intervenciju, naravno, ne opravdava)- da li je to dovoljan argument da se CG izlozi NOVIM potencijalnim opasnostima? I da ostane izvan granica “demokratskog svijeta” (ne zaboravite da su uglavnim sve clanice EU clanice NATO-a).
Mislim da je esej zasluzio prvu nagradu (u poredjenju sa tekstom druge nagrade – neuporedivo je bolji). Tesko je objektivno i detaljno pisati o ovoj temi, ali mislim da treba samo pojednostaviti stvari i staviti ih u neku perspektivu. U politici su vazni samo interesi. A CG ima zaista mnogo interesa da pristupi NATO-u
Treba gledati u buducnost – a ne u proslost. To sto se desilo – desilo se. I ne moze se izmijeniti. Ali moze nam se desiti nesto mnogo gore ako ne izaberemo mudro. Vrijeme je da pamet zamijeni emocije. Vrijeme je da budemo odgovorni prema buducim generacijama. Da smo vise razmisljali o njihovoj buducnosti umjesto o “povrijedjenim nacionalistickim osjecanjima” mnogo bi bolje svi narodi bivse SFRJ prosli. Zato i nemamo pravo da ucinimo istu gresku po drugi put.
Nemam nista protiv patriotizma – ali imam protiv laznih patriota.
Moj dobri gospodine Stojanoviću,
žao mi je što moram da konstatujem da ste opet sve pogrešno razumjeli čitajući moj komentar. Da ste nešto razumjeli, ne biste ponavljali većinu “argumenata” za ulazak u NATO koje sadrži ovaj rad (kao i onaj koji je osvojio treću nagradu), a koje sam ja preciznim i nedvosmislenim rasuđivanjem demontirao. Vaša tvrdnja da se moja argumentacija ne bazira na logici je u najmanju ruku smiješna, jer sam se naročito trudio da logička ubjedljivost argumenata bude dostupna i pojedincima koji i nemaju veliku koncentraciju tokom čitanja tuđih pisanija, poput Vas. Moje se rasuđivanje, takoreći, isključivo zasniva na činjenicama. Nemojte da se naljutite, moj virtuelni poznaniče, ali se iz Vašeg komentara stiče utisak da nijeste dovoljno “potkovani” u vezi ovih tematika da biste mogli sa mnom da ulazite u diskusiju. Ja sam uvijek rad s Vama da vodim dijalog, pa bih vam rado odgovorio i na Vaš komentar, ali bi takav odgovor bio sasvim suvišan, jer se gotovo čitav nalazi u mojim prethodnim komentarima na nagrađene radove. Stoga Vas pozivam, moj dobri gosp. Stojanoviću da opet, i uz više koncentracije, pročitate moje komentare (a ne bi bilo zgoreg i da pročitate, recimo, i mišljenje prof. Viskovića, koje takođe možete da nađete na ovoj novini), kako biste bili u stanju da se uz više objektivnosti i spoznaje posvetite datoj problematici. Srdačni pozdravi,
I da dodam, gosp. Stojanoviću,
na početku Vašeg komentara ste se opet smeli, i zamijenili me s mojim drugarom Mandušićem.
“… a u ruke Mandušića Vuka
biće svaka puška ubojita!”
17. Apr 2009, 20:23
Dritan Abazović zaslužijo Prvu nagradu.Bravo momče!Volijo bih da dođeš do položaja đe bi imao mogućnost da ostvaruješ ta pametna razmišljanja.Tek bi tadar bilo pravo slavlje i nagrade nad nagradama.Ali bojim se da ćeš ka i mnogi, iz moje i starijih generacija,koji su lijepo razmišljali i pisali postigli na kraju samo prezir naroda.Ovim si ipak pružijo nama starijima nadanje u Tebe.Pa Ti želim USPJEH,ZDRAVLjE I ZASLUŽIŠ DA TI BUDE SPOMENIK ZA SVA VREMENA IZNAD MORA-NA VRH ŠTIROVNIKA!
Labud Dabanović
@Dio komentara gospodina Dabanovica smo banovali.
Cestitamo Dritanu Abazovica na osvojenoj prvoj nagradi. Njegovo vidjenje odnosa Crne Gore i NATO je dobro obradjeno. Istina, i Ivana Andjelic, kao i Ivana Gardasevic koje su osvojile drugu i trecu nagradu zasluzuju pohvale. Moramo pohvaliti i gospodina Duska Vukovica koji je bio u komisiji za dodjelu nagrada, jer se primecuje profesionalnost kod odabiranja najboljih radova.
Molim urednika PCNENA Duska Vukovica da izbrise komentar gospodina Plancca
u kojem Republiku Srpsku naziva Republika Krmska. Ako to ne ucinite moze se smatrati da je to uredjivacak politika PCNENA.
Sve najbolje
svako zna da ja protiv Srba nemam nishta. ni protiv “srpska” nemam nishta. ali imam protiv nachina na koji je ta genocidna kriminalna izraslina nastala.
to je dosad osudio civilizovani dio svijeta.
kao i svjesni dio srpske i crnogorske javnosti.
nazvati takvu krvavu izraslinu “republika …” je automatski izraz pervertirane patoloshko-kanibalske zlochanachke (ne)svijesti.
PCNEN-u je na slobodu da stvari naziva po svojoj svijesti i savjesti.
…bravo Plannco, nego sto.
Pravica je pravica pa ha!!
Protiv Srba i one “srpske” nema nista. “ali imam protiv nacina na kojim je ta genocidna kriminalna izraslina nastala.” Kaze P.W.Senior.
—————————————————————
U pravu ste Plannco. Puno nas koji se sjecamo opsade Sarajeva i genocida u Srebrenici, nikada, upamtite nikada, nece cijeniti ni postovati tu genocidnu tvorevinu, kojoj ce dani biti brzo odbrojani.
Jeste glupi do daske pisete o onome sto se raspada a to je taj vas NATO, pa tu se samo pederi gaje i tu vi mislite da prikljucite tu vasu CG vojsku. Ha , Ha ,Ha!
Komentatori i moderator je bio pocinuo jedno izvjesno vrijeme dok se jopet ne pojavi ovaj avetinjak Radonja uno. Evo njega ponovo da lupa gluposti. Odmah je poceo da upotrebljava one njegove ulicarske uvrede pune njegovog pederluka! NATO, kao i nasa voljena Crna Gora ce postajati vjecito. A ti Radonja june mozes da te tvoje gluposti objesis “macku na rep”.
Planco to mozes da pises kako ti volja
ja smatram urednika PCNENA odgovornim sto ti to dozvoljava.
Placi Planco drugo ti nista ne preostaje e- bi – ga.
Ulazak u NATo je prije svega moralno pitanje. Posto se radi o nadnacionalno kriminalnoj organizaciji koja se ne pridrzava nikakvih pravila kada su u pitanju interesi njihovih clanova. Recimokao da u komsiluku imate bandu ubica i narko dilera, pa im se pridruzite zato sto su jaki da vas nebi neko dirao. Ali za to figurativno i bukvalno moracete i da ubijete ponekoga ko joj ne pripada. Njihova trenutna snaga je za respekt, a nama ce biti lako drijesiti gace uz njih na nsereetne Iracane ili Avganistance. I nasi preci su imali sila oko sebe koliko hocete pa nisu trcali da im se pridruze. Uglavnom cuvajte se Talibani dosli su vam crni dani.
Nema mnogo diskusije na tvoje misljenje Plancho, mozda to i nije bitno ali je bitno to da tebi kao baliji smeta Republika Srbska i njeno pravo na postojanje, ovdje se vidi koje diskriminatorske i mrzilacke spodsobnosti imas ali hvala Gospodu Bogu takvi nijesu ostali.
To dali svako zna da ti protiv Srba nemas nista, ama bash nishta vidi se i moze se primetiti odmah .
Taj ostali svijet koji kazes negira i dalje opisujes koga je tvoj mudzahedinski svijet ubica i poznatih zlocinaca na planeti koje je doduse ostali svet osudio.
Pa zna se ko omota oko sebe eksploziv i ubija djecu po skolama, ljude koji se mole po dzamijama, naravno ti tvoji miljenici za koje i pises ovakve tekstovi.
Zivjela Republika Srbska sa moje strane i Srbskog naroda , ovo neka bude odgovor na tvoje glupo pisanje i pokvareno sadisticko pisanje prepuno mrznje, koja ti na tvoju zalost ama nista nemoze pomoci.
I na kraju placi plancho i tebi slicni.