Da li smo mi morali izaći svi sa žutim trakama tog i svih ostalih februara, svih ostalih godina?
Piše: Sonja Radošević
Pripadnici paravojnih jedinica Republike Srpske, pod komandom Milana Lukića, oteli su iz voza koji je saobraćao na liniji Beograd – Bar, u mjestu Štrpce, 27. februar 1993. godine, 20 civila, od kojih su 19 bili Muslimani-Bošnjaci, a jedan Hrvat, i ubili ih kod Višegradske banje. Još nije poznato gdje su posmrtni ostaci ubijenih.
Ovaj dogadjaj i danas kao i 15 godina ranije, iziskuje niz pitanja upućenih gradjanima, podvlačim gradjanima Crne Gore. Da li je većina ćutala tog februarskog dana kada su samo zbog imena oteti i ubijeni naši sugradjani ? Da li većina i sada ćuti ? Da li su i sada na vlasti oni koji su i tada bili ?
Da li su oni što uradili po ovom pitanju? Da li je Crna Gora danas posle 15 godina gradjanska država? Da li će se danas gradjani spontano organizovati i izaći da mirno izraze protest zbog ovog fašističkog zlodjela? Da li i danas imamo gradjane prvog i drugog reda? Da li dio Crne Gore i danas posle toliko godina užasa kliče "Ubij, zakolji da … neko od njihovih sugradjana ne postoji ?
Da li znate da je ćutanje znak saučesništva? Da li bi danas sve stranke koje su gradjanske i ako su gradjanske morale da se "oglase" makar saopštenjem protiv ovog teškog zločina sa svim obilježjima fašizma? Podsjetiću vas – ćutanje je znak odobravanja. Da li mi reagujemo samo u slučaju kada se zločin desi nekome ko se zove "imenom našima"?
Kada je arijevska Njemačka sa svojim Rajhom marširala širom Evrope u jednom gardu u Danskoj traženo je da se svi Jevreji sledećeg jutra pojave sa žutim trakama kako bi se znalo da su Jevreji. Sjutradan su svi Danci bili sa žutim trakama oko ruku, čitava Danska je postala jevrejska. Tako su Danci branili pravo manjina, braneći život svojih sugradjana branili su pravo ljudi na sopstveni život, pravo na različitost.
Da li smo mi morali izaći svi sa žutim trakama tog i svih ostalih februara, svih ostalih godina? Zašto to ne činimo – da li zato što još uvijek ne prizanjemo pravo na "drugo i drugačije"? Da li zato što dobar dio onih što sjede u poslaničkim klupama je tog februara 1993. godine bilo u "savezu sa fašističkom politikom? Da li smo prozvali odgovorne iz vlasti koji su se kasnije distancirali od te politike? Da li samo dolaskom novih ljudi koji ne nose sa sobom teret te i takve prošlosti možemo promijeniti i onaj dio u parlamentu koji još uvijek zastupa principe te i takve nacionalističke politike? Da li ovo društvo bez korjenitih promjena ima šansi za neki drugi život? Da li Bošnajci -Muslimani u Crnoj Gori treba samo zbog februara 1993. godine da se distanciraju od ovakave vlasti i da li podizanjem spomenika žrtvama otimice u Štrpcima u ovoj i ovakvoj Crnoj Gori više liči na alibi?
Da li je rodbina otetih i ubijenih, ubijena istog dana kada i njihovi najdraži? Puno je pitanja na koje ćemo još dugo čekati odgovore. I ćutati. A dok ćutimo moramo znati – može doći red i na nas. Da li bi i danas isti čin bio propraćen istim ćutanjem i nijemim posmatranjem kao što je to bilo tog 27. februara u vozu broj 671 koji je nosio simboličan naziva "Lovćen"?
Postovana Sonja Radosevic, “Strpci petnaest godina poslije”! Treba svi da se zapitamo, zasto mnogo ‘nasih’ gradjana cuti (365×15)=5475 dana i 5475 noci! Cute ti “nasi”, zato sto su onda u tom vozu bili “neprijatelji njihovi”. Jos Crna Gora ne hoce da se obracuna sa tom sramnom prosloscu. Sada u toj demokratskoj drzavi na ulicama moze se cuti ono prokleto: “Ubij i zakolji…, zna se dobro koga treba zaklati i ubiti”! Stidite se posteni gradjani Crne Gore. U toj zemlji, 2008 godine i djecu izvode na ulice, i djecu uce ulicari da budu “borci” protiv onih drugih, protiv svojih komsija. Nemam rijeci da upitam vladu danasnje Crne Gore, zasto ne preduzima nesto da poslije 15 godina ne pronadje narucioce i ubice onih u Strpcima? Sigurno necete da se zamjerite onima drugima uoci ovih ‘P-izbora’. Stidite se kandidati za predsjednika ove, nekada ponosne zemlje.
Drago mi je što se neko sjetio tih nesrećnika, a da taj “neko” to ne radi zarad političkih poena.
Draže mi je što je to neka Sonja a ne neki Fadilj ili Rifat.
Ostalo mi sve nije drago. Osjećam tugu, poniženje, muku, čak bijes. Vraćaju mi se ti trenuci kao da su juče bili. I žute to jest zelene trake koju sam tada htjeo da stavim. Da znaju ko sam, da me pljuju zato što sam rodjen sa pogrešnim imenom. Da me ćeraju, prijete, ponižavaju, vrijedjaju. Od posla, do Skupštine, Televizije, “Pobjede”… I da mi poslije svega pričaju o multietničkom skladu, sačuvanom miru, primjeru za region. Isti ljudi koji su tada davali logističku podršku nacizmu, sad mi tobože raspiruju i huškaju na toleranciju. Huškanje na ubijanje je imalo evidentne poslijedice, Štrbci su samo jedan od primjera. U huškanju na toleranciju žrtava nema. Kad su bili iskreni?
Poštovana Sonja pitate se zašto gradjani spontano ne izadju i iskažu svoj protest?
Ne, oni izlaze samo onda kada je to profitabilno. Kao 97. kada ih je u mimohodu Podgoričkim ulicama bilo na hiljade. Te godine je to bilo “IN”, trebalo je biti vidjen tu. Značilo je to političku podršku tobožnjem zaokretu a ne sjećanju na žrtve, saučešće porodicama i traženje krivaca i naloodavaca. Prije i poslije, NIKO.
Do 97. god. KIC Budo Tomović, mrak, potpuno prazna sala. Tišina, muk. 20 do 30 “hrabrih” da iskažu svoj protest i dvadesetak njih od rodbine otetih i zvjerski ubijenih. Protest je bio- tišina.
Odmah poslije otmice protest najuže rodbine ispred skupštine (namjerno malim slovom). Na komadima papira, običnim, ne onim unaprijed pripremljenim i luksuznim kako se kod nas uobičava na mitinzima i protestima, piše, “kažite nam dje su nam očevi i djeca”. Odgovaraju im vozači automobila “Uaaa balije i vas treba poklat”, “Smrdljivi Turci”… Niko, ama baš niko, za 15-tak minuta koliko sam prisustvovao toj neljudskosti, mržnji, nacizmu nije uputio lijepu, utješnu riječ. Više nijesam mogao biti tu. Plašio sam se sebe, mog reagovanja a nesrećnoj rodbini nijesam mogao ni ruku pružiti. Zajecao bih.
Onda smo počeli skidati imena sa stanova. Jer su nam ružna. Opasna po nas. Po goli život. Čekali smo nož ili protjerivanje. A mnogi si i pobjegli. Ostavivši sve. Moj rodjeni brat u Švedsku, izbjeglički logor, sa sinom od tada 6 godina i kćerkom od 7 godina. Ostavio je državni posao i kuću, i roditelje i brata i sestru. Nije imao vizu. Pri privodjenju iz voza od strane Njemačke policije kćerka mu je doživjela nervni šok, umalo je umrla. Njemački policajci su bili naoružani a moj brat izbezumljen povodom svega, pružio im je otpor. Kada su izvadili oružje na njega, kćerka mu se onesvjestila, pala u komu. Sedmogodišnja djevojčica koja bježi iz svoje zemlje, gdje njeni roditelje i ona mogu biti ubijeni zbog imena. Iako smo rodjeni podgoričani. Iako rezervne domovine nemamo.
Ko je kriv? Nebojša Ranisavljević i Sreten Lukić. Sramotno.To dodatno vrijedja i ponižava. Njih dvoje su osmislili sve, zaustavili voz, imali asistenciju pratioca voza, imali medijsku pokrivku za sve (iz voza su oteti Srbi, Muslimani, Hrvati, Crnci pisala je šturo Crnogorska štampa poslije otmice)…!
Ne znam što više da kažem, osim hvala ti Sonja. A ja se evo i sad znojim, pišući ovo, jer se sjećam kao da je juče bilo.
Ne ponovilo se nikom. Ni onim koji su sve osmislili i naredili.
P.S. U vozu su ubili i mog školskog druga, Iska Babačića(29 godina). Službeno je išao za Beograd. Ostavio je suprugu u drugom stanju. Momak za primjer, bez ijednog ekscesa. Otac mu je presvisnuo poslije njegove smrti. Dodatno je šikaniran što se zalagao da se dozna sudbina otetih. Mislim da mu je čak bio bačen eksploziv na kući u Podgorici. Bio je domar u osnovnoj školi, mirna starina, ali im je smetalo što pita za svog sina. Jel ubijen, dje je ubijen, ko ga je ubio…?
Mnogi DZELATI i njihovi SHEGRTI, su prostrli obraz na DRZAVNU ILI OPSHTINSKU DPSDP FOTELJU, i plasirali svoju GOSPODSKU GUZICU u nju, a za ZRTVE ne mare previshe, ni oni koji nose imena i prezimena ZRTAVA,
jedini GRIJEH koji su platili RUSOM GLAVOM.
Neka je ZRTVAMA VJECHNA SLAVA,
a NAMA koji cutimo prtnajest dugih godina,
VJECHNA SRAMOTA PRED CIVILIZOVANIM SVIJETOM.
sa pescanikovog sajta…
Osamnaest vagona
Teofil Pančić
Nije bilo prijatno, ali je bilo poučno gledati svu onu malograđansku histeriju i teatralno padanje u nesvest oko teksta Belzebubova zemlja, objavljenog nedavno na ovom istom mestu. Ustalo je kuso i repato u odbranu Republike Srpske, te dične tvorevine koju nam je XX vek ostavio u nasleđe kao nekakav genetski poremećaj, pa neka mi sada vidimo šta ćemo. Neka, nemam ništa protiv, ali da se zna da je to njihova baština, nikako moja. Kako god, ceo bi taj slučaj već prekrio zaborav – jer ovde te posle svake svinjarije sačeka neka veća – da mi ovih dana nije privuklo pažnju nešto što ne samo da na izvestan način produžava tu sagu, nego joj pridodaje više nego zanimljiv začin; po tragu mirisa te mirođije, reklo bi se da je Belzebub umeo sasvim lepo da se raskomoti i sa ove strane Drine. Dobro, ni to nije ništa novo, ali je uvek bivalo nekako »neoficijelno«, bez jasnih tragova, bez neposrednih dokaza. E, ovo nije.
Ima tome već preko dve godine kako se pred Većem za ratne zločine u Beogradu sudi grupi pripadnika srpskih ratnih vlasti Zvornika, i njima pripadajućih (para)vojnih formacija zbog proterivanja 1822 muslimanskih civila iz dvaju zvorničkih sela (Kozluk i Skočić) u – Mađarsku. Kad je cela stvar počela zapitao sam se, u iskrenom čudu, da li to postoji neka paralelna geografija u kojoj se Bosna i Mađarska dodiruju (v. tekst Bosanci sa čardaš nogama, »Vreme« br. 763 od 18.8.2005; tekst se nalazi i u mojoj knjizi Kroz klisurine, Biblioteka XX vek, 2007), jer ako se ne dodiruju, onda je jedino logično zaključiti da je ovaj transport tako ogromne grupe ljudi – a ljudi nisu lešnici pa da se tek tako neprimetno otkotrljaju pod sto – morao ići preko Srbije, i nikako nije mogao biti ilegalan ili tajan. Probajte da zamislite kakva je logistika potrebna za tako nešto? Slučaj, međutim, iz nekog razloga svo ovo vreme protiče u gotovo savršenoj anonimnosti, i bez javnog obznanjivanja nekih novih detalja. Zanimljivo je kako medijima sistematski nije zanimljiva jedna tako zanimljiva i znakovita priča.
Elem, pre neki dan zatičem jednu kratku vest, verovatno agencijsku mada nijedna agencija nije potpisana, zaturenu na dnu strane novosadskog Građanskog lista od 28. 11. 2007. – i nigde drugde, koliko sam uspeo da vidim. Na narečenom se suđenju kao svedok pojavljuje stanoviti Pero Vučković, radnik SUP Subotice, koji na paranormalnu misteriju nestanka 1822 meštana zvorničke opštine, a sve preko teritorije miroljubive Srbije »koja nije u ratu«, baca novo svetlo. Vučković svedoči da su zvornički deportirci doveženi na železničku stanicu na Paliću, i da su tamo »proveli tri dana u osamnaest vagona«. Aha. A sada se vi pitate, pošto se radi o pripadniku Organa Reda, šta je za to vreme radila policija Republike Srbije? Ganjala organizatore tog ratnog zločina i trpala ih u zatvore, baš kao i one koji su saodgovorni za to da su ti ljudi prošli nekoliko stotina kilometara kroz zemlju Srbiju kao nekakav dvonožni ratni plen? Organizovala oslobođenim taocima bezbedan povratak kućama, ili ako je to nemoguće, nužni smeštaj u Srbiji, dok se ne reši njihov problem u Bosni, a rešio bi se zavrtanjem ruku terenskim barabama, odavde hranjenim espapom, oružjem i novcem? Sigurno se šalite. Policija je za to vreme vaistinu imala posla preko glave, ali administrativnog: trebalo je preko noći izdati 1822 pasoša za 1822 etnički nepodobna lica, ne bi li ista mogla legalno napustiti Srbiju u pravcu srednje i zapadne Evrope, ili kud im već drago, samo da je podalje odavde. Ala se Belzebub zadovoljno cerekao tih dana… A da bi Lica dobila pasoš nije im trebalo ništa od onoga što vam inače treba: ni uverenje o državljanstvu, ni matični listovi, ili šta već: usmena izjava zovem-se-tako-i-tako, i ćao. Da se ne bi pomislilo da je to neka lokalna subotička ujdurma, Vučković svedoči da je »MUP Srbije snabdevao SUP u Subotici obrascima i formularima neophodnim za izdavanje putnih isprava«. I posao je, eto, udarnički uspešno okončan.
Nema ovde mesta ironiji: velika je stvar da se tim ljudima sudi, danas, u Beogradu. Samo, tu ima jedan problem: ne može pola tuceta zvorničkih bilmeza da zapoveda državi Srbiji šta će da radi, da upreže u svoje poslove policiju, železnicu, i ko zna još šta i koga, da voza po ovoj zemlji skoro dve hiljade uzapćenih ljudi kao da su krdo stoke. Čuj, stoke!? Pa ne možeš ni toliku stoku prevoziti okolo bez urednih papira! Bio je to, dakle, državni projekat u kojem su bratski sudelovali Belzebubovi fanovi sa obeju obala zelene, brze reke. Ispada, međutim, da se sudi samo onima sa leve obale. Da li nas to podseća na suđenja za Sjeverin ili Štrpce? Neizbežno. Da li će se sve okončati na sličan način? Vrlo verovatno. Hoće li zbog toga užas i sramota biti manji? Naprotiv, nabujaće kao testo.
Proći će, dakle, sve ovo ugluho, kako već ovde prolaze bezbrojne Stvarne Vesti, koje ne mogu stići na red od kafanoidne larme i dreke, od estradnog »rodoljubnog« prangijanja, od trombloida i debilborda, od terora loše poezije u prozi, koja se ovde prodaje kao nekakva državničko-državotvorna Mudrost, ili kao visoko poetsko nacionsko nadahnuće. I koga je uopšte briga – bilo je to davno, bilo je to tamo, i uostalom, ti ljudi su živi, zar ne? A mogli su njihovi ratni gospodari i da ih pobiju, samo da su bili manje duševni. Ali ih, eto, nisu pobili, nego su ih samo oslobodili suvišnog tereta dotadašnjih im života, a uz našu štedru bratsku i susedsku pomoć.
I gledaš tako, ovih dana, kako ova zemlja nanovo zapada u nekakav pretužni amok, tražeći načina da iznova nekako naškodi sebi, kao i svakome koga uspe uzgredno zahvatiti u tom mahnitom samopovređivanju. Ponekad te uhvati mala snaga pa zdvajaš – dobro, majka mu stara, zašto sve mora da se desi ovde, nama, sada? Zar nije krajnji vakat da Sve Ovo jednom već prestane, pa da živimo kao ljudi? I sve sam sigurniji: ma, prestalo bi Ovo, samo nema kome da prestane, jer ne može da prestane onima koji ne znaju i neće da znaju, ne vide i neće da vide, ne pamte i neće da pamte, ne uče i neće da uče. Ne može, a prestalo bi, prestaje mu se odavno, i njemu je već dosta.
Peščani sprud, 02.12.07.
Gospodo, ako mogu tako da vas nazovem, nema opravdanja za zlocine. Nije vazno da li su te zlocine napravili “nasi” ili “njihovi”. Oni koji su putovali onim nesretnim vozom, bili su gradjani nase drzave. Ubili su te nase gradjane oni zlocinci iz te druge zlocinacke drzave. Ko je to naredio? Ko je tada prije 15 godina ucestvovao u tom sramnom zlocinu? Majke njihove (ako su jos zive), ne znaju gdje su grobovi njihovih sinova i kceri. Zlocinci- oni ne sahranjuju svoje zrtve u grobove, nego njih bacaju u jame, krecane i lomace.
Dolaze Predsjednicki izbori u Crnu Goru! Pitajte kandidate za predsjednike “svih gradjana”, sta ce preduzeti da se jednom za svagda ovaj zlocin sto se desio u Strpcima prije 15 godina rasvijetli? Vjerujem, da vi kao biraci-gradjani nase drzave, uvidjecete da predsjednicki kandidati ne predstavljaju sve gradjane, nego to ce biti Predsjednici uze grupe ljudi i zena. Zbog biranja “naseg” Predsjednika, stradaju oni “njihovi”. To je nekad bilo, to se i danas desava u Crnoj Gori, i zbog toga nece da rijese Strpce, i ostale zlocine pocinjene u Crnoj Gori i okolini. Ne dajite vas glas takijema “P-kandidatima”, kako rece neko.
PS: Zlocinci su medju nama u svakom gradu i vecem naselju. Ne zaboravite, ima onih koji “Huskaju i stite zlocince” medju nama, u ovoj rubrici gdje treba da osudjujemo zlocine.
Strasno je i pomisliti sto mozemo jedni drugima napraviti. I nazalost, malo se sto i u poslednjim dogadjanjima naucilo. O sramnom cutanju sto reci? I poslednjih smo dana svjedoci jedne takve sramotne i kukavicke cutnje. I to malo sto se usudilo progovoriti, zatvoreno je ( mislim na Vas radio ), neki izbaceni iz skole… Crna Gora nije zemlja slobodno mislecih ljudi. U CG postoji uvijek samo JEDNO misljenje, i po njega se vazda islo kod nekoga.
Mislim da ima dosta pojedinaca, grupa, medija koji se svakodnevno sjecaju otmice putnika i drugih dogadjaja. Sustina je da se bar jednom u godinu dana natjera crnogorska Vlada da razmislja o razlicitim dogadjajima iz proslosti. DPS elita je jako perfidna. Rado se sjecaju, svaki dan nam to ponavljaju, ko je bio protiv a ko za referendum, ali nikako nece da se sjete perioda kada su prije 15 godina bili jako, jako losi i zli momci.
Od 28 komentara na ovu temu: “Strpci-petnaest godina poslije”, Administrator je izbrisao 20 komentara. Kada se to pretvori u procente, onda onih nevaljalih i neozbiljnih komentara je bilo 71.43%!!! Premnogo za ovu ozbilnu temu. Ja se kao gradjanin Crne Gore, izvinjavam onima koji su izgubili svoje voljene, kada su one zlocinacke paravojne jedinice onoga Lukica izvrsile otmicu putnika iz voza u mjestu Strpce. Nesmijemo cutati, mora se cuti glas naroda koji nije nikad odobravao ni podrzavao te zlocine. Moraju se zlocinci naci i kazniti.
da, a ja se bas cudim kako to da je gora crna suocena s prosloscu..znaci administrator je dobro obavio posao.
SAMO strasno je ono sto nije izgovoreno a postoji- ta stoka crnomantijaska i cetnicka jos seta medju nama…al nece jos dugo, pa makar i milo nam djukanovic prosvercovao taj ulazak u EU. MA NE ZALIM SE, SAMO NEK ON ISFURA SVOJE PA CEMO I NJEGA JEDNOM SKIDATI.
Sta se desilo u Strpcima prije 15 godina, nece moci rijesiti nijedan od danasnjih predsjednickih kandidata. Pocnimo od Filipa, on nije htio to da resava svih ovih godina da se nebi zamjerio Amfilohiju i onim 800 crnomantijasa sto je doveo u Crnu Goru, gdje su promijenili uniformu i uzivaju u blagodetima “crnogorske demokratije”. Onaj drugi predsjednicki kandidat-cetnicki vojvoda Andrija Mandic, nece da kaznjava svoje voljene pripadnnike ‘nebeskog naroda’. Medo, takozvani ‘mutivoda i sveznalica’ nece da se bavi zlociinima, jer su ti zlocini odvojeni od drzave, nesto slicno kao sto je Amfilohijeva privatizovana crkva odvojena od njegove “kvazi drzave”. Itd, itd. Ovo je sramota i bruka za Crnu Goru i njene gradjane sto ova vlast i opozicija nece da jednom za uvijek otkriju i kazne te zlocince!
Tesko je i danas solidarisati se a ne u one dane kad je PRIMUS masinku nosio i kamom mlataro, jos tada je uceran strah u kosti mnogome pa ga i danas slijede da ne bi prosli ka oni u strpcima, on je gospodar sudbine i nesretnicima koji tada nestadose i onima sto ostadose. Kazu da ovce poslusno trce za vukom iako ih on jednako jedanak kolje. Valjda je to sudbina neka teska koje se cestiti narod ne moze da oslobodi vec slijedi uporno vodju, podvodeci im neprimijetno i svoju rodjenu i nerodjenu djecu koju ce on i dalje da hrani ponekad STRAHOM ponekad PRAHOM (bijelim) a sve u zavisnosti od toga dali je BIZNISMEN ili ONO DRUGO
Ova mjesta i forumi i blogovi nijesu za ozbiljne stvari.Kad se na ovakvim mjestima prica o zrtvama i unesrecnima ispada ka da se snjima igra odbojka.Ko za nekog ima dokaza za zlocine ubistva kradje treba licno da javi i pruzi te dokaze i organima vlasti i medijima.Rizik za to postoji ali bolje reskirati kad je drugi u pitanje,pa ce i drugi za vas.Ko bude ceka kad njega snadje kasno je jer zauvijek sklopi oci.Cemu strah kad umro jucer danas ili sjutra isto je.Ne moze se izbjeci.
Da dodam.I onaj sto cini zlocine i ko ih skriva bilo iz kojeg razloga ista su sorta.
Hvala Bogu da se neko usudi i progovoriti o toj velikoj Crnogorskoj sramoti-koja se desila prije 15 god.Ja sam tada vec napustila Crnu Goru iz straha od te kolektivne ludosti-nacionalizma jer je moje ime Sanija.Imoj ucenik Senad je tu stradao jer nije bio MARKO ILI JANKO.
Zalosno je sve sto se desavalo a to najbolje znaju koji su to osjetili ili svoeg izgubili.Ali kako to sad da se sve svaljuje na dravu i Crnogorce koji tadar nijesu postojali?
Najprije bih zeljela da se zahvalim Sonji Radosevic zbog podsjecanja na zlocin u Strpcima. Iako se najradije ne bih podsjecala na ta vremena. Kada smo mi, imenom zigosani osjecali strah, pa i neku vrstu krivice zbog toga sto imamo “pogresna” imena. Dok smo mogli cuti od komsija, kolega: “Sto im fali? Bolje zive no mi.” Bolje? A strah koji osjetis kada udjes u voz, ili autobus, da te moze snaci slicna sudbina kao ove nesretnike koji nastradase u Strpcima. Ili one iz Bukovice. Samo zbog “pogresnih” imena.
Citam neki ljudi iz Bukovice kazu da je zlocin u Bukovici izmisljen. “Laz je to”, kazu. Andrija Mandic postavlja pitanje zlocina prema Srbima, valjda u Cajnicu.
Neka odgovara svako ko je pocinio zlocin, ali zasto Andrija Mandic vezuje zlocin prema Bosnjacima, sa zlocinima prema Srbima? Valjda, da bi kazao, “svi su krivi.” Sto je uvod u ono sto logicki slijedi: “niko nije kriv”. Jer se povezivanjem zlocina, zlocinu daje “legitimacija”, opravdanje. Ljudska morbidnost moze zaista biti beskonacna. Jednako kao neosjetljivost na tudje nevolje i patnje. Ta relativizacija zlocina je ono sto boli i nakon svih ovih godina. Mozda bi nam nesto o tome mogao reci gospodin Vojin Grubac, koji je savjetkik Andrije Mandica. Da li ga je on savjetavo da na ovakav nacin relativizuje zlocine prema Bosnjacima, da sipa so na jos nezarasle rane? Mozda bi i PCNEN mogao da nam objasni, zasto je obrisan komentar Sonje Radosevic? A dat prostor onima koji sire mrznju. Toliko ima toga “zasto” na koje odgovor cekamo. Mozda uzalud?
Puno onih koji su huskali na zlocine i pripadaju jos huskaskim partijama, nemaju hrabrosti da se pojave u ovoj rubrici. To su kukavice i umna sirotinja. Covjek je onaj ko pobijedi samog sebe. Oni to nikada nece da urade, da budu ljudi, i da se bar pokaju. Igraju se sa nama krijavice, i glume neke toboz intelektualce-savjetnike i lazne demokrate. Njima sada ne odgovara ta rijec “Huskanje” jer moze neko da je zloupotrebi, kao sto su je ONI zlupotrebljavali za vrijeme onih “etnicki cistih” godina. Danas njih ne interesuju Strpci!
Mi nemamo jos gradjana koji slobodno misle, da bi otkrili te zlocince. Mnogi nemaju gradjanske hrabrosti da saopste svoje misljenje. Oni nijesu junaci koji nemaju hrabrosti da govere istinu. Fizicko junastvo nista ne znaci, cak je i glupost, kako kaze profesor Cupic.
Gradjanin treba da ima pravo da vodi dijalog sa drugima ljudima/zenama. Gradjanska hrabrost podrazumijeva govoriti, razgovarati i dogovarati. Ljude i zene treba dijeliti na one koji govore istinu, i na one koji lazu. Zbog toga sto lazu gradjane Crne Gore, zocin u Strpcima nece da resavaju. Ona nekadasnja podjela gradjana na “njihove” i “nase” nebi trebalo da vazi u 2008 godini.
PS: Pogledajte predsjednicke kandidate sta pricaju i kako dijele gradjane: Na nase i njihove, sram da ih bude! Pitali njih iko za Strpce? Sjutra bi oni, da imaju vojske, rezervista, vodja, kolovodja, arkana, mladica i karadzica, ponovo radili isto ono zlo sto su neki cinjeli onih devedesetih godina.
Dukljani još nisu saznali da su oni najbitniji elemenat huškačkog bloka.
Evo foto dokaza:
http://aleksic.wordpress.com/2008/02/
Na istom blogu potražite i slike ostalih vidjenijih dukljana u zagrljaju sa onima koje sada kude. Nema laži, nema prevara. Nema sada vađenja sa Dukljom, kasno ste se sjetili te sprdnje. Pošteniji su danas oni iz SRS-a od dukljanskih prevaranata
Onaj Dukljanski CKL je ‘otvorio oci’ i urazumio puno onih koje je bio zaveo onaj crnomantijas Risto sto je iz njegovih usta izasla ona “pita od govana”. Mozete sada sramotiti, kuditi, vaditi slike iz arhiva, i pokazivati i izmisljati lazi i gluposti, koliko god hocete. Imate vi porazeni pravo da zalite za vasim “slavnim” koljackim zlocinackim vremenima, koja se nikada vise nece ponoviti. Stidite se umne bijede!!!
Da je vecina jos uvijek na strani zlocinaca vidi se i po broju komentara koji su pristigli na ovu temu.
Moj predlog je : – dajmo im jos 15 godina dako se zastide njihovi potomci ako oni nece.
Samo se vi držite CKL-a. Srbi će vam zauzvrat, kao mali znak pažnje i zahvalnosti za “otvaranje očiju” držati još 15 godina Mikaša. A on će, siguran sam, umjeti da vas nagradi. Tek je počeo, ako sam dobro primijetio. Što se tiče srpske pozicije, vladavina DPS-a je postala čak i totalno prijatna za taj blok. DPS je vrlo zahvalna stranka za poslovnu saradnju, ako razumijete suštinu. Mikašu će Srbi zbog toga, u znak zahvalnosti, dodavati po potrebi onoliko glasova koliko bude potrebno za opciju “50%+1”. Pozicija dijaspore crnogorskim Srbima pruža tu sjajnu komociju. Vrlo relaksirana situacija. Gotovo da je toliko ugodna da bi u nekoj reprizi referenduma Srbi trčeći zaokruživali DA kako bi se, bar virtuelno, otcijepili od CKL-a.
Sada kada je Vujanovic izabran za preedsjednika (svih gradjana) Crne Gore, trebalo bi izvrsiti pritisak na njega (i vladu), da se sto hitnije otkriju pocinioci zlocina u Strpcima. Vujanovic je bio ministar pravde onih 90-ih godina, bio je i ministar unutrasnjih poslova, pa valjda zna nesto o tim zlocinima! Ako Vujanovic nastavi da cuti i manipulise, bicemo prinudjeni da pravdu trazimo na drugi (miroljubivi) nacin. Ovo sada gospodine predsjednice svih gradjana, nece biti borba za glasace, BICE BORBA ZA PRAVDU.
Ne ‘mlati praznu slamu’, ti izgubljeni u prostoru i vremenu “4s”. Uozbilji se, ovdje treba da ljudski i posteno osudimo one zlocince iz tvog ‘diviziona 4s’, koji su bili u Strpcima prije vise od 15 godina, i koji su napravili one zlocine. Ako hoces da cmizdris i places za tvoje propale ideje, idi kod Rista i guslajte, a nas gradjane Crne Gore vise nikada nece interesovati vasi umnobolni i nazadni projekti- veljesrbovske 4s ! Nikada vise nece biti Strbaca, Srebrenica i Vukovara. Nikada!
„ovdje treba da ljudski i posteno osudimo one zlocince iz tvog ‘diviziona 4s’, koji su bili u Strpcima prije vise od 15 godina, i koji su napravili one zlocine“.
Slažem se da treba osuditi taj gnusan zločin. Maksimalno. I to sam već stotinu puta učinio. Moj komentar nije, međutim, bio na zadatu temu, već na ono iživljavanje tvojih ideoloških istomišljenika. To je bilo vrlo lako uočiti. I, ne pirpadam divizionu koji je napravio to zlo. Osim ako ne želiš da moj narod okvalifikuješ kao zlikovački, što je razlog zbog kojeg sam i odgovarao ovako kako jesam. Ali, ako želiš da definišeš one koji pripadaju „divizonu 4s“ kao zlikovce, počni redom od velikih balkanskih zločina 20 vjeka, od Jasenovca i sličnih stradališta. Možda otkirješ da su sve balkanske nacije zločinačke?
Ne cmizdrim ni za čim, za vas građane Dokleje me… nadam se da više neće biti Štrbaca, Srebrenica i Vukovara, kao ni Bratunaca, Srebrenice 92-94, Oluja i Bljeskova… Nikada! A 4s će biti. To nije „veljesprski“ već srpski simbol koji poziva na jedinstvo. U njemu nema ni traga zločinačkog, ni nazadnog. Osim za mozgove koji srpstvo prevode sa „retrogradno“, a crnogorsko-dukljansko sa građansko što je najgrublja prevara.
“A 4s ce biti. To nije “veljesrpski” vec srpski simbol koji poziva na jedinstvo”… kaze komentator “4s”.
—————————————————————
Znamo mi dobro sta je predstavljao taj famozni simbol “4s” onih ratno-huskackih godina. Znamo mi dobro kako su se nosioci tog simbola i uz dizanje ona tri prsta desne ruke, ponasali onih 90-ih godina proslog vijeka. Neki od njih su bili u Strpcima i ubijali i progonili one koji su imali drugacije ‘simbole’. Gledali smo vi vas troprstase kako guslate sa Ristom i pozivate svoju istovjernu bracu na zlocine. Eto to je bio poziv 4s na jedinstvo! Na jedinstvo u zlocinima!
“Gledali smo vi vas troprstase kako guslate sa Ristom i pozivate svoju istovjernu bracu na zlocine. Eto to je bio poziv 4s na jedinstvo! Na jedinstvo u zlocinima!”
Moji troprstaši, ii kako ti kažeš 4s divizion, nemaju ama baš ništa sa Štrpcima, Srebrenicom niti bilo kojim stratištem građanskog rata u SFRJ. Što se tiče 4s – riječ je simbol je starom sedam vijekova. On simbolizuje poziv na jedinstvo Srba. Ne znam zašto bi to trebalo bilo koga da vrijeđa? Da li Crnogorce (ili neku drugu od nacija bivše SFRJ) vrijeđaju srpski simboli?? Mislim da je tako, zato i stavljam ovaj potpis jer se njime pokazuje taj crnogorski neofašizam – odnosno srbomržnja. Nas ne boli ta mržnja, što me i inspiriše da vam je podstičem, jer je to najbolji način da se pokažete u pravom svjetlu.
Sto nije, “sama sloga srbina spasava”-vasa 4s, spasavala one u Strpcima? Treba da znate da pored vas “sloznih” Srba , na Balkanu i u okolini zive i drugi narodi. Uvijek pricate o nekoj “srbomrznji”! Cudite se sto vas “poneki” narodi na Balkanu mrze? Ne mozete se tome cudu izcuditi! Zasto gospodo neki iz ‘4s’ lazima produzavate zivot? Zasto istini ne pogledate u oci? Znateli da je rok upotrebe lazi ogranicen? Istina uvijek pobjedjuje. Saznace se potpuna istina o Strpcima, jer “zaklela se zemlja raju, da se tajne sve odaju.”
Istina o Štrpcima je već otkrivena. Žalim za svakom žrtvom tog zločina podjednako kao što to činim i za svakom nevinom srpskom žrtvom tog suludog rata.
Žalim i zbog toga št tebe jede srbomržnja, jer će srpstvo potrajati dok bude ovog svijeta i Srbi nikada neće prestati da ga njeguju. Meni ne smetaju ni albanski, ni crnogorski, ni bošnjački niti bilo kakvi drugi nacionalni simboli oko mene. Naprotiv, podržavam čuvanje nacionalnih tradicija jer smatram da je to način na koji čuvamo svijet od jednog drugog zla. Ovog koje nam dolazi u liku Velikog brata.
I, me21062006 – iz moje tačke gledišta, laži su ideologija tvojih istomišljenika ali ste zaboravili kada ste počeli da lažete pa ne znate više da razlučite ni šta je istina. To je opasan stadijum.
To je pohvalno od vas ‘4s’ sto osudjujete one zlocine u Strpcima koji su se desili prije vise od 15 godina.
Primjecujem da si (4s) mnogo netolerantan. Tolerantan moze biti samo onaj covjek koji je svjestan da nezna cijelu istinu, i da mu je potreban drugi covjek da bi dospio u blizinu istine. Netolerantan moze biti samo onaj covjek koji je uvjeren da zna cijelu istinu.
Razmisljao sam, zasto je tvoja “prokleta raska struja” uvijek pravila zlocine, ne samo drugim narodima, nego i svome raskom (srpskom) narodu? Pocnimo od Nemanje: on je dosao na vlast ratujuci sa svojom bracom. Nemanjini sinovi Vukan i Stevan (Prvovjencani) takodje ratujuci osvajaju titule i prijestolje. Stevanovog sina Urosa svrgnuo je Dragutin, a Dragutina Milutin. Milutin ratuje sa Dragutinovim sinovima.
Milutinov sin Stefan Decanski ratuje sa svojim sinom Dusanom. Dusan pobjedjuje i oslepljuje svoga oca Sefana. Dusan dobija titulu cara, i postaje Car Dusan-Silni. Kod Nemanjica zaista ima svega: Sin oslijepi oca, otac sina, brat ubija brata, sinovac otruje strica, i tako se ta borba za vlast tvojih “4S” nastavlja do ubistva Zorana Djindjica, a mozda i dalje-ne daj Boze! Svi su izgledi da ce proci mnogo vjekova dok vase 4s bude prihvaceno. Posto kazete da je srpstvo vjecito, nadajmo se da ce se i to “cudo od 4s” nekada desiti.
I na kraju, postoji latinska izreka: “Non omne quod licet honestum”. Na nasem, sve sto je dopusteno nije casno.
PS: Izvinjavam se sto sam malo skrenuo sa teme.
Velika ljaga na obrazu Crne Gore. I posle 15 punih godina istina je natjerana da se skriva.
Sanja Vi predstavljate onaj neoprljani obraz Crne Gore, Vi ste savijest Crne Gore….Hvala vam sto to cinite i u moje ime
ni zbog lijepe sadashnosti, ni zbog svijetle buducnosti ne valja taj zlochin izvaditi iz konteksta.
“dojdoh, vidoh, problijedo(e)h”
I onih 17 vojnika iz Niksica sto ih pobise fasisti hrvati u LORI-Splitu velika su ljaga na obrazu Crne Gore, nego preko sve te ljage ovi izabrase ubicu Mesica za pocasnog gradjanina PODGORICE, svaka im nesojska cast.
Ne valja sto je igdje poginuo i jedan covjek ali jos vise ne valja kad nesoji dijele mrtve na pogodne i nepogodne.
Moje saucesce porodicama svih poginulih a mrtvima slava i postovanje, istina ce kad tad izaci na vidjelo.
Ja bih to zapisao ovako, nasilna smrt neduznih stvorenja u Strpcima samo da se ne zaboravi.
Treba biti velikodisa i pomoci da to ne bude zaboravljeno.
ni zbog lijepe sadashnosti, ni zbog svijetle buducnosti ne valja taj zlochin izvaditi iz konteksta.
“dojdoh, vidoh, problijedo(e)h”
———————
Ako ste mediokritet a zelite da izgledate mudro, recite samo par recenica, dovoljno uopstenih, ociglednih u maniru mudrog starca, a onda zavrsi efektno toboze sa nekim sloganom, koji zvuci pompezno, efektno i svaki svoj komentar zavrsi sa njim, …., Potpisite se sa tri imena, a da se jedno zavrsava sa …annco – pocetak dopunite sami. 🙂
Jebes strpce cuvaj zdravlje.
Ja pomislio Šipci petnajes godina kasnije pa se obradovah a ono Šipak.
Radonja pushi ili sisaj kurac pa kako ti bolje odgovara
Pivljanine :
Sad vi izdajnicko sjeme mozete da ga sisate i smrdite u smrdigoru.
Hvala ti Sonja Radosevic na podsjecanju citalaca na taj gnusni zlocin u Strpcima. Zlocin je za svaku osudu i ljudski prezir onih koji su pocinili to ali i onih koji to jos uvjek nevide ili ne zele vidjeti kao zlocin. Posebnu tezinu nose oni koji mogu doprinijeti rasvjetljavanju tog slucaja da bi se nalogodavcima i izvrsiocima tog zlocina izrekle odgovarajuce kazne.
radonja vidise da si kopile(kopiljan)
radonja sveti po spisku karam
oni nas vole samo kad im trebamo