Ništa neobično za crnogorske prilike u kojoj je čitava medijska, ali i kulutrna scena postavljena tako da što bolje služi ovdašnjem zastupniku jednog razornog pogleda na svijet i njegove fenomene. Ta scena se najvećma može prepoznati kao plašt zaštite čistog, iskonskog, nepatvorenog Zla koje patološki uživa u vlastodržaštvu istovremeno prezirući sve koji mu služe. To Zlo je godinama bilo upleteno u naslon Miloševićevog vlastodržačkog tronošca, a onda je, ratnoprofiterski ugojeno, sve krvavo podrigujći, odgmizalo u novu košuljicu koju danas, umjesto nekadašnjih velikosrpskih ocila, uresuju lažno suverenističke, demokratske i evropske šare.

Gmaz je promišljeno, planski i sa rijetkom sistematičnošću isisao svaki začetak, svako jajašce same mogućnosti demokratskog i evropskog u Crnoj Gori znajući da demokratska država i organizovani kriminal, otvoreno društvo i organizovani kriminal, ekonomski prosperitet i organizovani kriminal, sloboda pojedinca te sloboda naroda i organizovani kriminal, kultura i organizovani kriminal ne mogu zajedno već jedno drugo dokidaju.

Na žalost ne treba više troštiti riječi: ko je koga dokinuo u Crnoj Gori? Narodi koji nakon komunizma nijesu ustali, nego su se iz komunističkog prevalili u brlog organizovanog kriminala, promijenili su samo oblik ropstva. To je početna i završna tačka omiljenog alibi-sofizma ovdašnjih intelektualaca: da li prvo država pa demokratija, ili obratno? Liberali su tvrdili da demokrtaija i država u crnogorskom specifikumu moraju zajedno i istovremeno; da se država može i smije graditi samo demokratskim sredstvima; da država danas može biti samo demokratska ili nije država nego vlasništvo klike; da sredstva moraju biti u saglasnosti sa ciljem ako je taj cilj demokratska država. U suprotnom rezultat po Crnu Goru može biti porazan, tačno onakav kakav danas jeste.

Gomile novokomponovanog kičerskog patriotizma, zastidno javno staljinsko krečenje najnovije prošlosti i napor da se učešće u zločinu jezivog bratoubilačkog rata i njegov hladno proračunati ratnoprofiterski rezultat predstave kao vrhunaravna politička i ljudska mudrost, a ne čisti zločin, svjedoči o snazi istine koju je nosio Liberalni savez, a koja se želi ovim smradnim gomilama laži zatrpati. Ovakav čudesan manevar ne bi bio moguć da tom manevru organizovani kriminal nije sa nevjerovatnom lakoćom pridružio punu logistiku i izvodjenje u licu ovdašnje intelektualne, prvenstveno novinarske i književničke elite, one koja je vodjena golom računovodstvenom logikom, istom onom koja se nedavno i po ko zna koji put otvoreno, al i ljudski nepodnošljivo manifestvovala na nedavnim cetinjskim izborima gdje je, na režimskoj glasačkoj berzi, prosječna cijena ljudskog glasa našla ekvivalent u čereku suvog mesa iz jedne ovdašnje lokalne, demokratske, evropske i evroatlantske sušare!

Nekome čerek, a nekome sabrana djela, parče slave na loklanoj TV i još neka sitna apanaža i eto nas tu gdje danas jesmo. Tačan i porazan rezultat jedne jedine računske radnje ovdašnje intelektualne elite je današnja Crna Gora! Crna Gora danas je računovodstvena suma kojom su odredjene sudbine čitavih budućih, još nerodjenih generacija.

Lenjin je, otvarajući užasni višedecenijski proces fizičke likvidacije borbene i nepokorne ruske inteligencije vo vjeki vjekov promijenio smjer Rusije. Potrebno je zbog fiksiranja fotografije reći kako je crnogorski režim uspio da promijeni smjer Crnoj Gori – onoj koja je nastala devedestih; onoj koja je otvorila sve tabu-teme crnogorskog društva, njegove sadašnjosti i prošlosti; onoj koja je htjela demontiranje komunizma i četništva; onoj koja je poručivala da djeca komunista i četnika imaju danas pametnija posla nego da nanovo vode izgubljene i krvavo promašene bitke svojih otaca; onoj koja je ukazivala da je netaknuti komunistički sistem mutirao u organizovani kriminal kojemu nacionalne i druge odrednice služe samo za ukrivanje neviđene pljačke paralelno sa izgradnjom njenog štita: kvaziotvorenog, kvazidemokratskog i kvazievropskog društva, ne zbog doborovoljnog zauzimanja naložničkog položaja crnogorske intelektualne elite. U Crnoj Gori nije bilo Solovki, njena progonstva bila su lažna.

Režimski projekat dobio je plebiscitarnu opisanu čerek-podršku. CKL je jedna od književničkih čerek-mačuga ovdašnjeg džamadan-kriminala. Od njega je finansiran, treniran i uredno napujdavan.

Dragi Mirko,

Vjerujem da ti ove činjenice nijesu bile poznate, pa ti ih ovim putem saopštavam. Prijateljski ti savjetujem da je krajnje vrijeme da preispitaš daljnje figuriranje tvojeg imena u redakciji ovog kvaziknjiževničkog glasila, pa čak i pod odrednicom urednika za Hrvatsku, kako bi tvoji vjerni čitaoci i dalje vjerovali u iskrenost blistavih stranica koje si napisao, posebno onih koje si posvetio unesrećenim društvima kao što je danas crnogorsko.

S poštovanjem,

Slavko Perović