Godinama unazad nezaposleni visokoškolci u Crnoj Gori ne dobijaju od države čak ni simboličnu materijalnu podršku. Dok druge kategorije građana imaju neki oblik pomoći, ova grupa je sistematski ostavljena na margini.

Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) krajem februara 2026. godine bilo je 26.787 nezaposlenih, što je stopa registrovane nezaposlenosti od 8,99 odsto. Međutim, tačan broj visokoškolaca među njima ostaje nepoznat. Na sajtu Zavoda nema preciznih podataka o njihovom udjelu, a na upit portala PCNEN, PR služba ZZZCG nije dostavila tražene informacije – ni o procentu visokoškolaca, ni o vrstama naknada, ni o kriterijumima za njihovo ostvarivanje, niti o tome koliko je visokoškolaca napustilo zemlju.

Čak i da se tačan broj ne zna, jasno je da se mnogi visokoškolci uopšte ne prijavljuju na biro. Još manje se zna koliko ih je bilo primorano da ode iz Crne Gore u potrazi za poslom i elementarnim prihodima.

O ovom problemu obratili smo se direktno direktoru Zavoda Davidu Perčobiću sa konkretnim pitanjima: da li je ikada postojala inicijativa za uvođenje materijalne podrške visokoškolcima koji čekaju na zaposlenje, da li su takve inicijative razmatrane ranije i kakvi su podaci o ovoj grupi? I nijesmo dobili odgovore.

Sličan muk dočekao nas je i kod bivše poslanice Socijalističke narodne partije Milosave Paunović. Ona je još 2021. godine u parlamentu predložila da nezaposleni bez ikakvih primanja dobijaju 100 eura mjesečno do zaposlenja, kako bi se bar djelimično smanjile socijalne razlike. Predlog nije naišao na podršku većine. Na naše dodatne upite o razlozima odbijanja – ni ona nije odgovorila.

Makar simbolična materijalna podrška

Dvije mlade žene su otvoreno progovorile.

Nikoleta, studentkinja Medicinskog fakulteta, kaže da u svojoj struci vjerovatno neće dugo čekati na posao zbog deficita kadra. Ali da je izabrala neku drugu profesiju, situacija bi bila potpuno drugačija. Smatra da je država dužna da uvede materijalnu naknadu.

„Smatram da je njihova odgovornost da otvore dovoljno radnih mjesta ili bar omoguće usavršavanje. Za svako usavršavanje su potrebna sredstva, a niko ne pita te ljude kako preživljavaju poslije fakulteta bez posla u struci. Ne govorim ni o devaluaciji diploma – na pozicije predviđene za visokoškolce često dolaze manje kvalifikovani ljudi, što dovodi do duboke demotivacije. Nedostatak sredstava za život tjera ljude na migracije. Oni koji žele da ostanu osjećaju se povrijeđeno zbog nejednakih šansi. Simbolična materijalna podrška bi im poslala poruku da su bitni, da postoji plan za njih i da država brine bar o osnovnom egzistencijalnom pitanju“, kaže Nikoleta.

Vesna, doktorantkinja istorijskih nauka na Filozofskom fakultetu, ide korak dalje. Smatra da bi podrška trebala biti u visini prosječne plate, jer bi to omogućilo efikasnije traženje posla, valorizovalo uloženi trud tokom studija i pomoglo da mladi ostanu u zemlji.

„Nedostatak finansijske naknade je dodatni teret. Tokom školovanja je uloženo mnogo novca, energije i vremena, a onda dođe period u kojem si potpuno zavisna od roditelja. To sprečava osamostaljivanje i odlaže budućnost. Materijalna potpora bi značila da je državi stalo da gradi budućnost upravo sa tim ljudima“, kaže Vesna.

Prema podacima Monstata iz popisa u 2023. godini, više od polovine građana i građanki Crne Gore ima završenu samo srednju školu (52.7%), dok visoko obrazovanje ima 26.2%.

U odnosu na 2021. godinu, porastao je udio visokoobrazovanih sa 17% na 26.2%, smanjen je broj onih sa osnovnim ili nepotpunim obrazovanjem (sa 28% na 19.9%) i gotovo je prepolovljen udio osoba bez škole (sa 2% na 0.9%).

Slične teškoće u susjednim državama

Crna Gora nije usamljena u ovom problemu. Slične teškoće pogađaju i visokoškolce u susjednim državama Zapadnog Balkana, gdje se mladi sa diplomama često suočavaju sa dugotrajnom nezaposlenošću, devalvacijom struke i pritiskom da napuste zemlju.

U Srbiji je stopa nezaposlenosti u 2025. godini iznosila oko 8,7–8,9 odsto, sa preko 270.000 nezaposlenih. Iako nema preciznih javnih podataka o udjelu visokoškolaca, problem „odliva mozgova“ je izražen – mnogi diplomci odlaze u inostranstvo jer ne nalaze posao u struci ili adekvatnu početnu podršku. Nacionalna služba za zapošljavanje pruža određene naknade za nezaposlene sa radnim stažom, ali one su ograničene i ne targetiraju posebno svršene studente bez iskustva.

U Bosni i Hercegovini situacija je još izazovnija. U Federaciji BiH krajem 2025. godine bilo je više od 250.000 nezaposlenih. Novčana naknada za nezaposlene postoji, ali je uslovljena prethodnim radnim stažom i iznosi oko 40 odsto prosječne neto plate (u ranijim periodima oko 610–665 KM mjesečno, u zavisnosti od godine). Za svršene visokoškolce bez radnog iskustva podrška je minimalna ili nepostojeća, što dodatno podstiče migracije mladih stručnjaka.

Hrvatska, kao članica EU, bilježi nižu ukupnu stopu nezaposlenosti (oko 4,5–5 odsto u 2025/2026), ali i tu visokoobrazovani mladi često čekaju na prvo zaposlenje. Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) isplaćuje novčanu naknadu za nezaposlene sa dovoljnim radnim stažom (minimalno 6–9 mjeseci u posljednje dvije godine, sa olakšicama za mlađe od 30 godina). Visina naknade zavisi od prethodne plate, sa maksimalnim limitima, a postoje i programi osposobljavanja. Ipak, dugotrajna nezaposlenost među visokoškolcima i dalje dovodi do odlaska u druge zemlje EU.

U svim ovim državama zajednički je obrazac: visoko obrazovanje ne garantuje brzo zaposlenje, a sistem podrške najčešće favorizuje one sa prethodnim radnim iskustvom. Posljedica je ista kao u Crnoj Gori – demotivacija, odlaganje osamostaljivanja i masovni odlazak mladih stručnjaka u potrazi za boljim prilikama.

U zemljama Evropske unije ovo pitanje se rješava kroz nacionalno zakonodavstvo i važi za sve nezaposlene građane, ne samo za visokoškolce. Visina naknada se razlikuje od države do države, ali su u pravilu značajne:

Njemačka: 60 do 67 odsto prosječnog neto prihoda, uz snažne mjere podrške za zapošljavanje;

Austrija: od 55 do preko 80 odsto neto prihoda, zavisno od prihoda domaćinstva;

Švedska i Danska: do 80–90 odsto prethodnih neto prihoda.

Iako je kandidat za članstvo u EU, Crna Gora ovo pitanje uopšte ne razmatra niti rješava, iako je ono značajno i tiče se prava ove kategorije i obaveze države da vodi računa o svim svojim građanima podjednako!

Milica ĐUROVIĆ

————————————————————————————————-
PR služba ZZZCG je naknadno dostavila odgovore na postavljena pitanja. Iako su pitanja bila jasno koncipirana, nismo dobili precizne podatke, osim u dijelu statističkih podataka, koliki je procenat visokoškolaca na Birou rada i vrstama materijalnih naknada na koje imaju pravo nezaposleni koji ispunjavaju posebne kriterijume. Dio dostavljenih podataka nije od važnosti za tematski fokus teksta – status nezaposlenih visokoškolaca, ali odgovor PR službe ZZZCG objavljujemo u cjelini. Djelove pdgovora boldovala je autorska teksta.
M.Đ.

Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, na dan 7. april 2026. godine, registrovano je 26.451 nezaposleno lice, od čega je 15.970 žena ili 60,37%. Nezaposlenih visokoškolaca je bilo 2.784 (1.862 žene ili 6,88%) ili 10,52% od ukupne nezaposlenosti.
Sa VI nivoom klasifikacije zanimanja (180 ECTS kredita) je registrovano 894 lica (581 žena ili 64,99%), sa VII-1 podnivoom (240 ECTS kredita) 1.626 lica (1.099 žena ili 67,59%), sa VII-2 podnivoom (master i magistri) 249 lica (172 žene ili 69,07%) i sa VIII nivom (doktri nauka) 15 lica (10 žena).
Pod uslovima propisanim Zakonom o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (“Službeni list CG”, br. 24/19 i 29/25),  nezaposleno lice može da ostvari pravo na:

 novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti,
 novčanu pomoć i naknadu troškova prevoza za vrijeme obrazovanja i osposobljavanja i
uključivanja u druge mjere usmjerene na povećanje zaposlenosti, odnosno smanjenje
nezaposlenosti,
 jednokratnu novčanu pomoć i naknadu putnih i selidbenih troškova, ako zasnuje radni odnos
na neodređeno vrijeme van mjesta prebivališta.
Nakon prestanka radnog odnosa nezaposleno lice ima pravo, po osnovu osiguranja od nezaposlenosti, na isplatu novčane naknade pod određenim uslovima. Uslovi za ostvarivanje i prestanak, dužina trajanja, visina novčane naknade i ponovno sticanje prava na novčanu naknadu utvrđeni su Zakonom o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti.
Pravo na novčanu naknadu ima osiguranik koji, prije prestanka radnog odnosa, ima staž osiguranja od najmanje devet mjeseci neprekidno ili sa prekidima u poslednjih 18 mjeseci, kojem je radni odnos prestao bez njegove saglasnosti ili krivice i ako se prijavi Zavodu i podnese zahtjev u zakonom propisanom roku.
Osnovni kriterijum za utvrđivanje perioda za koje vrijeme nezaposlenom licu nakon prestanka radnog odnosa pripada novčana naknada, jeste prethodno ostvarena dužina staža osiguranja.
Minimalni period za koji se vrši isplata novčane naknade iznosi tri mjeseca (za osiguranike sa stažom osiguranja od devet mjeseci do pet godina), a maksimalni 12 mjeseci (za osiguranike od 25 do 35 godina staža osiguranja).
Izuzetak čini nezaposleno lice, koje ima više od 35 godina staža osiguranja, kojem pravo na novčanu naknadu traje do ponovnog zaposlenja, odnosno do ispunjavanja uslova u pogledu starosne granice ili staža osiguranja za ostvarivanje prava na starosnu penziju, u skladu sa posebnim zakonom.
Novčana naknada, shodno članu 57 Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti, iznosi 120% od obračunske vrijednosti koeficijenata utvrđenog zakonom i drugim propisom, što iznosi 108,00 Eur neto (sa doprinosom za penzijsko i invalidsko osiguranje 118,80 Eur).
U prelaznim i završnim odredbama Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti regulisno je pitanje stečenih prava, tako da nezaposleno lice koje je do dana stupanja na snagu ovog zakona ostvarilo pravo po osnovu nezaposlenosti, u skladu sa propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona, nastavlja da koristi pravo u istom obimu, trajanju i iznosu i nakon stupanja na snagu ovog zakona.
Počev od 1. oktobra 2024. godine, novčana naknada za korisnike koji su ostvarili ovo pravo u iznosu 40% od minimalne zarade utvrđene u skladu sa zakonom, obračunava se u odnosu na odredbu člana 101 stav 2 Zakona o radu (»Službeni list CG«, br. 74/19, 8/21, 59/21, 68/21, 145/21, 77/24 i 86/24)
kojom je propisano da minimalna zarada u neto iznosu ne može biti niža od 600,00 eura za zaposlene na radnim mjestima do V nivoa kvalifikacije obrazovanja, odnosno 800,00 eura za zaposlene na radnim mjestima sa VI i višim nivoom kvalifikacije obrazovanja.
Povodom zahtjeva Zavoda za zapošljavanje vezano za primjenu citirane odredbe Zakona o radu, Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga, dalo je mišljenje prema kojem obračun novčane naknade za ova lica treba vršiti u iznosu 40% od minimalne zarade, u odnosu na iznos minimalne zarade koji odgovara njihovom stečenom nivou kvalifikacije obrazovanja.

Stoga se navedenim korisnicima novčana naknada, počev od 01.10.2024. godine, isplaćuje u iznosu od 240,00 Eur neto (sa doprinosom za penzijsko i invalidsko osiguranje 264,00 Eur), odnosno 320,00 Eur neto (sa doprinosom za penzijsko i invalidsko osiguranje 352,00 Eur).
Invalidima rada II i III kategorije koji su ostvarili pravo na novčanu naknadu po Zakonu o zapošljavanju i ostvarivanju prava iz osiguranja od nezaposlenosti (prethodni zakon) u visini najniže penzije, shodno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (»Službeni list CG«, br.125/23) od 1. januara 2024. godine novčana naknada isplaćuje se u iznosu od 450,00 Eur neto (sa doprinosom za penzijsko i invalidsko 495,00 Eur).
Na iznos isplaćene novčane naknade obračunava se i plaća doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje (počev od 01.10.2024. godine, prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje, po stopi 10,0%).
Od 26.451 nezaposlenog lica, za mjesec mart t.g, njih 7.404 ili 27,99% je primilo novčanu nankadu po osnovu nezaposlenosti. Od 7.404 lica koja primaju novčanu nankadu, njih 6.714 prima redvonu novčanu naknadu u visini 40% od minimalne zarade (240/ 320€), 66 u visini najniže penzije (450€) i
624 u visini 120% od obračunske vrijednosti koeficijenta (108€).
Nezaposleno lice koje je Zavod uputio na obrazovanje, osposobljavanje i u druge mjere usmjerene na povećanje zaposlenosti, odnosno smanjenje nezaposlenosti, ima pravo na novčanu pomoć, u visini do 15% od prosječne mjesečne bruto zarade zaposlenih u Crnoj Gori, ostvarene u prethodnoj godini, prema podacima organa uprave nadležnog za poslove statistike.
Nezaposleno lice koje se, upućuje van mjesta prebivališta, odnosno boravka, ima pravo na naknadu troškova prevoza za vrijeme za koje je upućeno. Visina troškova prevoza u navedenom slučaju utvrđuje se u visini troškova javnog prevoza u drumskom i željezničkom saobraćaju.

Način ostvarivanja prava na novčanu pomoć i naknadu troškova prevoza nezaposlenih lica za vrijeme obrazovanja, osposobljavanja i uključivanja u druge mjere usmjerene na povećanje zaposlenosti, odnosno smanjenje nezaposlenosti propisan je Pravilnikom o načinu ostvarivanja novčane pomoći i naknade troškova prevoza za nezaposlena lica (“Službeni list CG”, br. 58/19).

U skladu sa odredbama Zakona o stručnom osposobljavanju lica sa stečenim visokim obrazovanjem („Službeni list Crne Gore”, br. 38/12, 86/22 i 88/24) i Pravilnikom o načinu objavljivanja javnog poziva, postupku i kriterijumima za stručno osposobljavanje („Službeni list Crne Gore”, br. 46/12 i 73/24), realizuje se Program stručnog osposobljavanja lica sa stečenim visokim obrazovanje za četrnaestu generaciju korisnika.
U implementaciju Programa stručnog osposobljavanja uključeno je više vladinih institucija: Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija, Ministarstvo javne uprave, Zavod za zapošljavanje Crne Gore, Uprava za ljudske resurse, kao i studenti i ustanove visokog obrazovanja.
Program omogućava licima sa stečenim visokim obrazovanjem, bez radnog iskustva koja se nalaze na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, da tokom devetomjesečnog stručnog osposobljavanja kod izabranog poslodavca steknu znanja, vještine i kompetencije za samostalno obavljanje posla i
polaganje odgovarajućeg stručnog ispita.
Pored toga što Program omogućava visokoškolcima da steknu odgovarajuće radno iskustvo, poslodavcima u javnom i privatnom sektoru daje šansu da prepoznaju potrebe za određenim kadrom, koji odgovara njihovoj specifičnoj djelatnosti, i radno ga angažuju po isteku stručnog osposobljavanja.
Devetomjesečno stručno osposobljavanje, tokom kojeg korisnici imaju naknadu u neto iznosu od 600,00 eura, jeste svojevrsna podrška obrazovanju mladih, odnosno podsticaj da kroz dokazivanje u realnom radnom okruženju lakše dođu do zaposlenja i istovremeno motiviše poslodavce za otvaranjem novih radnih mjesta. U ovom ciklusu se vrši struno osposobljavanje za 2.072 visokoškolca. Sredstva za naknadu obezbjeđuje Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija iz Budžeta Crne Gore