Piše: Amil GRBOVIĆ

Zamislite da je 1991. umjesto rata izabran mir.

Prihvata se Karingtonov plan. Šest republika bira mir umjesto neizvjesnosti. Nezavisnost dolazi uz međunarodne garancije za zaštitu manjina, bez tenkova, bez rovova, bez kolona koje odlaze u nepoznato.

U Sarajevu, 1. marta 1992, lideri potpisuju sporazume o međusobnom priznanju i sukcesiji bivše države. Taj datum ne postaje uvod u tragediju, nego praznik — Dan mira.

Evropa ne čeka. Pregovori o pristupanju počinju odmah i završavaju se brže nego što je iko očekivao. Već 1. januara 1994. sve bivše republike postaju članice Evropske unije. Granice ostaju na mapama, ali nestaju u životima ljudi. Šengen i euro dolaze već 1996.

Umjesto sukoba, slijedi saradnja. U Karađorđevu se 24. marta 1999. održava samit na kojem se formira Balkanski pakt. Napad na jednu državu je napad na sve. Samitu prisustvuju i predstavnici NATO-a i Rusije.

Do 2000. godine prosječna plata od Vardara do Triglava dostiže 1200 eura. Industrija se obnavlja i širi. Fabrika “Zastava Automobili” otvara pogon u Štutgartu i lansira novu Yugo Florida, koja ubrzo postaje evropski automobil godine. U sarajevskom TAS-u sklapa se Golf 5, a zajedničko tržište bez carina donosi ekonomski rast kakav region nikada ranije nije imao.

Na inicijativu Šestorke, u Srebrenici se 11. jula 2005. godine održava svjetski mirovni samit o rješenju sukoba između Izraela i Palestine. Srebrenica, umjesto simbola stradanja postaje simbol mira.

Radnici iz Njemačke, Švedske, Norveške i drugih država EU, sele se na Jadran i u industrijske centre tražeći posao i bolji život.

Društvo se mijenja. Kultura prelazi granice bez otpora. Koncerti okupljaju hiljade ljudi bez pitanja ko je odakle. Pa tako u Čavoglavama svira “Riblja čorba”, dok Marko Perković Thompson 7. put uzastopno puni beogradsku arenu.

Istraživanja pokazuju da ogromna većina građana jasno odbacuje ideologije prošlosti i zločine iz Drugog svjetskog rata. Donosi se zakon koji zabranjuje veličanje fašizma — i on se poštuje.

U sjedištu FIFA u Cirihu, 2018. godine dodjeljuje se organizacija Mundijala koji će se 2026. održati u državama bivše Jugoslavije. Domaćini svjetskoj smotri fudbala će biti Ljubljana, Zagreb, Vukovar, Dubrovnik, Sarajevo, Prijedor, Zenica, Beograd, Priština, Novi Sad, Podgorica i Skoplje. Nakon održanih kvalifikacija poznat je raspored učesnika svjetskog fudbalskog prvenstva, pa će se utakmicom Bosna i Hercegovina – Brazil na beogradskoj Marakani, zvanično otvoriti World cup Balkan 2026.

Ipak je sve moglo biti drugačije.

Nismo bili osuđeni na ono što se desilo.

Nije to bila sudbina – bio je to izbor.

Neko je umjesto nas napravio taj izbor.

A svi mi danas živimo njegove posljedice.