Autor: Endru Koribko*

Ruska percepcija prijetnje od SAD raste kao rezultat zastoja u mirovnim pregovorima, sve većeg pritiska da se uđu u još veće ustupke nego što je već dogovoreno tokom samita u Ankoridžu i globalnih sistemskih posljedica Trećeg zalivskog rata koji su SAD pokrenule.

Prošlog mjeseca, „Lavrov je trezveno priznao izazove koje predstavlja Tramp 2.0“, a sada upozorava na njegove planove za globalnu dominaciju u nedavnom intervjuu. Njegovim riječima, „[SAD] su spremne da brane [svoju] dobrobit čime god je potrebno – pučevima, otmicama, pa čak i ubistvima lidera zemalja koje poseduju prirodne resurse koji su od interesa za Sjedinjene Države. Naše američke kolege ne kriju činjenicu da je nafta ono što traže u Venecueli i Iranu.“

On je primijetio da „oni djeluju u skladu sa svojom doktrinom dominacije na globalnim energetskim tržištima“, što aludira na ono što je ovdje napisano na početku Trećeg zalivskog rata o tome kako je jedan od njihovih ciljeva da poremete kineski uvoz iranske nafte ( 13,4% prošlogodišnjeg uvoza morem) ili da je kontrolišu preko posrednika. Paralelno sa tim, Rusija se istiskuje sa evropskog energetskog tržišta, prvo u Njemačkoj kroz uništenje Sjevernog toka, a sada u Mađarskoj, Slovačkoj, pa čak i u Srbiji, kako bi se kontinent pretvorio u zarobljeno američko tržište.

Kao takvi, „potiskuju nas sa svih globalnih energetskih tržišta. Na kraju ćemo ostati sa sopstvenom teritorijom. Amerikanci će nam tada doći i reći nam da žele da budu partneri. Međutim, ako smo spremni da sprovodimo obostrano korisne projekte na našoj teritoriji i da Amerikancima pružimo sve što ih može zanimati, uzimajući u obzir naše interese, i oni moraju uzeti u obzir naše interese.“ Ovo je aluzija na tekuće razgovore o resursno-centričnom strateško partnerstvo .

Lavrov je skeptičan da je bilo kakav dogovor sa SAD moguć u ovom trenutku, nakon što je svom sagovorniku otkrio da „naše američke kolege govore: hajde da riješimo situaciju u Ukrajini – bili smo spremni da to učinimo još tokom samita na Aljasci, ali sada nisu toliko sigurni u to – sugerišući da napravimo više ustupaka i da će nam se nakon toga otvoriti ogromne ekonomske mogućnosti“. Ovo sugeriše da je Tramp 2.0 ohrabren od samita u Ankoridžu da pojača pritisak na Rusiju.

Nedjelju dana prije sastanka sa Putinom na Aljasci, on je ugostio jermenske i azerbejdžanske lidere u Bijeloj kući, gdje su potpisali mirovni sporazum i zajednički objavili „Trampov put za međunarodni mir i prosperitet“ ( TRIPP ). Ovaj megaprojekat će proširiti zapadni – uključujući i NATO – uticaj na cijelu južnu periferiju Rusije na Južnom Kavkazu, Kaspijskom jezeru i Centralnoj Aziji. Stoga je moguće da Tramp sada želi da oružjem iskoristi TRIPP kako bi iznudio veće ustupke od Rusije.

Rusija je, međutim, u jačoj poziciji u odnosu na SAD nego prije Trećeg zalivskog rata, jer je spremna da bude jedna od rijetkih oaza bezbjednosti i stabilnosti u Afro-Evroaziji ako globalna energetska kriza izazove polikrizu gladi, nezaposlenosti i nemira tamo. Ako SAD ne natjeraju Ukrajinu da da Rusiji ono što želi, onda bi Rusija mogla da prekine izvoz energije u EU prije roka bloka 2027. godine, koji SAD ne mogu u potpunosti da zamijene. To bi zadalo smrtonosni udarac jednom od najvećih trgovinskih partnera SAD.

Bez obzira na to šta proizilazi iz rusko-američkih razgovora i bez obzira na ishod ukrajinskog sukoba, Lavrov procjenjuje da Tramp 2.0 „nas vraća u svijet u kome ništa nije postojano – nema međunarodnog prava, nema Versajskog sistema, nema Jaltskog sistema – ničega. Svijet u kome moć pravi pravo“. U takvom svijetu, „slabi bivaju poraženi. To je sve. Moramo biti jaki. A Rusija je veoma jaka zemlja“. Stoga se očekuje da će se mnogo bolje snaći nego većina u svjetskom poretku koji je zamislio Tramp 2.0 .

* Autor je američki politički analitičar sa sjedištem u Moskvi, specijalizovan za globalni sistemski prelazak na multipolarnost