Piše: Endru Koribko*

Putin je upozorio na četvrtu godišnjicu specijalnog operaciju da Ukrajina i njeni zapadni pokrovitelji planiraju „moguću eksploziju usmjerenu na naše gasovodne sisteme – gasovode Turski tok i Plavi tok – duž dna Crnog mora. Oni jednostavno ne mogu da odustanu. Ne znaju šta drugo mogu da urade da potkopaju ovaj mirni proces usmjeren ka rješenju diplomatskim sredstvima.“ Ovo nije prvi put da je Rusija upozorila na takvu zavjeru, a prethodne su analizirane ovdje, ovdje i ovdje.

Ono što je najvažnije u vezi sa ovim najnovijim upozorenjem jeste da se poklopilo sa upozorenjem Spoljne obavještajne službe istog dana o anglo-francuskoj zavjeri za transfer nuklearne tehnologije, pa čak i bombi, u Ukrajinu. To je ovdje analizirano, i baš kao i kod Putinovog upozorenja o najnovijim zavjerama protiv ruskih gasovoda do Turske, cilj je da se osujete mirovni pregovori tako što će se Rusiju provocirati na preventivnu eskalaciju protiv Ukrajine kao sredstvo odvraćanja ili ovlašćenje za pojačanje eskalacije odmazde odmah nakon toga.

U oba scenarija, Evropljani, koji sve vrijeme pokušavaju da potkopaju Trampove mirovne napore, mogli bi da manipulišu američkim posrednikom u gorepomenutim pregovorima da pogrešno protumače takve poteze kao „neizazvane agresije pod lažnim izgovorima“, što bi moglo da torpeduje njihove pregovore. Kao odgovor, Tramp bi takođe mogao biti izmanipulisan da odobri eskalaciju „odmazde“ svoje zemlje, ako Evropljani tvrde da ga je Putin „ponizio“, što bi moglo da izmakne kontroli.

Zajednički ciljevi Evropljana i Ukrajinaca su da ovjekoveče sukob, vrate SAD na nivo angažovanosti iz Bajdenove ere, a zatim izazovu kubansku krizu između Rusije i SAD, za koju vjeruju da bi na kraju rezultirala značajnim ustupcima prve. U tom cilju, oni planiraju da isprovociraju obično uzdržanog Putina na preventivne eskalacije ili pojačane odmazde, bez kojih će biti primoran da prihvati nuklearnu Ukrajinu i još uništenih gasovoda.

Jedini realan način da Rusija izbjegne ovu dilemu sa nultim rezultatom jeste da javno upozori svijet na ove provokacije u nadi da će Tramp čuti za njih iz medija čak i ako ga dokazivo nepouzdana CIA ne obavijesti o tome šta su Putin i njegovi agenti upravo rekli. Oni bi onda očekivali da on ili učini sve što može da spriječi ove planirane provokacije ili da ne upadne u zamku da ga Evropljani manipulišu ako Rusija preventivno eskalira ili odobri prekomjernu eskalaciju odmazde.

Glavni motiv Rusije je da očuva mirovne pregovore sa Ukrajinom koje posreduju SAD, čime bi se spriječio opasan scenario eskalacije kada bi SAD mogle da izmaknu kontroli, dok je sekundarni motiv Rusije da pokaže Trampu kako Britanci, Francuzi i Ukrajinci rade iza njegovih leđa kako bi potkopali njegove mirovne napore. To govori o Putinovoj iskrenoj želji za mirom, iako ne po svaku cijenu, stoga njegov tim nastavlja da naporno pregovara i neće prihvatiti dalekosežne ustupke koje od njega traži Ukrajina.

Sve u svemu, niko ne zna da li će Ukrajina i njeni zapadni pokrovitelji i dalje pokušavati da sprovedu ove dvije provokacije nakon što ih je Rusija upravo razotkrila, ali barem Tramp ne može sa sigurnošću tvrditi da nije upoznat sa ovim planovima u slučaju da Rusija preventivno eskalira ili eskalira nakon toga. Za sada, Rusija ne želi nikakvu eskalaciju ni od svojih protivnika niti onu na koju bi je njihove provokacije uskoro mogle prisiliti, ali signalizira da je izvesna eskalacija moguća ako Tramp ne osujeti ove planove.

* Autor je američki politički analitičar sa sjedištem u Moskvi, specijalizovan za globalni sistemski prelazak na multipolarnost