Piše: Milka Obradović
Postoje dvije vrste sistema.
Jedni u kojima se traže činjenice.
I drugi u kojima se traži način da činjenice ne smetaju zaključku.
U mom slučaju, prosvjetna inspekcija demonstrirala je rijetko umijeće: sposobnost da u moru dokumenata, zapisnika, retroaktivnih izmjena, komisija bez predmetnih nastavnika, zaključenih ocjena u jednom danu i nepostojećih pisanih akata – pronađe jednu impresivnu stvar.
Ništa.
To je gotovo matematički podvig. Ako imate dovoljno elemenata za sumnju, a i dalje uspijete da zaključite da nepravilnosti nema – onda ili je sistem savršen, ili je percepcija problema suvišna komplikacija.
Primjera radi:
Kada se izostanci precrtavaju naknadno – to nije intervencija u dokumentaciju, to je kreativno uređivanje stvarnosti.
Kada se ocjene zaključe 15. januara, istog dana kad se održi test i usmeno ispitivanje – to nije metodološka improvizacija, to je pedagoška brzina svjetlosti.
Kada komisiju za jezik čine tri osobe bez nastavnika jezika, a kojima maternji jezik nije taj koji ispituju – to nije stručni deficit, to je dokaz da je znanje univerzalno i prenosivo.
Kada nema pisanog akta o zabrani prisustva sjednici – to nije proceduralni propust, to je dokaz povjerenja u usmenu tradiciju.
A posebno je fascinantna izjava direktora, napisana u preciznom administrativno-pravnom stilu. Uopšte nije važno ko ju je sastavio, kako je formulisana i da li odražava autentičan govor osobe koja je, opštepoznato, slab govornik našeg jezika. Bitno je da zvuči uvjerljivo. A u administrativnoj estetici – forma je često važnija od izvora.
Reakcija na sjednici?
Ako neko pred kolegama čita neistinite optužbe i javno vas targetira, naravno da problem nije to čitanje. Problem je što ste reagovali. Sistem ne voli emociju – naročito kada je izazvana nepravdom.
Čak je i citiranje riječi koje nijesu izgovorene postalo fleksibilno. Ako inspektor nešto nije čuo, to ne znači da se nije dogodilo. A ako se navede da je neko rekao „dođite Vi da me izbacite“ (u mom jeziku se smeće izbacuje), iako tako nije rečeno – to je vjerovatno slobodna interpretacija u duhu situacije. U krajnjoj liniji, istina je često stvar administrativnog osjećaja.
Poseban dragulj ovog postupka jeste kašnjenje. Inicijativa se obradi taman toliko kasno da svi akteri imaju vremena da se usaglase, dopune zapisnike i usavrše narativ. To je zapravo sistemska harmonija institucija i Crnoj Gori – svi dobiju priliku da se pripreme za istinu.
I na kraju, kulminacija: u nizu inicijativa, uz desetine dokaza, zaključak da direktor ni u jednom segmentu nije pogriješio.
To je nivo profesionalne nepogrešivosti koji zaslužuje studiju slučaja. Jer u realnom životu ljudi griješe. U administrativnom univerzumu – samo podnosioci inicijativa.
Možda je najveća pouka inspekcije prosvjete da sistem funkcioniše besprekorno.
Toliko besprekornost da nijedna greška ne uspijeva da opstane u zapisniku. Pa i kako bi kad se piše po “narudžbi”.
A kada zapisnik kaže da problema nema – onda je sve u redu.
U Procesu, Jozef K. nikada ne uspijeva da razumije sistem koji mu sudi. Sve je formalno, uredno, proceduralno. Samo je istina nevažna.
U mom slučaju, postoji zapisnik, postoji obavještenje, postoji zaključak – samo nema odgovora na suštinska pitanja.
Komisija bez nastavnika jezika ocjenjuje jezik.
Ocjene se zaključuju istog dana.
Izostanci nestaju iz dokumentacije.
Pisani akti ne postoje, ali radnje postoje.
Zaštitar gura nastavnika i brani mu ulazak na sjednicu, al to mu je u opisu posla.
Preporuke nadzora ne postoje, ali se na njih poziva.
I zaključak je jednostavan: nepravilnosti nema.
Kod Kafke je problem bio što je K. pokušavao da razumije.
U savremenom administrativnom univerzumu problem je što neko uopšte postavlja pitanje.
Jer kada sistem kaže da je sve u redu – onda je sve u redu.
Čak i kada nije.
Napomena PCNEN-a: Nekadašnja naša saradnica je o problemima sa kojima se suočila na radnom mjestu obavijestila javnost i zvanične institucije. Ova njena reakcija na djelovanje institucije u vezi sa njenim slučajem je izvorno objavljena na Milkinom FB profilu. Uz njenu saglasnost, objavljujemo ga u našoj rubrici Blog.
0 Comments