Ljudi odavno vjeruju da konji mogu „nanjušiti strah“, a nauka sada sugeriše da su možda bili bliže istini nego što smo prvobitno mislili, piše portal theconversation.com.

Nervoznim jahačima često se kaže: „Opusti se, ili će konj to osjetiti“. Do skoro, međutim, nije bilo mnogo naučnih dokaza da li je to više od narodnog vjerovanja. Nova studija pokazala je da ovo vjerovanje nije mit. Njeni rezultati pokazuju da konji mogu detektovati hemijske signale povezane s ljudskim emocijama i da ti signali mogu uticati na njihovo ponašanje i fiziologiju.

Prethodna istraživanja ukazivala su na oblik emocionalne zaraze između ljudi i konja. To je fenomen u kojem emocionalno stanje jedne osobe ili životinje utiče na emocionalno stanje druge. Ali ovo je prva studija koja je pronašla dokaze da konji mogu detektovati ljudski strah pomoću čula mirisa.

Konji se u velikoj mjeri oslanjaju na čulo mirisa da bi razumjeli svijet oko sebe. Njihov olfaktorni sistem daleko je osjetljiviji od našeg, što im omogućava da uoče suptilne hemijske razlike u okolini.

Postoje naučni dokazi da konji mogu birati najbolju hranu upravo po mirisu. Studija iz 2016. pokazala je da konji biraju hranu na osnovu sadržaja hranljivih materija (kao što je protein), a ne samo po ukusu, i da način na koji njihovo tijelo reaguje nakon jela utiče na buduće odluke o hrani.

Kako konji mogu nanjušiti naš strah? Ljudske emocije dolaze s fiziološkim promjenama. Kada ljudi osjećaju strah ili stres, mijenjaju se njihovo tijelo, lice i glas. Tijelo oslobađa hormone poput adrenalina i kortizola, ubrzava se rad srca, a mijenja se i sastav znoja. Te promjene mijenjaju hemijski profil tjelesnog mirisa osobe, koji može nositi informacije o njenom emocionalnom stanju.

Nova studija pronašla je dokaze da konji ne samo što detektuju, nego i reaguju na ljudske emocionalne mirise. Konji u istraživanju bili su izloženi tjelesnim mirisima ljudi prikupljenim pomoću pamučnih jastučića obrisanih ispod pazuha.

Učesnici istraživanja gledali su ili isječak iz horor filma ‘Sinister’ iz 2012. (kako bi se izazvao strah) ili veselu scenu plesa iz filma ‘Pjevanje na kiši’ (kako bi se izazvala radost). Istraživači su prikupili i kontrolne mirise bez emocionalne povezanosti.

Konji su pokazali jasne promjene u ponašanju i fiziologiji kada su bili izloženi mirisima povezanim sa strahom – ti mirisi su im bili predstavljeni preko pamučnih jastučića pričvršćenih najlonskom maskom na njušku. Bili su budniji, reaktivniji na iznenadne događaje i manje skloni da priđu ljudima.

Takođe su pokazali povećanje maksimalnog srčanog ritma (što ukazuje na stres) tokom izlaganja mirisu straha iz znoja. Ključno je da su se ove reakcije dešavale bez ikakvih vizuelnih ili glasovnih znakova straha kod ljudi.

Ovo otkriće pokazuje da sam miris može uticati na emocionalno stanje konja. Konji nisu reagovali na napeti govor tijela, izraze lica ili nervozne pokrete – reagovali su na hemijske signale prisutne u ljudskom mirisu.

Prethodna istraživanja pokazala su da konji izgleda osjećaju ljudska emocionalna stanja. U studiji iz maja 2025. konjima su prikazivani video-snimci ljudi koji izražavaju strah, radost ili neutralne emocije kroz izraze lica i glas.

Istraživači su mjerili srčani ritam konja, njihovo ponašanje i izraze lica dok su gledali snimke. Konji su imali povišen srčani ritam kada su bili izloženi strašnim ili radosnim izrazima u poređenju s neutralnim, što ukazuje na pojačanu emocionalnu uzbuđenost.

Strašni izrazi na snimcima bili su povezani s budnim držanjem kod konja – podignuta glava, uši usmjerene unazad i stresni pokreti lica poput razrogačenih očiju. Radosni izrazi bili su povezani s obrascima koji ukazuju na pozitivna emocionalna stanja, poput opuštenih nozdrva i ušiju.

Sve ove nalaze podržavaju ideju emocionalne zaraze. Emocionalna zaraza dokumentovana je između ljudi i pasa, a ovi rezultati sugerišu da i konji mogu biti pod uticajem ljudskih emocija.

Ove studije ne sugerišu da konji razumiju strah na isti način kao ljudi, niti da znaju zašto se neko plaši. Umjesto toga, dokazi pokazuju da su konji veoma osjetljivi na hemijske, vizuelne i glasovne znakove povezane s emocionalnim stanjima.

Miris je vjerovatno samo jedan dio šireg fiziološkog sistema. Konji su vješti u čitanju ljudskog držanja, napetosti mišića, obrasca disanja, srčanog ritma i pokreta – svega onoga što se mijenja kada je osoba uznemirena. Ti znaci oblikuju način na koji konj percipira i reaguje na čovjeka.

Razumijevanje kako konji percipiraju ljudske emocije ima važne implikacije za dobrobit životinja, obuku i bezbjednost. Jahači, rukovaoci i terapeuti koji rade s konjima možda nenamjerno utiču na emocionalno stanje životinje svojim stresom ili smirenošću.

Šire gledano, ovo istraživanje dovodi u pitanje zastarjele pretpostavke o percepciji životinja. Konji nisu pasivni odgovarači na ljudske komande, kako su još donedavno mislili stručnjaci za konje i istraživači. Oni su osjetljivi socijalni partneri, fino naštelovani na emocionalne signale koje mi odašiljemo.

Konji su se razvili kao socijalne životinje-plijen koje žive u velikim krdima na otvorenim pašnjacima, gdje je opstanak zavisio od brzog otkrivanja opasnosti. Iako su ljudi počeli pripitomljavati konje prije oko 5500 godina, to je evolucijski veoma kratak period, pa moderni konji i dalje zadržavaju veoma osjetljive senzorne sisteme prilagođene budnosti i socijalnoj svijesti.

Sledeći put kada budeš blizu konja, pokušaj se opustiti – interakcija će biti prijatnija za obojicu, zaključak je teksta objavljenog na portalu theconversation.com.