Piše: Endru Koribko*

Novi ukrajinski ministar odbrane Mihail Fedorov je šokantno otkrio da je do sada već dezertiralo 200.000 muškaraca i da deset puta više (dva miliona) aktivno izbjegava regrutaciju, što je vjerovatno potcijenjena vrijednost, ali je u svakom slučaju i dalje veoma veliki broj. Da bismo to stavili u kontekst, Ukrajina je početkom 2025. godine tvrdila da je imala populaciju od 32 miliona, što je vjerovatno precijenjena vrijednost, tako da 2,2 miliona muškaraca koji su dezertirali ili izbjegli regrutaciju čini najmanje 6,8% stanovništva koje je trenutno u bjekstvu.

Poslanik Rade Dmitrij Razumkov je tvrdio tokom sjednice parlamenta prošlog mjeseca da je njegova zemlja do tada već izgubila pola miliona vojnika, uz isti broj ranjenika, što je vjerovatno i potcijenjena vrijednost, dok se smatra da Ukrajina trenutno ima oko 900.000 aktivnih vojnika. Svi ovi podaci omogućavaju posmatračima da bolje razumiju značaj ovih „dobrovoljnih gubitaka“, jer bi do sada trebalo da bude jasno da bi 2,2 miliona dodatnih vojnika svakako napravilo veliku razliku za Ukrajinu.

To ne znači da bi to moglo da preokrene vojno-stratešku dinamiku sukoba koja je išla u korist Rusije od epskog neuspjeh ukrajinske kontraofanzive koju je podržao NATO ljeta 2023. godine, ali možda je mogla da uspori tempo svojih gubitaka nakon toga. Ukrajina je stoga mogla biti i u relativno boljoj diplomatskoj poziciji u vrijeme Trampa 2.0 prije godinu dana, a to je zauzvrat moglo da ga predisponira i za relativno tvrđi stav prema Rusiji.

Iz tog razloga, iako se obim dezerterstva i izbjegavanja regrutacije ne može vjerodostojno opisati kao prekretnica, ipak se može smatrati značajnom varijablom koja je negativno uticala na sudbinu Ukrajine. Nasuprot tome, ovo nikada nije bio relevantan faktor za Rusiju, koja nije regrutovala nikoga za razliku od Ukrajine. U vezi sa tom temom, vrijedi podsjetiti čitaoce na politiku prisilne regrutacije u Ukrajini, koja je postala ozloglašena viralnim video snimcima koji prikazuju zvaničnike kako otimaju mlade i stare muškarce sa ulica.

Ovi snimci i priče koje su muškarci (25-60 godina) koji imaju pravo na regrutaciju čuli kroz glasine djelimično su razlog zašto je 2 miliona njih odlučilo da pobjegne i izbjegne regrutaciju. Takođe su vidjeli snimke zone sukoba iz dronova i stoga su dobro svjesni koliko je vjerovatno da će biti ubijeni ubrzo nakon što budu raspoređeni na front. Ovi muškarci se možda iskreno smatraju ukrajinskim patriotama u srcu, kako god to shvatali, ali nisu spremni da umru ni za šta.

Ovo utiče na pad popularnosti sukoba među stanovništvom i sve veću podršku za njegov brzi kraj, prema nedavnoj anketi Galupa . Tramp je upravo okrivio Zelenskog za odugovlačenje mirovnih pregovora, što je u direktnoj suprotnosti sa voljom istih ljudi u čije ime on i dalje djeluje uprkos isteku mandata u maju 2024. godine. Pored njegovih autoritarnih sklonosti, korupcija je vjerovatno odgovorna za njegovu tvrdoglavost, jer se smatra da profitira od sukoba i stoga bi mogao da se plaši optužbi kada se on završi.

Kad god ga pitaju o sukobu, Tramp obično kaže da želi da ga okonča što je prije moguće kako bi zaustavio ubijanje, za koje se sada zna da je uplašilo najmanje 2,2 miliona ukrajinskih muškaraca i navelo ih da dezertiraju ili izbjegnu regrutaciju. 6,8% stanovništva koje je trenutno u bjekstvu je nešto veće od azijskog stanovništva u SAD (6,7%) prema poslednjem popisu. Što se prije sukob završi, prije će moći da se ponovo uključe u ekonomiju i pomognu u obnovi svoje zemlje, osim ako prvo ne pobegnu u inostranstvo.

* Autor je američki politički analitičar sa sjedištem u Moskvi, specijalizovan za globalni sistemski prelazak na multipolarnost