Danas je u Podgorici promovisana knjiga ‘Sjećanja na rat Opsada Dubrovnika 1991-1992’ u kojoj su svjedočenja učesnika rata “obje zaraćene strane”, koji se “rata sjećaju kao najgoreg mogućeg ljudskog iskustva”.

Knjigu je izdala Akcija za ljudska prava (HRA), a o njoj i povodom nje su govorili Luko Brailo, novinar i publicista iz Dubrovnika, Zlatko Bagoje, ulčesnik odbrane Dubrovnika i zarobljenik u logoru Morinj, Petar Vučeljić, antiratni aktivista iz Kotora, Petar Pejaković, reditelj predstave “Smrt u Dubrovniku” i profesor  režije na FDU Cetinje, Maša Božović, glumica koja je igrala u popenutoj predstavi, i direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević.

Govoreći o svome zatvoreničkom iskustvu u logoru Morinj, Bogoja je istakao nekoliko primjera ljudskosti zatvorskog osoblja od kojih je i onaj kad im se stražar obratio riječima: “Dibar dan, ljudi”.

                              Luko Brailo i Zlatko Bagoje: Brailo pokazuje specijalna izdanja Pobjede “Rat za mir”

Luko Brailo, u ratno vrijeme dopisnik Slobodne Dalmacije iz Dubrovnika, koji je ‘pokrivao’ i Crnu Goru, pokazao je tri primjerka specijalnog ratnog izdanja podgoričke Pobjede koja su nosila zajednički naslov “Rat za mir”. Riječ je bila o naslovu programskog teksta tada jednog od prvih ljudi crnogorske vlasti, Svetozar Marović, koji je, svjesno ili nesvjesno, citirao nacističkog vođu Adolfa Hitlera, koji je tu frazu izgovorio u njemačkom parlamentu 1939. godine.

Petar Vučeljić je podsjetio na svoje kratkotrajno ratovanje u Konavlima protiv neprijatelja kojeg nije vidio i svojevoljno napuštanje jedinice, a Cetinjanin Zoran Kapisoda na to da u njegovoj vojničkoj knjižici piše kako je bio na vojnoj vježbi, a ne u ratu.

Mlada glumica Maša Božović, dijete Nikšićanina koji je odbio da ide u rat, kazala je kako u njenom rodnom gradu ne može da bude igrana predstava “Smrt u Dubrovniku”, kao ni u nekim drugim crnogorskim gradovima.

Promocija knjige održana je u Evropskoj kući pred punom nevelikom salom, a više prisutnih je govorilo o svojim iskustvima iz toga vremena.