Javljaju: Maja Marinović i Nikola Đurašević*

Zaštita profesionalnog integriteta, depolitizovano i stabilno finansiranje javnih emitera ključni su za kvalitetan rad javnih servisa, poruka je prvog panela „Uloga javnih emitera u savremenom medijskom pejzažu” na konferenciji „Ko ima moć nad RTCG i kome ona treba da pripada?“, koju je danas organizovao Centar za građansko obrazovanje (CGO) u okviru projekta „Mediji za demokratiju: jačanje nezavisnosti RTCG-a za budućnost Crne Gore“, uz podršku Vlade Kraljevine Holandije.

Sunčica Bakić, direktorka Agencije za audiovizuelne medijske usluge, ukazala je na važnost procjene kvaliteta, a ne kvantiteta medijskog sadržaja u Crnoj Gori. Istakla je da su svi segmenti programa snažno uslovljeni političkim kontekstom, što opterećuje i umanjuje kvalitet, posebno kada je riječ o kulturnom i obrazovnom programu. „Ako pitate predstavnike političkih struktura, oni će kvalitet programa ocjenjivati kroz prizmu političkog uticaja i prisustva,odnosno načina na koji su analizirana njima važna politička pitanja. To je nešto čega se nećemo osloboditi u dužem periodu“, navela je Bakić.

Naglasila je da različiti programi – dokumentarni, kulturni, umjetnički i drugi – imaju različite standarde i ciljeve, te ih nije moguće posmatrati kao jedinstvenu cjelinu, posebno ako se poredi nacionalni nivo i lokalni emiteri. Prema njenim riječima, crnogorsko društvo funkcioniše u okviru narativa koji često nije istinska stvarnost, već konstrukcija različitih medijskih aktera. „Javni servis mora biti medij oslobođen takvog narativa – to je njegova suština“, poručila je Bakić.

Ona je istakla i da su očekivanja od regulatora često nerealno visoka. „Postoji očekivanje da jedna institucija u zemlji kaže šta je istina i koji je narativ prihvatljiv, a to nije posao regulatora,“ pojašnjava ona.

Prema njenom mišljenju, ne može se očekivati da javni servisi zadovolje apsolutno sve građane. „Određen stepen nezadovoljstva je čak i koristan, jer podstiče napredak. Problem nastaje kada je javni servis za jednu grupu ‘dobar’, a za drugu apsolutno loš. To je ključni kriterijum za procjenu da li RTCG i lokalni emiteri ispunjavaju svoju ulogu i odgovaraju javnosti, kako to zakon i dobre prakse nalažu“, zaključila je Bakić.

Vanja Vardjan, direktor Akademije RTV Slovenije, kazao je da se nada snažnijem povezivanju zemalja regiona u okviru Evropske unije, ističući da javni servisi pripadaju građanima. „Javni servisi pripadaju nama, svima koji ih finansiramo – poreskim obveznicima“, rekao je Vardjan, dodajući da pripadaju i zaposlenima koji u njima rade.

Komentarišući uslovima rada u javnim servisima, naglasio je da je nezavisnost ključna za kvalitetno novinarstvo. Politički i drugi pritisci, kako je naveo, direktno utiču na kvalitet programa i profesionalni integritet. Pojasnio je da se u Sloveniji za javni servis mjesečno izdvaja 14,20 eura po električnom priključku, ali da taj iznos nije dovoljan za stabilno funkcionisanje sistema. „Oko 70 odsto sredstava odlazi na plate, a svega 30 odsto na program. Što imamo manje novca, to smo zavisniji“, rekao je Vardjan. Zbog toga se u Sloveniji vodi intenzivna debata o izmještanju modela finansiranja javnog servisa iz političke sfere.

Govoreći o ulozi Akademije RTV Slovenija, Vardjan je naglasio da ta institucija sve više postaje mjesto razmjene dobrih praksi. „Kod nas u Akademiji ljudi uče na osnovu konkretnih iskustava, a nedavno smo ugostili i predstavnike RTV Vojvodine, koji žele da razviju sličan model kod sebe“, rekao je on. Dodao je da se medijska tehnologija i komunikacijski kanali razvijaju izuzetno brzo, zbog čega se i Akademija neprestano prilagođava novim potrebama, specijalizirajući se za obuku za određena TV zanimanja koja nijesu uključena u postojeći obrazovni sistem, ali i njegovanje jezika.

Neda Tadić, direktorica BHT1, istakla je da je BiH specifičan slučaj u regionalnom i globalnom kontekstu, te da posljednjih godina „svjedočimo sistematskom urušavanju javnog servisa BiH od strane iste države koja bi trebalo da ga štiti“. Kako je pojasnila, taj proces traje dugo, a posebno se intenzivirao u posljednjih desetak godina. „Obilježavamo 80 godina postojanja, a istovremeno se suočavamo sa mogućnošću da naredna godina bude ona u kojoj će servis biti ugašen ukoliko se hitno ne riješe ključni problemi“, upozorila je Tadić.

Objasnila je da ustavno uređenje BiH proizvodi izuzetno složen model javnog sistema, koji čine jedan servis na državnom nivou i dva na entitetskim. „Zakon je predvidio da se RTV taksa prikuplja u entitetima, a zatim dijeli po formuli 50-25-25. Izostanak primjene tog modela i uskraćivanje sredstava od taksi doveli su BHT1 do dramatičnog smanjenja broja zaposlenih, štednje na proizvodnji programa i odlaganja plaćanja računa, a sve kako bismo obezbijedili neto plate i zadržali ono malo preostalih profesionalaca“, kazala je ona.

Uprkos svemu, naglasila je da u BHT1 i dalje postoji snažno profesionalno jezgro koje odolijeva političkim pritiscima i pokušajima infiltracije. „Zbog toga smo stalna meta pritisaka, ali se borimo za opstanak“, poručila je Tadić. Dodala je da politika direktno utiče na finansiranje javnog servisa, i kroz zakonska rješenja i kroz upravne odbore, ali da uprkos tome urednici još uspijevaju da sačuvaju profesionalnu autonomiju.

Tadić je ukazala i na odlazak velikog broja profesionalaca u privatne medije, što dodatno slabi kapacitete javnog servisa, dok je interesovanje mladih za rad u BHT1 nisko. „Loša finansijska situacija dovela je i do degradacije programa, pa se borimo da zadržimo publiku. Informativni program je možda jedini koji i dalje snažno povezuje građane uz javni servis – i to ljudi prepoznaju kao vrijednost“, zaključila je ona.

Iva Pavlović, direktorka RTV Budva, istakla je da joj je posebno važno da se što više čuje glas lokalnih javnih emitera. „Kada sagledam medijsku scenu, mislim da smo jedni od rijetkih koji nijesu pod medijskom šapom velikih sistema“, kazala je Pavlović, dodajući da „nema slobodnih medija, a medijski savjeti su zaštićeni kao bijeli medvjedi“.

Podsjetila je da je, kao urednica programskog dijela od 2017. do 2019. godina, radila u uslovima značajnih finansijskih ograničenja i čestih promjena lokalne vlasti. „To je period kada želite nešto da unaprijedite, ali to jednostavno nije moguće – ni zbog dugova, ni zbog političke nestabilnosti“, navela je ona.

Kao prednost RTV Budva, Pavlović je izdvojila činjenicu da medij funkcioniše u okviru finansijski stabilne opštine, ali je upozorila da to može biti i „mač sa dvije oštrice“. Ukazala je i na aktuelne probleme – ozbiljna tehnička ograničenja, objekat u lošem stanju, kao i nedostatak mladog kadra spremnog da radi pred kamerama. „Mladi se, kako kaže, uglavnom opredjeljuju za poslove iza kamere, dok je izuzetno teško pronaći one koji žele da rade pred kamerom“, dodala je ona.

Govoreći o uređivačkoj politici, Pavlović je naglasila da lokalni javni emiteri imaju obavezu da se bave temama od lokalnog značaja, ali i da prenose pitanja od nacionalnog interesa kada postoje jasni razlozi u javnoj sferi. „Na lokalnom nivou dužni smo da obrađujemo teme koje su važne i na nacionalnom planu, ukoliko postoji jasan javni interes“, zaključila je Pavlović.

*
* *

Aktualni način vođenja i uređivanja javnog servisa doprinosi produbljivanju društvenih podjela, relativizaciji istorijskih činjenica i potkopavanju antifašističkog nasljeđa, zbog čega štetu trpe građani i građanke, zapošljeni u RTCG-u i pravo javnosti na objektivno, odgovorno i profesionalno informisanje. Da bi se to promijenilo neophodno je da se promijeni odnos političara prema javnom servisu, kao i da aktuelni generalni direktor da ostavku kako bi ta kuća, bez hipoteke koju nose kontroverze njgovog izbora, nastavila da se razvija, centralna je poruka panela „Kako osnažiti nezavisnost RTCG-a?” na konferenciji „Ko ima moć nad RTCG i kome ona treba da pripada?“

 Janko Ljumović, član Savjeta Radio i televizije Crne Gore (RTCG), istakao je da profesionalci s iskustvom i karijerom sve češće bivaju izloženi različitim pritiscima, što stvara gotovo panične situacije.

„U RTCG-u gotovo da ne postoji unutrašnji dijalog, a sporna pitanja sve češće se premještaju u javni prostor. Odgovori onih koji bi trebali reagovati često su projektovani da stvaraju pogrešnu sliku savršenstva. Primjer je i nedavna smjena urednice koja je potom dobila regionalnu nagradu za svoj rad. To jasno pokazuje stvarno stanje u instituciji“, kazao je Ljumović.

On je naglasio da ključni problem izvještavanja, kako sam RTCG konstatuje, jeste odsustvo strategije zaštite životne sredine, društvene odgovornosti i upravljanja. „Radno okruženje i organizaciona kultura direktno oblikuju kvalitet izvještavanja. Kako takva kultura može rezultirati kvalitetnim sadržajem i dozvoliti brutalno postupanje prema zaposlenima?“ upitao je Ljumović.

Podsjetio je da RTCG počiva na ljudima, profesionalcima i profesionalnim standardima, koji omogućavaju zaposlenima da iskažu svoj puni potencijal. „Promtno reagovanje u nekim slučajevima, a zanemarivanje drugih, stvara ambijent u kojem se standardi krše, a dijalog i kreativna rasprava unutar menadžmenta izostaju. Novinar je slobodan, ali ima urednika, direktora i Savjet i svi ovi filteri koji, ako nijesu slobodni, kroz matricu uticaja – ideoloških, političkih ili crkvenih -ograničavaju prava autora. Jedan zakon ne može sve normirati. Organizaciona struktura i mehanizmi menadžmenta, koji pripadaju prošlim vremenima, s autoritetima i nosiocima funkcija koji se ponašaju nadmoćno prema zaposlenima, uveliko oblikuju međuljudske odnose i kvalitet rada u RTCG-u“, kazao je Ljumović, poručujući da će buduće snaženje javnog servisa zavisiti od ličnosti generalnog direktora, odnosno od njegove snage i kredibilita da se odupre političkim i vezanim pritiscima.

Marijana Camović-Veličković, članica Savjeta Radio i televizije Crne Gore (RTCG), ocijenila je da je odnos države prema građanima Crne Gore trenutno duboko nepravedan, ističući primjer javnog servisa i nezakonite odluke. „Javni servis je institucija koja je oteta od građana, prije svega kroz nezakonite odluke o izboru generalnog direktora“, pojasnila je ona.

Podsjetila je i da istorija javnog servisa u Crnoj Gori nikada nije bila naročito uspješna, ali da je aktuelni period posebno problematičan. Prema njenim riječima, riječ je o „mračnom“ trenutku, jer je pozicija generalnog direktora nezakonita. „Prethodni generalni direktori su, kakvi god bili, makar bili zakonito izabrani. Ovoga puta to nije slučaj. Aktuelni generalni direktor već pet godina obavlja funkciju bez zakonitog mandata, a ipak ima one koji na to gledaju blagonaklono i čak mu tapšu“, kazala je ona.

Govoreći o razmjerama (ne)odgovornosti, podsjetila je da RTCG raspolaže izuzetno velikim budžetom koji obezbjeđuje država. “Budžet RTCG veći je od budžeta čak 16 crnogorskih opština, a njime se gotovo pet godina upravlja nezakonito. U ovakvom odnosu snaga svi trpe – trpe građani, trpe zapošljeni u RTCG-u i trpi objektivno javno informisanje“, poručila je Camović Veličković, ilustrujući to kroz neke od primjera negativnih uticaja i zloupotreba.

Na upit što vidi kao put ka jačanju RTCG-a ona je bila decidna da to mora biti promjena odnosa Skupštine prema izboru članova Savjeta RTCG, odnosno da taj izbor mora biti bez partijskih opterećanja, a da će prvi test uslijediti na proljeće prilikom izbora novih članova.

Sabrija Vulić, višedecenijski novinar RTCG-a, ukazao je da je trenutna atmosfera u javnom servisu ozbiljno narušena. „Međuljudski odnosi su poremećeni, a među zaposlenima vlada strah, jer svaka, pa i najbenignija reakcija, posebno prema direktoru, može rezultirati promjenom radnog mjesta. Zakon o radu se često ne poštuje, a ljudi sa iskustvom bivaju raspoređeni na pozicije koje ne odgovaraju njihovim kvalifikacijama. Uslovi za zapošljavanje se spuštaju kada su godine kao kriterijum, dok nekvalifikovane osobe bivaju postavljene na ključna radna mjesta kroz vrlo sofisticirane procese“, rekao je Vulić.

On se osvrnuo i na konkretne primjere pritisaka i smjena bez osnova. „Prije dva dana RTCG je dobila međunarodnu nagradu za dokumentarni program, a urednica je smijenjena prije pet dana jer nije postupala po naređenju. Ovo je samo jedan od mnogobrojnih primjera u kojima je svako slobodno mišljenje u javnom servisu oštro kažnjavano. Ako progovorite, slijedi proces ubjeđivanja, ponude i otkaz. Mnogi kolege su već dobili otkaze, a u nekim slučajevima radnici su pokrenuli sporove i dobili prvostepene presude, što znači da otkazi nisu bili pravno valjani. Saopštenja sindikalnih organa nisu dostupna javnosti, a sve što rukovodstvu ne odgovara jednostavno se sakriva“, kazao je Vulić.

Vulić je istakao da digitalna transparentnost, propisana zakonom, praktično ne postoji. „Na portalu bi trebalo da budu putni nalozi, izvještaji i sistematizacija, ali posljednja sistematizacija je iz 2017. godine. Od tada su napravljene stotine izmjena radnih mjesta i opisa poslova, a niko, pa čak ni pravna služba RTCG-a, nema jasan uvid u njih. Posljedica je da kolege i koleginice vode sudske sporove i traže te informacije, ali ih ne mogu dobiti jer digitalne sistematizacije nema“, zaključio je Vulić

Olivera Nikolić, izvršna direktorka Instituta za medije Crne Gore (IMCG), je prvo čestitala Mili Vukčević, dobitnici nagrade „Srđan Aleksić“ za dokumentarni film Brat, koji tematizuje mračne događaje ratnih 90-ih, izražavajući razočaranje što ova informacija nije dobila prostor na Javnom servisu.

Govoreći o odnosu prema zapošljenima u RTCG-u, istakla je da im se iskreno divi i snažno podržava aktivnosti sindikata. „Na čelu RTCG-a nalazi se osoba koja ne pokazuje odgovornost prema državi, jer ne poštuje odluke njenih institucija. Generalni direktor u tim postupcima nije usamljen, jer ima podršku dijela Savjeta koji djeluje poslušno i bez kritičkog otklona“, kazala je ona.

Kada je riječ o uređivačkoj politici RTCG-a, Nikolić je ocijenila da RTCG sve više doprinosi produbljivanju podjela u već duboko polarizovanom crnogorskom društvu. „Sve češće imam utisak da RTCG dodatno proizvodi podjele, umjesto da doprinosi njihovom prevazilaženju“, poručila je ona.

Upozorila je i na izostanak jasne granice prema istorijskom revizionizmu, uz konkretne primjere iz programa. „Imamo situaciju u kojoj mladi novinar u studiju postavlja pitanje da li je Pavle Đurišić ratni zločinac, a potom se lik Pavla Bulatovića uvodi u javni diskurs bez adekvatnog konteksta i bez jasnog ukazivanja na njegovu odgovornost tokom devedesetih“, istakla je Nikolić, dodajući i da to prolazi bez utvrđivanja profesionalne odgovornosti.

Prema njenim riječima, RTCG o tim temama izvještava bez potrebnog istorijskog i društvenog okvira, čime se relativizuju činjenice i odgovornost. Ocijenila je i da RTCG-ov „perfidan“ pristup obračunu s antifašističkim nasljeđem dodatno narušava ulogu Javnog servisa kao prostora objektivnog i odgovornog informisanja. Prvi korak u adekvatnom adresiranju ovakve situacije vidi u „ostavci generalnog direktora RTCG-a, kako bi ovaj medij bez hipoteke njegovih kontroverznih izbora“.

* Maja Marinović i Nikola Đurašević su saradnici na programima CGO