DNK vuka ima 64 odsto pasa

by | dec 1, 2025 | Svaštara | 0 comments

Skoro dvije trećine rasa pasa ima značajnu količinu vučjeg DNK, što je povezano sa time da su se domaći psi i vukovi ukrštali tokom proteklih nekoliko milenijuma, pokazalo je najnovije istraživanje objavljeno u Zborniku radova američke Nacionalne akademije nauka.

Istraživač u američkom Muzeju prirodne istorije i vodeći autor ovog istraživanja Odri Lin je izjavila da je moguće da se psi i vukovi ukršaju, ali da je hibridizacija rijetka.

“Prije ove studije, konsenzus je sugerisao da pas ne može da ima mnogo, ako i imalo, vučjeg DNK da bi bio pas”, rekla je ona.

U saradnji sa svojim kolegama, Odri je analizirala hiljade vučjih i psećih genoma dostupnih u javnim bazama podataka i tom prilikom je otkriveno da 64 odsto modernih rasa pasa ima vukove za svoje pretke, čak i male čivave, prenosi Tanjug.

Ustanovljeno je da su dvije rase sa najviše vučjeg DNK čehoslovački vučjak i sarloški vučji pas.

Među rasama popularnim kao kućni ljubimci, a koje nisu rezultat namjernog ukrštanja, sa najvećim procentom vučjeg DNK dominira veliki anglo-francuski trobojac – oko pet odsto.

Iako psi sa vučjim DNK teže da budu veći, ne mora da znači da je to uvijek njihova karakteristika, navodi se i kao primjer ističe bernardinac koji nema ni traga ovog DNK.

Po mišljenju Logana Kistlera, kustosa u Smitsonovskom muzeju prirodne istorije i koautora studije, vučji DNK je u pse ušao preko uličnih pasa – onih koji žive blizu mjesta gdje obitavaju ljudi, ali nemaju vlasnika.

On sugeriše da je moguće da su se oni razmnožavali sa ženkama vukova koje su se odvojile od čopora zbog uništavanja njihovih staništa izazvanim ljudskim faktorom.

“Vukovi su evoluirali da bi se prilagodili specifičnim staništima i uslovima, dok su pse ljudi donijeli u svaki naseljeni dio planete”.

Psi su morali da se prilagode mjestima na koje su ih ljudi odveli, a vučji geni su im “dali prednost u nekim kontekstima”.

Istraživači su takođe uporedili i osobine pasa sa vučjim DNK i pokazalo se da oni sa malo ili nimalo DNK imaju veću šansu da budu druželjubivi, odani ili laki za dresuru.

0 Comments

Submit a Comment