Piše: Ksenija MILOVIĆ
Prethodne dvije godine EU je usvojila rigorozan set mjera u čijem domenu je modna industrija. Moda je postala jedan od najvećih zagađivača, a da prethodne mjere nijesu dale rezltate. Zapravo, emisjie su nastavile da rastu.
Nove zakonske regulative za cilj imaju da promijene čitav životni ciklus proizvoda.
Nova EU regulativa ima za cilj da transformiše cijeli životni ciklus proizvoda, od dizajna do kraja upotrebe. Potrebno je posebno izdvojiti tri mjere:
1. Obavezni dizajn za dugotrajnost i recikliranje
Modne kompanije će imati zabranu da proizvode modele za jednu sezonu, jer je EU uvela obavezu da proizvod mora biti dugotrajan, da ga je moguće reciklirati, smanjivanje upotrebe mješavine vlakana ( što reciklažu čini nemogućom ) i zabrana uništavanja neprodate odjeće. Poznati su podaci da se 4-9% svih proizvoda na evropskom tržištu uništi, a da ih niko nije obukao. Iako je zakonski regulisano da se polovna odjeća može izvoziti, 87 % nje završi na otpadu ili se spaljuje.
2. Digitalni pasoš proizvoda (DPP)
EU kao obavezu uvodi i digitalni pasoš na svakom odjevnom predmetu. Digitalni pasoš je QR kod koji kupcu pruža kompletne informacije o proizvodu ( materijal, porijeklo, hemikalije, emisije i mogućnost recikliranja ). Kako je digitalni pasoš prepoznat u novom zakonu, tako će obmane pojedinih trgovinskih lanaca o ekološkoj odgovornosti biti smanjene. Digitalni pasoš tekstilnog proizvoda podiže transparentnost na najveći nivo.
3. Zabrana mikroplastike i strože kontrole hemikalija
Brza moda je jedan od najvećih izvora mikroplastike u okeanima – posebno putem poliestera. EU uvodi ograničenja u upotrebi određenih sintetičkih vlakana i traži prelazak na bezbjednije alternative. Bitno je naglasiti da su pooštrene mjere za upotrebu hemikalija u procesu bojenja i obrade tekstilnog proizvoda. Pranje sintetičkih tkanina dovodi do taloženja preko pola miliona tona mikroplastike na dno okeana godišnje.
Očekivanja od primjene ovakvog seta mjera su da u relativno kratkom periodu pređemo u eru post-brze mode, kako je nazivaju. Prvi zadati rok je 2030.godina, kada EU od brendova zahtijeva potpunu transformaciju načina poslovanja, što doprinosi povećanju korišćenja recikliranih materijala, lokalizovanu proizvodnju ( manje transporta-manje i zagađenje), očuvanje zanatske djelatnosti ( popravka i prepravka odjevnih predmeta), promovisanje platformi za iznajmljivanje.
Koliko čitava priča o uticaju mode na klimatske promjene ima neočekivane obrte govori i činjenica da je za vrijeme pandemije online trgovina odjeće napravila skok za 27%. Nepotrebno je navoditi da su očekivanja i prognoze bili potpuno suprotni. Dok su prodavnice bile zatvorene, brza moda je pronašla kanal – društvene mreže. To je dovelo da brendovi ultra brze mode izbacuju na hiljade novih artikala svakog dana. U ovom trenutku mi ne možemo govoriti više o modnim trendovima za određenu sezonu, modni ciklus se skratio na svega nekoliko dana, jer to je tempo koji diktiraju društvene mreže. Globalne emisije se drastično povećavaju – proizvodi se sve brže, a nosi kraće! Iako smo koju godinu odmakli od pandemije, trend brze mode nije usporio, pa se set novih EU zakona fokusira na tekstil. Ukoliko se mjere budu uspješno sprovodile, smanjiće se hiperprodukcija, hiperpotrošnja i masovno spaljivanje neiskorišćenih proizvoda.
0 Comments