Postoje ljudi koji imaju nevjerovatnu sposobnost da nikada ne zaboravljaju lica ljudi koje su upoznali.

Kad nekoga jednom upoznaju, mogu ga prepoznati bez problema, čak i poslije mnogo vremena.

Stručnjaci ih nazivaju super-prepoznavačima lica, a nova istraživanja otkrivaju kako im to uspijeva i zašto nije riječ samo o vježbi, već o urođenoj sposobnosti.

Ova sposobnost se može vidjeti u svakodnevnim situacijama. Na primer, super-prepoznavač može poslije dužeg odsustva bez ikakvog problema da prepozna prijatelja u masi ljudi na pijaci ili da se osobe koju je upoznao samo jednom, prije više godina, na konferenciji u drugom gradu.

Za većinu ljudi takva situacija bi bila gotovo nemoguća, ali super-prepoznavači lica često primjećuju sitne karakteristike kao što su oblik obrva, udaljenost očiju ili specifičan osmijeh koji im omogućava trenutno prepoznavanje.

Kako ih mozak vodi

Istraživači sa Univerziteta Novog Južnog Velsa u Sidneju proučavali su 37 super-prepoznavača lica i 68 ljudi sa prosečnim sposobnostima prepoznavanja lica koristeći tehnologiju praćenja pokreta očiju.

Cilj je bio da se izmjeri gdje i koliko dugo posmatraju različite dijelove lica.

Podaci su potom korišćeni u algoritmima dubokog učenja kako bi se otkrilo koje crte lica su najvažnije za prepoznavanje.

Šta ih izdvaja

Super-prepoznavači lica fokusiraju pažnju na najkarakterističnije crte lica koje najviše otkrivaju identitet osobe.

Njihov pogled nije slučajan, već automatski traga za dijelovima lica koji nose najviše informacija.

Kada su ovi podaci iskorišćeni za “treniranje” algoritama vještačke inteligencije, sistemi VI postali su precizniji u prepoznavanju lica nego kada su koristili podatke o prosječnim ljudima.

Razlike u sposobnosti prepoznavanja lica mogu poticati čak na nivou mrežnjače, u samom načinu na koji vizuelne informacije ulaze u mozak.

Karikatura u očima super-prepoznavača

Jedan od zanimljivih zaključaka istraživanja je da super-prepoznavači lice vide kao karikaturu.

Oni ne vide samo prosječne crte, već “preuveličavaju” one dijelove lica koji najjasnije identifikuju osobu, slično kao kada crtač naglasi oči ili nos kako bi portret bio prepoznatljiviji.

Ovaj način posmatranja ne samo da objašnjava njihovu sposobnost, već ima i praktične implikacije za razvoj preciznijih algoritama za prepoznavanje lica.

Urođena sposobnost i buduće primjene

Super-prepoznavači lica nisu “super-ljudi” koji pamte svaki detalj, već ljudi čiji mozak na drugačiji način obrađuje vizuelne informacije.

Istraživanja pokazuju da ova sposobnost ima jaku genetsku komponentu, što znači da je dio toga urođen, a ne samo rezultat prakse.

Razumjevanje ovih mehanizama može pomoći da bolje razumijemo mehanizme razmišljanja i da razvijamo preciznije tehnologije prepoznavanja lica, ali i da istražimo kako mozak obrađuje složene vizuelne informacije u svakodnevnom životu.

Zahvaljujući ovim saznanjima, možemo zamisliti budućnost u kojoj će sistemi VI, obučeni pomoću podataka od super-prepoznavača lica, pomagati u bezbjednosti, zdravstvu ili pri identifikaciji osoba u velikim gužvama.(Izvor prenosi RTS/Science Alert)