Srbija je hapšenjem Gorana Hadžića ispunila sve obaveze prema Haškom tribunalu.

Ovim hapšenjem suštinski je okončan proces saradnje s Tribunalom koji je posebno intenziviran nakon 5. oktobra 2000. godine od kada je Srbija u Hag poslala 45 osoba, odgovorila na oko 3.000 zahtjeva Tužilaštva, odbrane okrivljenih i sudskih vijeća za dostavljanje dokumentacije.

Najtraženiji bjegunac Ratko Mladić uhapšen je 26. maja 2011. godine, a izručen 31. maja.

Radovan Karadžić uhapšen je 21. jula 2008. godine i izručen desetak dana kasnije.

Vojislav Šešelj, predsjednik SRS-a, dobrovoljno je otišao u Hag u februaru 2003. godine, a suđenje je počelo četiri godine nakon toga.

Momčilo Perišić, načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, u Hag je otišao 2005. godine, tereti se za opsadu Sarajeva i granatiranje Zagreba.

Vlastimir Đorđević, bivši pomoćnik ministra policije, odgovara za ratne zločine nad kosovskim Albancima, 1999. godine. Uhapšen je 2007. godine u Crnoj Gori.

Jovica Stanišić, bivši načelnik Državne bezbjednosti Srbije, i Vojislav Simatović, komandant specijalnih jedinica policije, Hagu su izručeni 2003. godine na osnovu optužbi za zločine u Hrvatskoj i BiH.

Zdravko Tolimir, pomoćnik komandanta za obavještajne poslove Glavnog štaba VRS, optužen je za ubistva i progone Bošnjaka u Srebrenici.

Stojan Župljanin, načelnik Centra bezbjednosti Banja Luke i Mićo Stanišić, ministar policije Republike Srpske, okrivljeni su za ubistva i deportacije Bošnjaka i Hrvata u više bh. opština. Stanišić se predao u martu 2005., dok je Župljanin uhapšen u Pančevu, juna 2008. godine.

Zbog zločina nad kosovskim Albancima tokom 1999. godine, u februaru 2009. godine prvostepeno su osuđeni predstavnici vlasti i funkcioneri vojske i policije Srbije, Šainović na 22, Ojdanić na 15, Pavković na 22, Lazarević na 15 i Lukić na 22 godine zatvora, dok je Milutinović oslobođen optužbi.

Veselinu Šljivančaninu, bivšem oficiru JNA je decembra 2010. godine preinačena kazna poslije vanrednog preispitivanja pravosnažne presude od 17 na 10 godina, što je prvi put u 16 godina dugoj historiji Tribunala da je sud priznao grešku i on je u međuvremenu pušten na slobodu.

Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju optužio je od osnivanja 1993. godine ukupno 161 osobu, a do sada okončao 125 postupaka, u kojima su Srbi osuđeni na više od 900 godina zatvora.

Haško tužilaštvo je do 2004., kada je zaključena posljednja optužnica, povuklo 20 optužnica, a od preostalih 141, Srba je 95 – te čine 68 posto optuženih.

Srbi su zaključno s početkom 2009. godine osuđeni na 904,5 godina zatvora.

U Tribunalu su oslobođena dvojica Srba – Miroslav Radić i Milan Milutinović, a poslije hapšenja Ratka Mladića, jedini preostali bjegunac s haške liste je bio Goran Hadžić.

U toku su postupci protiv 36 optuženih.

Na doživotni zatvor pravosnažno je osuđen Srbin iz RS-a Stanislav Galić. On je prvostepeno bio osuđen na 20 godina zatvora, ali mu je presudom Žalbenog vijeća u novembru 2006. ta kazna preinačena u doživotni zatvor.

Nepravosnažne presude na doživoti zatvor imaju i Srbi iz RS-a Milan Lukić, Vujadin Popović i Ljubiša Beara, dok su na 40 godina zatvora osuđeni Goran Jelisić i Milomir Stakić, a na 35 godina Radislav Krstić i Milan Martić.

Gojko Janković je dobio 34 godine zatvora, Dragomir Milošević 33, Radoslav Brđanin 30. Na 28 godina osuđen je Dragoljub Kunarac, a na 25 godina  Zoran Žigić.

Momčilo Krajišnik, Radomir Kovač, Mlađo Radić, Mile Mrkšić, Dragan Nikolić, Momir Nikolić i Duško Tadić "zaradili" su po 20 godina.

U Shevenignenu su umrli Milan Kovačević, Slavko Dokmanović i Slobodan Milošević, dok je Momir Talić preminuo na privremenoj slobodi, a Miroslav Deronjić u zatvoru u Švedskoj, na izdržavanju kazne. Po riječima direktora Kancelarije Nacionalnog savjeta za saradnju  s Haškim tribunalom Dušana Ignjatovića, 95 odsto dokumenata koji se predaju Tribunalu dolazi od MUP-a Srbije, VBA i BIA, prenosi Tanjug.

Obaveze čuvanja tajne oslobođeni su svi svjedoci za koje je postojao zahtjev od odbrane okrivljenih ili Tužilaštva, što je ukupno više od 600 osoba.

Takođe, Tribunalu je omogućen uvid u arhiv državnih organa po svim zahtjevima strana u vezi s postupcima pred Tribunalom.

Srbija je pružala zaštitu svjedocima i svi sudski pozivi uručeni su osobama kojima su bili namjenjeni.