Koncept kosmičke svijesti je filozofska i spekulativna ideja koja se često pojavljuje u raznim duhovnim, metafizičkim i naučno-filozofskim diskusijama. Ukratko, odnosi se na hipotezu da postoji neka vrsta univerzalne svijesti ili inteligencije koja prožima cijeli svemir, povezujući sve elemente stvarnosti na dubljem nivou.

U panteizmu, kosmička svijest se može poistovjetiti s idejom da je svemir sam po sebi “svjestan” ili da je božansko prisutno u svemu. Panpsihizam ide korak dalje, sugerišući da svijest nije ekskluzivna za ljude ili životinje, već da svi oblici materije (čak i atomi) posjeduju neku rudimentarnu formu svijesti.

U istočnjačkim filozofijama, poput hinduizma (koncept Brahmana) ili budizma, postoje ideje o univerzalnoj svijesti ili jedinstvu svega postojećeg. Na primjer, u hinduizmu se često govori o Atmanu (individualna duša) koji je povezan s Brahmanom (univerzalna svijest).

Neki teoretičari, poput Davida Bohma, su sugerisali da kvantni fenomeni, poput nelokalnosti i zapetljanja (entanglementa), ukazuju na dublju povezanost svemira koja bi mogla implicirati neku formu “svjesnog” poretka. Međutim, ovo je veoma spekulativno i nije široko prihvaćeno u mainstream nauci.

Neki naučnici, poput onih koji istražuju integrisanu teoriju informacija (IIT), razmatraju da svijest može biti povezana s obradom informacija. Ako je svemir u osnovi informacijski sistem, teoretski bi mogao imati neku formu kolektivne svijesti, iako ovo ostaje hipoteza bez čvrstih dokaza.

U kontekstu potrage za vanzemaljskim životom, ideja kosmičke svijesti ponekad se povezuje s mogućnošću postojanja naprednih civilizacija čija kolektivna inteligencija oblikuje širi kosmički “um”.

Većina naučnika smatra da nema empirijskih dokaza za postojanje kosmičke svijesti. Svijest se obično proučava kao biološki fenomen vezan za mozak, a svaka ideja o univerzalnoj svijesti spada u domen spekulacija.

Kritičari tvrde da je koncept često previše apstraktan ili antropocentričan, projektujući ljudske osobine na svemir. (Autor: AI)