Kali Yuga je po hinduističkoj tradiciji posljednji od četiri ciklusa (yuga) u vječnom ciklusu vremena, opisan u tekstovima poput Mahabharate i Purana. Smatra se “dobom tame” ili moralnog i duhovnog propadanja.

Prema hinduističkim izračunima, Kali Yuga traje 432.000 godina. Smatra se da je počela oko 3102. prije Hrista, nakon smrti Krišne, što znači da smo trenutno u njoj.

Ovo doba obilježava pad vrline, porast nemorala, pohlepe, nasilja i laži. Duhovnost slabi, a materijalizam dominira. Ljudi postaju sebični, a društveni poredak se raspada.

Tekstovi poput Bhagavata Purane opisuju Kali Yugu kao vrijeme u kojem vladari postaju tirani, religija gubi smisao, a priroda pati od disbalansa.

Predviđa se da će se završiti dolaskom Kalkija, desetog avatara Višnua, koji će obnoviti dharma (pravdu) i započeti novi ciklus, Satya Yugu.

Kali Yuga, kao hinduistički koncept posljednjeg doba moralnog i duhovnog propadanja, može se uporediti s eshatološkim i cikličnim konceptima u drugim filozofijama i tradicijama.

Budizam, koji dijeli korijene s hinduizmom, takođe prepoznaje cikličnu prirodu vremena. U budističkoj kosmologiji postoji koncept “propadanja Dhame” (Dharma), gdje učenja Bude s vremenom gube snagu, slično moralnom padu u Kali Yugi. Ovo se posebno vidi u ideji Maitreye, budućeg Bude, koji će obnoviti učenja, slično Kalkiju u hinduizmu.

Budizam ne naglašava strogo definisane yuge ili toliko dugotrajne cikluse kao hinduizam. Umjesto toga, fokus je više na individualno prosvjetljenje i oslobađanje od ciklusa samsare, a manje na kolektivnoj eshatologiji.

Hršćanska eshatologija, posebno u Knjizi Otkrovenja, opisuje period prije Drugog dolaska Isusa Hrista kao vrijeme moralnog propadanja, sukoba i duhovnog haosa, što podsjeća na opis Kali Yuge. Ideja Antihrista i konačnog obračuna može se uporediti s Kalkijevom ulogom kao obnovitelja.

Hršćanstvo ima linearnu, a ne cikličnu koncepciju vremena, gdje svijet vodi ka konačnom sudu i novom nebu i zemlji, dok Kali Yuga samo prelazi u sljedeći ciklus (Satya Yuga). Hršćanstvo takođe ne naglašava duge kosmičke cikluse.

Zoroastrizam ima koncept posljednje faze svijeta prije obnove, gdje zlo (Angra Mainyu) dominira, a moral i pravda slabe. Ovo kulminira dolaskom Saoshyanta, spasitelja, koji će obnoviti svijet, što je analogno Kalkiju.

Poput hršćanstva, zoroastrizam ima linearniju viziju vremena, s konačnim trijumfom dobra nad zlom, za razliku od cikličnog obnavljanja u hinduizmu.

U grčkoj mitologiji, Hesiod u djelu “Radovi i dani” opisuje pet doba čovječanstva, od kojih je posljednje Gvozdeno doba, obilježeno moralnim padom, nepravdom i patnjom, slično Kali Yugi. Oba koncepta govore o progresivnom propadanju ljudskog stanja.

Hesiodova vizija nije eksplicitno ciklična, i nema jasnog proročanstva o obnovi, za razliku od hinduističkog uvjerenja u povratak Satya Yuge. Grčka filozofija takođe ima manje kosmički fokus, više usmjeren na društveno-moralne promjene.

Nordijska mitologija opisuje Ragnarök, katastrofalni kraj svijeta obilježen moralnim padom, sukobima i prirodnim katastrofama, što donekle podsjeća na haos Kali Yuge. Nakon Ragnaröka, svijet se obnavlja, slično prijelazu na Satya Yugu.

Ragnarök je više jednokratni događaj s manje naglaska na ponavljajuće cikluse. Nordijska vizija je takođe više usmjerena na fizičku i božansku borbu nego na dugotrajni moralni pad.

Moderni filozofi poput Oswalda Spenglera (u “Propast Zapada”) i Arnolda Toynbeea opisuju civilizacije kao prolazne kroz cikluse rasta, zrelosti i propadanja, što se može uporediti s hinduističkim yugama. Kali Yuga bi se mogla vidjeti kao analogija fazi dekadencije u Spenglerovoj teoriji.

Ove moderne teorije se fokusiraju na istorijske i kulturne cikluse, a ne na kosmičke ili duhovne, i ne predviđaju univerzalnu obnovu poput Kalkijevog dolaska. (AI/PCNEN)