Piše: Jovan Eraković iz Banjana

KRAJ

Kad se na kraj stigne, to bi trebalo tako da se kaže. Govornici se ne osvrću na to, nego kažu: na kraju krajeva. Ova poslednja riječ suvišna je.

Isto važi i za početak. Umjesto: na početku, često se javno čuje: na početku početaka.

Suvišnih riječi nikad ne fali. Od viška ne boli glava trgovce, ali to ne važi za one koji žele da se lijepo izražavaju.

STARAC

Ponekad se može čuti za mladog i sposobnog stručnjaka da je “kao stari starac”. Lijepo misle, ali ne umiju to da kažu, nego uz pridjev izgovaraju i suvišnu imenicu: starac.

Mnogo ljudi rano se osposobe i upristoje, pa zaslužuju da im se to tako kaže. Valjalo bi imati na umu i da mnogi starac umije da se ponaša kao magarac.

SAMOUBISTVO

Nekada se za čovjeka koji digne ruku na sebe govorilo da se ubio. Sada je to izvještačeno, pa se zbori da je “izvršio samoubistvo”.

Hoće li se, uskoro, kada neko sjedne ili ustane kazivati da je izvršio sjedanje ili ustajanje?

NAPUŠTANJE

Mnogi ljudi su na takvim mukama da napuštaju posao, pa čak i svoju domovinu, i odlaze u inostranstvo, ali ostaju živi.

Izvještači polovnog znanja sve češće govore da ih je napustio neko ko je umro. Ako nije isto napustiti nekoga ili nešto i umrijeti, zašto se to ne bi pažljivije izgovaralo?

Mala nepažnja dovoljna je da bi se izgovorila besmislica.

SASTAVLJENO I RASTAVLJENO PISANJE

Neznalice koje su se nepošteno obogatile za kratko vrijeme govore koješta, pa čak i da nije važno kako će govoriti i pisati. Jedan od takvih zanijemio je kad mu je rečeno sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi.

Evo primjera:

“Je li isto napisati: “on mene voli” i: “on me ne voli”?

Zanimljivo je pomenuti i pisanje imenice: žalost. Za žalosno događanje može se reći da se to desilo: nažalost. Ako se ide na tužni čin, to se piše odvojeno. Ovo je jasno objašnjeno ovakvim primjerom:

“Nažalost moram da idem na žalost.”

INSTRUMENTAL 

Pošto vješti savjetodavci, umjesto savjeta, pominju primjere, korisno je reći šta se nekad predavalo đacima petog razreda osnovne škole. Nastavnica je ovako objašnjavala instrumental:

“Ako ratar kaže da ore s plugom, to znači da on stvara jednu brazdu, a plug drugu pored orača. Ukoliko izgovori da ore plugom, znači da je upregao volove pa obrađuje njivu. Kad se sjedne u  kola, putuje se njima, a ne sa njima, jer je putnik prespor da bi išao brzinom vozila.”

Danas najviši funkcioneri ističu da “počinju sa radom”, čime dokazuju da im nastava nije valjala. Ljudi ne “počinju sa radom”, nego počinju da rade.

Možda su u pravu jer ništa korisno ne rade, pa je uzaludno očekivati da pravilno govore.