Intuicija je sposobnost razumijevanja ili donošenja zaključaka bez svjesnog razmišljanja ili eksplicitnih dokaza. Često se opisuje kao “osjećaj” ili unutrašnji glas koji vodi odluke.

Postoje četiri vrste intuicije: kognitivna, afektivna, analitička i utjelovljena intuicija.

Intuicija se temelji na podsvjesnom prepoznavanju obrazaca iz prethodnih iskustava, znanja i emocija. Mozak brzo povezuje informacije koje nisu odmah očite.

Intuicija je vjerovatno evoluirala kako bi pomogla u brzom donošenju odluka u situacijama kada nema dovoljno vremena za analitičko razmišljanje, npr. u opasnim situacijama.

Psiholozi poput Daniela Kahnemana razlikuju dva sistema mišljenja: Sistem 1 (brz, intuitivan, automatski) i Sistem 2 (spor, analitički). Intuicija pripada Sistemu 1.

Intuicija je korisna u situacijama poput društvenih interakcija, kreativnog rješavanja problema ili donošenja odluka pod pritiskom neizvjesnosti. Međutim, može biti nepouzdana ako se oslanja na pristrasnosti ili nepotpune informacije.

U nekim kulturama, intuicija se povezuje s duhovnošću ili “šestim čulom”. Na primjer, u istočnim filozofijama često se smatra povezivanjem s univerzalnom sviješću.

Intuicija se može poboljšati iskustvom, meditacijom, refleksijom i vježbanjem svjesnosti. Stručnjaci u određenim poljima (npr. ljekari, šahisti) često razvijaju snažnu intuiciju kroz godine prakse.

Intuicija može dovesti do pogrešaka ako se previše oslanjamo na nju bez provjere činjenica, posebno u složenim ili nepoznatim situacijama.

Evo jednog primjera dobre intuitivne procjene:  Dva planinara se izgube na stazi u planinama. Bez kompasa ili bilo kakvog načina za određivanje smjera natrag do kampa, tiho sjede i uživaju u okolnim stablima. Iznenada jedan od njih pokazuje prema zapadu, “Imam osjećaj da je to put natrag!” Sat vremena kasnije vrate se u matičnu bazu. (Autor: AI/PCNEN)