Urokljive oči, poznate i kao “zlo oko” ili “urok” u narodnim vjerovanjima, često se povezuju s idejom da pogled može donijeti nesreću, bolest ili štetu osobi na koju je usmjeren. Ovo vjerovanje prisutno je u mnogim kulturama, uključujući i balkanske, gdje se smatra da određeni ljudi, svjesno ili nesvjesno, mogu svojim pogledom izazvati negativne posljedice.

Urokljive oči su dio folklora i tradicije u mnogim zemljam. Vjeruje se da zavist, ljubomora ili pretjerano divljenje mogu aktivirati urok.

Premda veoma staro, vjerovanje u zle i urokljive oči i danas je veoma rašireno među narodima južnoslavenskog prostora. Dolaskom islama, vjerovanje u zle i urokljive oči još više je pojačano, jer ga, uz navedeni citat iz Kur’ana, podržavaju i određene izreke Božijeg Poslanika. Prema predaji rekao je: „Urokljivo oko je istina, i ako ima išta da pretiče sudbinu, onda je to urokljivo oko…“

Osobe s “jačim” pogledom, poput onih s neobičnim očima (npr. različite boje očiju ili prodoran pogled), često se smatraju sklonijima uroku.

U narodnom vjerovanju, simptomi uključuju umor, glavobolju, nesanicu, nervozu, pa čak i fizičke bolesti bez medicinskog objašnjenja.

Djeca i mladi se smatraju posebno ranjivim.

Uobičajeni rituali zaštite od urokljivih očiju uključuju nošenje amajlija, poput plavog oka (nazar boncuğu), crvenog konca ili srebrnih predmeta.

Vjeruje se da izbjegavanje pretjeranog hvale ili skrivanje ljepote (npr. kod djece) može spriječiti urok.

S naučne strane, vjerovanje u urokljive oči nema dokaza i smatra se djelom kulturnih i psiholoških fenomena. Simptomi pripisani uroku često se mogu objasniti stresom, anksioznošću ili placebo efektom.

Ipak, rituali zaštite i skidanje uroka imaju snažan kulturni i emocionalni značaj, pružajući osjećaj sigurnosti i kontrole. (Autor: AI/PCNEN)