Sve veći broj naučnika i filozofa širom svijeta ponovo pokreće pitanje da li duša postoji i da li svijest može da opstane i nakon smrti tijela, prenosi Tanjug pisanje britanskog lista Dejli mejl.

Polemika je obnovljena nakon što je anesteziolog sa Univerziteta u Arizoni, Stjuart Hamerof, ukazao na neobične obrasce moždane aktivnosti kod pacijenata u trenutku smrti, koje tumači kao potencijalni dokaz da “duša napušta tijelo”.

Pitanje ljudske svijesti i duhovne dimenzije dodatno je osvijetlilo i istraživanje iz 2006. godine, koje je sproveo neurobiolog Mario Beoregard. On je pratio moždanu aktivnost monaškog reda karmelićanki dok su evocirale duboka duhovna iskustva.

Rezultati su pokazali da više regija mozga reaguje tokom takvih trenutaka, uključujući centre za sreću i duhovni doživljaj.

Beauregard smatra da takva iskustva nadilaze obične biološke funkcije i da mogu da ukažu na postojanje ne-fizičkog aspekta čovjeka.

I dok pojedini naučnici govore o „duši” kao energetskoj ili svjesnoj formi, drugi, poput preminulog profesora parapsihologije Čarlsa Tarta, godinama su istraživali van-tjelesna iskustva i mogućnost da svijest funkcioniše nezavisno od tijela.

Tart je tvrdio da su neka svjedočenja osoba koje su doživjele kliničku smrt previše konkretna da bi bila zanemarena.

Međutim, skeptici ukazuju na primjere poput slučaja Fineasa Gejdža, čovjeka iz 19. vijeka čija se ličnost promijenila nakon povrede mozga, što po njima osporava ideju o nepromjenljivoj, ne-fizičkoj duši.

Neki savremeni filozofi, kao što je Tomas Negel sa Univerziteta u Njujorku, zastupaju teoriju panpsihizma – da su svijest i osjećanje prisutni u svim elementima univerzuma.

Ta teorija sugeriše da svijest ne nastaje u mozgu, već je možda temeljno svojstvo stvarnosti.

Iako naučna zajednica nije donijela konačan zaključak, sve je više pokušaja da se kroz savremene metode istraže pojmovi koji su vjekovima smatrani isključivo domenom religije i metafizike.