Piše: Omer ŠARKIĆ

Poslije krhkog prekida genocida koji se, umjesto stalnim razaranjem i ubijenjem, nastavio izgladnjivanjem Palestinaca u Gazi i „samo“ jednocifrenim dnevnim ubijanjem, Izrael je preksinoć nastavio genocid u punom obimu, ubivši u seriji vazdušno-tenkovskih napada  tokom samo jedne noći preko 400 Palestinaca, civila, žena i djece najviše – što je konstantna u svakom, pa i u ovom genocidu. Obustavu genocida izdejstvovao je svojevreno Tramp, malo prije nego je preuzeo mandat. Svakome ko ovlaš prati zbivanja u svijetu i Gazi, bilo je jasno da je taj prekid masovnih ubistava i masakara samo pauza i da je Tramp obećao nešto više svojim cionističkim, genocidnim prijateljima. Evropa, koja je uz svog „zaštitnika“, „demokratu“ Bajdena i „demokratske“ SAD, politički, vojno i propagandno podržavala genocid nad Palestincima, kršeći sve norme međunarodnog, ratnog i civilizacijskog prava, standarde na koje se svako malo pozivala, upala je u još jednu američku zamku. Osim što je po ko zna koji put diskreditovala samu sebe, sada je Tramp, koji je dao dozvolu svom genocidnom čedu da istrijebi Palestince, poslao poruku Evropi, Kanadi i svima ostalim, kako „saveznicima“ tako i „neprijateljima“: Vidite Gazu – to vas čeka ako se protivite mojim odlukama!

Čim je preuzeo mandat, predsjednik Carstva zla je zaprijetio „periferiji“, Panami i Meksiku, da će uzeti od njih ono što želi. Evropi je ta imperijalno fašistička prijetnja svog prvog saveznika i „čuvara“, tamo nekim trećim zemljama, bila neinteresantna, nije zavrijedila komentar ili bilo kakvu reakciju. Kada je Tramp zaprijetio Kanadi i Grenlandu da će izvršiti anšlus, izgledalo im je kao šala. Da se predsjednik Carstva zla ne šali, pokazala je brza kapitulacija pred njegovim zahtjevima i prijetnjama Paname i Meksika, a posebno ponižavanjem evropsko-američkog ratnog džokera Zelenskog, te faktički podjela Ukrajine sa Rusijom: Rusiji teritorije, Americi rudna bogatsva, a Evropi haos. Uz sve to, Tramp se polako ali sigurno odriče američkog pokroviteljstva nad „odbrambenim kišobranom“ NATO-om, koji je do sada u stvari bio američka imperijalna pesnica, koja je udarala kad i koga god je htjela, osim onih koji imaju svoj nuklearni potencijal.

Poslije samo par mjeseci mandata, prijetnje Kanadi da će postati 51. američka država više ne izgledaju kao šala, niti otimanje Grnlnda od Evrope, to jest Danske, već sve realnija mogućnost.

U moru suludih rješenja svjetskih problema po zamisli Trampa bilo je i ono o potpunom raseljavanju Palestinaca iz Gaze, stvaranju mondenskog ljetovališta na parčetu zemlje natopljenom decenijskom patnjom, krvlju i kostima Palestinaca. Evropa, koja je u punom kapacitetu učestvovala u stvaranju uslova da se takva zamisao doista sprovede, se kao usprotivala. Onog momenta kada je Tramp iznio taj naizgled suludi plan, znao sam da je on veoma ozbiljan, obećan  svom u svakom smislu kolegi Netanjahu-u, kako bi ovaj svojevremeno prihvatio (lažno) primirje, kao jedan od pokazatelja Trampove nove, neograničene moći. Preko Palestinca kao bespomoćnog naroda, napuštenog od svih, kroz genocid u punom obimu koji će uslijediti i njihovo raseljenje, poručuje Evropi, Kanadi, Grenlandu – svojim američkim „prijateljima“, što čeka one koji mu se protive. „Neprijatelji“ to već odavno znaju. Bespomoćni i od svih napušteni Palestinci najbolja su adresa preko koje se takva poruka bez poljedica može poslati.

P.S. Kada sam svojevremo konkurisao za svoj prvi grant, evropski, trebao sam poslati svoj CV sa kratkom biografijom. U njemu sam, pored ostalog, napisao kako sam organizovao protest ispred američke ambasade zbog priznanja Jerusalima za glavni grad Izraela (u prvom Trampovom mandatu!), što se kosi sa rezolucijama UN. U povratnom odgovoru rečeno mi je kako mi je biografija impresivna, ali da oni ne mogu podržati proteste protiv američkih odluka. Na moje objašnjenje da je dvadesatak dana poslije tog protesta zasijedala Generalna skupština UN, na kojoj je, uprkos ogromnom američkom pritisku, velika većina država osudila taj američki potez, rečeno mi je da, bez obzira na to, Evropa ne može podržati bilo koji protest koji je uperen protiv američkih odluka. Taj vazalski odnos im je došao na naplatu. Njegova cijena, čini mi se, biće veća i nezamislivija nego što to čak i trenutno izgleda.