Nagle promjene vremena u martu se povezuju sa legendom o babi Marti i njenih sedam jarčeva, a ova legenda ima više varijacija, od kojih se u nekim djelovima Crne Gore priča ova:

Bila nekada neka baba po imenu Baba Marta, kojoj je već dosadila zima. Na prve znake lijepog vremena, i pored upozorenja drugih čobana, da je još rano i da vrijeme može da se promijeni, riješila je da istjera svoje jarčeve, koze i ovce u planinu na ispašu. Vrijeme se začas promijenilo, jarčevi su se smrzli i otada padaju kao opomena svima, koji u martu mjesecu misle da je zima već prošla.

Mart mjesec je u narodu poznat kao mjecec nepredvidljive ćudi. Tada, veli narod, “s jedne strane lonac vri, a s druge se mrzne”. Iz davnih vremena ostala je narodna poslovica “Bolje da te zmija ujede, nego martovsko sunce ogrije”.

Baba Marta (mitološko značenje) je pojam nastao kao personifikacija mjeseca marta, njegove varljive prirode i nepredvidivih meteoroloških prilika. ‘Baba Marta’ garantuje nevrijeme i kada mu nije vrijeme. Baba Marta se sreće kod gotovo svih slovenskih naroda.

Baba Marta je bugarski tradicionalni praznik koji se slavi prvog marta. Vjeruje se da je ovaj dan pobjeda nad zlim duhovima i pobjeda proljeća. Na ovaj dan ljudi razmjenjuju martenice – crveno-bijele vunene narukvice kao simbol zdravlja snage i sreće. Pored narukvica, to mogu biti i vunene lutkice, Pižo i Penda. Pižo je muška, bijela lutka, Penda, ženska i crvena. Martenice mogu imati različita značenja. Jedno od njih je da, simbolično, bijela boja predstavlja snijeg, a crvena Sunce koje ga topi. Običaj je da se martenice nose u toku ovog mjeseca do cvjetanja voćki. A zatim se okače o  granu kao poklon baba Marti, ne bi li se baba odobrovoljila i donijela lijepo vrijeme.

Za ‘Babu Martu’ karakteristične su i ‘Babine huke’ (Babini ukovi). To je period kraja marta i početka aprila kada iznenada i mimo reda zaduvaju studeni vjetrovi (huke) i počne padati susnježica koja pravi „lapavicu“ — tečno blato sa snijegom po tlu.

Ime Babe Marte nastalo je po mjesecu martu, odnosno rimskom bogu rata Marsu. Oštra je i okrutna po njemu, a topla i razdragana po proljeću koga najavljuje.

Legenda kaže da se ona prvi put razgnjevila kada joj je rimski kralj Numa Pompilije oduzeo mjesto prve dame u kalendaru, dodavši ispred nje još dva mjeseca. Od tada je, ta uvrijeđena starica, postala vrlo ćudljiva. Čas se u njoj budi ratni duh boga Marsa, pa se tako sveti šaljući na zemlju hladnoću, čas svojim toplim osmjehom donosi proljećnu radost. Prema narodnom vjerovanju, Baba Marta je oličenje proljeća, ponovnog rađanja, novih zamisli i neophodnosti sklada u prirodi i životu ljudi. Kad toga nema, ona na zemlju pošalje snijeg da opomene ljude kako treba da pripaze na ponašanje.