U subotu, 8. marta, 2025. godine, žaokružio sam jednu svoju priču.

Na obroncima Sinjavine/Sinjajevine prohodao sam na skijama, išao u školu uz njihovu pomoć, takmičio se početkom 80-tih prošlog vijeka u patrolnom trčanju za TO Titograd na Sinjavinskom sektoru, a u 72. godini sam 8. marta ove godine prešao planinu koja me je othranila i štitila na Elanovim skijama koje je koristila JNA. Bio sam najstariji učesnik Sinjavinskog maratona koji su 14-ti put organizovali entuzijasti iz Kolašina. Doduše, otprilike trećinu trase od 30 km sam prešao na motornim sankama, čiji su vozači priskakali u pomoć onima koji su zaostajali.

Diplome za učešće na Sinjavinskom sektoru

Nekoliko godina sam pokušavao da nabavim JNA skije na kojima sam se nekada takmičio i odgovarajuće cipele. Ove godine mi se posrećilo i dobio sam na poklon skije i štapove. Sreća mi nije bila naklonjena pri nabavci cipela, nekada proizvođenih u Sloveniji, iako se oko toga bila angažovala moja slovenačka drugarica Jana Primčič.

Razapet između retro i modernog

Bio sam prinuđen na improvizaciju. Moje cipele kupljene one godine kad je u Podgorici palo pola metra snijega su djelimično podsjećale na original, ali su morale biti dorađene. Obućar je sugerisao da posao dorade podijeli sa kovačem. Proveo sam dva i po sata u kovačnici, asistirajući predusretljivom kovaču, sa kojim, ispostavilo se, dijelim ljevičarska uvjerenja. Kovački uradak je obućar povezao sa vrhom đona i tako je dobijen uspješan falsifikat originala. Cipele su prošle probu na parčetu snijega na krnovskoj Gradačkoj poljani i uvjerile me da mogu na Sinjavinski maraton, koji je nastavak nekad prestižne skijaške manifestacije Sinjajevinski sektor, čiji je idejni tvirac narodni heroj Danilo Jauković.

Na samom maratonu su se ispoljili nedostaci skija i cipela, o kojima sada ne vrijedi raspredati. Važno je da su i skije i cipele izdržale do kraja, a da sam ja prispio na cilj u cijelo.

Sinjavinski maraton je startovao na prevoju Vratlo, do koga su učesnici i učesnice dovezeni iz Kolašina. Cilj je bio u Vrtoč polju, selu koje graniči sa mojom rodnom Meruljom. Takmičarski dio maratona se odvijao po sportskim, a rekreativni po liberalnim pravilima, koja su podrazumijevala i podršku pratećeg tima koji je vozio motorne sanke. Na startu se pojavio i šef diplomatske misije EU u Crnoj Gori Johan Satler. On je nastupao u takmičarskoj kategoriji. Znam da nije bio među prvima, ali je za pohvalu njegovo učešće! (Možda pripomogne u odbrani Sinjavine od NATO vizionara!)

Dan je bio sunčan i pretopao za ovo doba godine, a snijega je bilo jedva toliko da se staza provuče između kopnenih prošarica.

U društvu Đoka Đinovića, jednog od kolašinskih entuzijasta koji uspješno organizuju biciklističke i skijaške maratone na Sinjavini

Prijatno iznenađenje za mene bila je pojava moga bliskog rođaka, profesora istorije iz Bara Petka Vukovića. Računao sam da će on strikanu, tj. meni, biti moralna i praktična podrška. Tako je i bilo.

Petko je bio moralna i praktična podrška svome strikanu

JNA skije i cipele, po svoj prilici, naći će mjesto u porodičnom muzeju, a ako mi bude naumpalo da ponovo krstarim Sinjavinom zimi, moraću nabaviti nešto moderniju opremu 😉