Akademski uspjeh, radne navike i ponašanje prema drugima jesu važne, ali nisu presudne kada je u pitanju uspjeh. Prema studiji koja je pratila grupu djece 40 godina, ništa od navedenog nije bilo najbolji pokazatelj da li će određeno dijete da ima zadovoljavajući, finansijski stabilan život. Bogatstvo, obrazovanje ili društveno-ekonomski status roditelja takođe nisu bili faktor – već je neophodna samo jedna stvar koju svako dete može da razvije, prenosi RT Balkan.

Da bi pronašli odgovor, tim psihologa je analizirao podatke o djeci koji su bilježeni decenijama, te je ovaj detaljan rad proglašen jednim od “najsveobuhvatnijih istraživanja ljudskog razvoja ikada sprovedenih”. Mnoštvo podataka o porodicama, školama i komšiluku u kojima su ispitana djeca živela su pomogli u donošenju zaključka.

Nakon prikupljanja informacija o više od hiljadu djece sa Novog Zelanda od 1972. godine, otkriveno je šta deci olakšava put do uspešnog i srećnog života. Ono što su istraživači pronašli može ponuditi potencijalan odgovor za roditelje koji nisu sigurni koje vrline i veštine njihovo dete treba da ima da bi imalo dobar život.

Analizom podataka utvrđeno je nekoliko stvari: Većina problematične djece preraste maloljetničku delinkvenciju, problemi sa mentalnim zdravljem su češći nego što se ranije vjerovalo, kao i da je rani pubertet posebno stresan za djevojčice. A što se tiče uspjeha u životu, potrebno je fokusirati se na djetetovu emocionalnu inteligenciju.

Čini se da je najvažnije da li djeca razumiju svoje emocije i da li umiju da upravljaju svojim reakcijama, a ove osobine opisuju dobro razvijenu emocionalnu inteligenciju.

Kada su ispitana deca napunila 30 godina, najjači pokazatelj njihovog postignutog finansijskog uspjeha bila je kognitivna kontrola (način reagovanja, razmišljanja i donošenja odluka), a bila je jača od koeficijenta inteligencije i društveno-ekonomskog statusa porodice u kojoj su odrasli.

Sposobnost čovjeka da razumije i, ako je potrebno, upravlja svojim osjećanjima i impulsima predstavlja emocionalnu inteligenciju. Postoji velika količina istraživanja koja pokazuju da to utiče ne samo na to koliko su djeca uspješna kasnije u životu, već i da je korisno u svakom dobu života.

Studija je pokazala i da emocionalna inteligencija nije urođena, već se može njegovati i razvijati. Spoljni faktori kao što su stil roditeljstva, obrazovanje, ali i podrška i smjernice koje djeca dobijaju tokom života igraju veliku ulogu u razvijanju veština samokontrole. Ovo naglašava važnost njegovanja ovih sposobnosti od malih nogu.

Postoji mnogo savjeta o tome kako roditelji mogu da podstaknu razvoj emocionalne inteligencije svog djeteta, koji uključuju pomaganje djetetu da uči kako da objasni kako se osjeća, da bude radoznalo, pa čak i upoznavanje sa umjetnošću i književnošću kao načinu da dijete promišlja složenost emocija ljudskog bića.

Emocionalna inteligencija nije važna samo kada treba da budete ljubazni, već je osnovna vještina koja u velikoj mjeri utiče na to koliko dobro djeca mogu da budu snalažljiva u budućnosti. (Izvor: RT Balkan)