Piše: Jovana Marović

Svi koji prate pristupne pregovore Crne Gore sa EU znali su šta mogu očekivati ​​od ovogodišnjeg izvještaja Evropske komisije:

• Bez obzira na situaciju, malo pozitivniji ton za poglavlja 23 i 24, koja se odnose na vladavinu prava, kako bi se opravdao Privremeni izvještaj o referentnoj procjeni (IBAR) koji je odobren u junu: Evropska komisija ocijenila je dobrim (ali ne baš dobrim) napredak u ovim poglavljima;

• Ocjena slična prethodnim koja se neće značajno popraviti u odnosu na ranije izvještaje: na kraju je iznosila 3,21, što je poboljšanje u odnosu na 3,12 iz 2023. i tek nešto bolja u odnosu na 2020., kada je bila 3,18. Dakle, ono što Vlada naziva najuspješnijom godinom u procesu integracija bolja je samo 0,03 u odnosu na prosječne godine;

• Provjera realnosti koja prikazuje stvarno stanje na terenu: postoje ocjene da su institucije krhke i ranjive na političku krizu i potencijalne institucionalne blokade, da postoji nedostatak stručnosti, potreba za revizijom izbornog okvira; tu su i oštre kritike nezakonitih imenovanja (npr. direktora nacionalnog emitera RTCG).

Sedam poglavlja je imalo slabije rezultate u odnosu na prošlu godinu, tri bez napretka, dok je u 13 poglavlja situacija ista kao i prošle godine. Za zemlju koja sljedeće godine planira zatvoriti 6 pregovaračkih poglavlja, a 2026. čak 20, to je neprihvatljivo;

• Fokus je prebačen na zaključna mjerila koja su složena i zahtijevaju kontinuirane napore.

Mlako i bez mnogo razloga za slavlje i optimizam.

Iznenađenje se, međutim, dogodilo dan ranije u vidu procurele informacije da je Evropska komisija preporučila Savjetu ministara formiranje tehničke radne grupe za izradu Ugovora o pristupanju Crne Gore. Zaista, za mene je ova vijest došla kao zemljotres. S jedne strane, to bi bila ruka pomoći Crnoj Gori i Zapadnom Balkanu, znak da se stvari mijenjaju u procesu proširenja, znak da postoji svjetlo na kraju tunela za zemlje koje su čekale 21. godine kako bi EU ispunila svoje obećanje o njihovom članstvu. U slučaju Crne Gore, to bi značilo pravdu za 80% ljudi koji ni nakon više od 12 godina pregovora nisu izgubili nadu, bez obzira na licemjerje i crnogorske i EU elite. S druge strane, to bi bio iskorak za samu Uniju i znak da je naučila nešto na vlastitim greškama i da ne može biti jača ako ne postane veća.

Odmah sljedećeg dana uslijedio je otrežnjujući trenutak kada je predmetna rečenica (u koju je novinar imao uvid, pa se moglo provjeriti da nije plod njihove mašte) izbrisana iz izvještaja, a države članice još jednom pokazale da su riječi „zasluge“, „proširenje“ i „kredibilitet“ postale besmislene do te mjere da bi, ako se ništa ne dogodi u narednih pet godina, mogle biti i izbrisane iz pojmovnika EU integracija.

Kako god bilo, Crna Gora je korak bliže EU i u završnoj fazi pregovora, ali to će zavisiti od njene volje da se promijeni i izgradi evropsku većinu, kao i od političke odluke zemalja članica EU, da li će ovo biti sprint do cilja ili će se (opet) pretvoriti u maraton. Iako je EU još jednom propustila priliku da povrati djeliće svog kredibiliteta, Crna Gora će za nju biti važan test – ako ne uspije demokratizovati i integrisati državu u narednih pet godina, teško da će je neko više smatrati ozbiljnim igračem.

Preveo PCNEN

Link na englesku verziju teksta.

NAPOMENA: Ovaj tekst je objavljen u partnerstvu sa European fund for the Balkans – predstavništvo Network of European Foundations

Stavovi iznešeni u ovom tekstu ne predstavljaju stavove redakcije portala PCNEN, što ne znači, nužno, da ne postoji podudarnost ili bliskost. Uredništvo PCNEN-a zadržava pravo da edituje komentare na tekst koji se postuju na portalu ili na PCNEN stranicama na društvenim mrežama Facebook i Twitter