Ako bi se striktno postovala Ustavna povelja, na cemu ovih dana najvise insistira Kostunica sa svojim savjetnicima i partijskim funkcionerima, kao i dio crnogorske opozicije – Savjet ministara Srbije i Crne Gore u februaru bi imao ovakav sastav:

Predsjednik – Svetozar Marovic, ministar spoljnih poslova Predrag Boskovic, ministar odbrane Vukasin Maras, ministar za ekonomske odnose s inostranstvom Predrag Ivanovic, ministar za unutrasnje ekonomske odnose Amir Nurkovic i ministar za ljudska i manjinska prava Rasim Ljajic.

To, naime, proistice iz clana 42. Ustavne povelje, koji nalaze da se nakon dvije godine promijene ministri diplomatije i odbrane – njihovim zamjenicima. Tako bi Vuk Draskovic i Prvoslav Davinic svoja mjesta morali da ustupe Predragu Boskovicu i Vukasinu Marasu.

Potpuni besmisao ovakvog Savjeta ministara Srbije i Crne Gore, u kojem bi Srbiju predstavljao samo Rasim Ljajic, bio bi dopunjen i slicnim kadrovskim rasporedom u kljucnim medjunarodnim organizacijama. Ustavna povelja, naime, predvidja da se rotacijom zamijene prvi ljudi misija SCG u Ujedinjenim nacijama, OEBS-u, Evropskoj uniji i Savjetu Evrope, pa bi predstavnici Crne Gore od februara vodili glavnu rijec u Briselu i Strazburu – centrima koji, makar zvanicno, jos preferiraju drzavnu zajednicu!

Ustavna povelja, medjutim, u vise slucajeva vec nije striktno postovana. S konstituisanjem Suda zajednice kasnilo se godinu dana, odredba o tome da ministri diplomatije i odbrane ne mogu biti iz iste drzave clanice prekrsena je na samom startu, na zahjev Srbije, a nije ispostovan ni clan 65. koji je Srbiji i Crnoj Gori nalagao da svoje ustave usklade s Poveljom najkasnije sest mjeseci nakon njenog usvajanja.

Povelja je usvojena pocetkom 2003. pa je taj rok vec probijen za godinu i po! Da ne pominjemo i ekonomski dio ovog dokumenta, koji je i sam Brisel prekrsio uvodjenjem dvostrukog kolosijeka. I jos niz krsenja…

Kad su sve ove cinjenice poznate, ostaje dilema – na osnovu cega srpski premijer insistira na postovanju Ustavne povelje bas u onom njenom dijelu koji se odnosi na izbore poslanika za parlament zajednice. I to cak ne ni kompletnog clana Povelje koji govori o tome, jer u tom stavu stoji i jasna odredba – mandat poslanika u parlamentu zajednice traje cetiri godine.

Na osnovu cega bi legalista onda mogao da poslanicima prekine mandat – na pola.

Iz svega proizilazi zakljucak – na striktnom postovanju Ustavne povelje trebalo bi zapravo da insistira Crna Gora, jer u takvom citanju i sprovodjenju ovog dokumenta realno je na gubitku – Srbija! Ili je sav legalizam Kostunice zapravo magla u kojoj bi eliminisao dvojicu formalnih saveznika, a sustinski protivnika i u svojoj Vladi i u Savjetu ministara – Vuka Draskovica (SPO) i Prvoslava Davinica (G 17).

Naredna sjednica Savjeta za integracije, najavljena za cetvrtak, trebalo bi da pocne citanjem Ustavne povelje! Striktno! Pa ce valjda i Kostunici biti jasno da je realnije da se – dogovara…

Republika