Bentonitna glina je nastala iz vulkanskog pepela. Uglavnom se sastoji iz minerala montmorilonita, ali su tu i gvožđe, kalijum, silicijum, magnezijum, natrijum i kalcijum, minerali čija su svojstva dobro poznata.

Bentonitna glina sadrži i djelove algi dijatomeja, što joj daje organski karakter.

Glina je od pamtivijeka provjeren prirodni proizvod, a na mnogim mjestima je pomenuta i u Bibliji, i kao preventiva i kao sredstvo iscjeljenja. Kada se bentonitna glina pomiješa sa vodom, tada nabubri i stvara se naelektrisanje koje omogućava progresivnu eliminaciju toksina i patogena.

Aktivirana (hidratisana) glina pripada nanočesticama, što je svrstava u najefikasnija sredstva za prirodno čišćenje organizma. Osnovni aktivni sastojak gline je hidratisani aluminijum-silikat, poznat po antivirusnom dejstvu.

Organska komponenta gline posebno je značajna za vezivanje aktivnih supstanci i njihov prenos u dublje slojeve membrana crijevne flore ili pak membrana krvnih kapilara. Organske komponente gline su poznati praantibiotici.

Glina je naučno dokazani emulgator, tako da njena aktivacija u kiseloj sredini želuca utiče na pojačavanje emulgacionih sposobnosti u tankom i debelom crevu. Emulgaciona svojstva gline ubrzavaju degradaciju lipidnih/masnih naslaga u crevima, te na taj način sprečavaju njihov membranski prenos u krvotok. Eliminacijom otrova u crevnoj flori, glina rasterećuje rad jetre, bubrega i žlezda s unutrašnjim lučenjem.

Bentonitna glina ima sledeća dejstva:

eliminiše toksične metale: olovo, bizmut, kadmijum, živa i dr;
eliminiše masne naslage u crijevima, tkivu, krvi i limfi;
regeneriše oštećenu sluzokožu crijevne flore;
smanjuje radioaktivnost tijela, prije svega izazvanu radijumom i stroncijumom;
čišćenjem krvi, stimuliše rad koštane srži, osvježava hormonske žlezde, prije svega tiroidnu i nadbubrežne žlezde;
nadoknađuje oligoelemente u tijelu;
eliminiše višak žučnih kiselina iz debelog crijeva;
pozitivno djeluje na uravnoteženje kiselo-baznih procesa u organizmu, prije svega na alkalotvorne procese;
eliminiše gasove u crijevnoj flori (metan, amonijak, vodonik, vodonik-sulfide…);
pozitivno djeluje na preraspodjelu vode u organizmu;
omogućava apsorpciju hrane u tankom crijevu;
čisti jetru od otrova;
usaglašava krvni i limfni tok tečnosti-elektrolita;
reguliše krvni pritisak;
smanjuje i eliminiše (naročito uz pravilno kombinovanje hrane) mladalačke promjene na licu u obliku masnih bubuljica, akni, mitisera i sl.

Primjena: Uveče u čašu sipati 2 dl vode, a potom u nju staviti jednu punu kafenu kašičicu (drvenu ili plastičnu, nipošto metalnu) gline, i poklopiti. Ne treba miješati, jer će glina sama postepeno pasti na dno čaše. Prvih 5-7 dana, ujutro piti na prazan stomak (pola sata prije jela) samo vodu, tj. bistri dio. Već poslije nekoliko dana, možete ispijati i dio taloga, u cilju postepenog privikavanja organizma.
Sledeće tri nedelje, ujutro (na prazan stomak, najmanje 30 min. prije jela) piti prethodno promiješan/promućkan kompletan pripremljeni sadržaj.

Korišćenje gline za piće u trajanju 8 nedelja preporučuje se na prelazu dva godišnja doba.
Starije i osjetljivije osobe predviđenu dnevnu dozu mogu da podijele na 3 dijela, sa malo više vode.
Ovo je preporuka koja važi kada je u hrani manje dodataka – aditiva. Sada se korišćenje gline u svrhu detoksikacije pomjera shodno karakteru hrane koju konzumiramo.

Preporučuje se da se, dok se pije glina, koristi i ulje Detox, tj. da prvi doručak bude sa svježim povrćem, mljevenim sjemenskim kulturama, uljem Detox i probiotičkim jogurtom/kefirom. Tada se glina može piti i duže od 8 nedelja.
Glina se može potopiti i u većoj količini. Na primer, u litarskoj flaši. Tada se na litar vode stavi pet kafenih kašičica gline. Poslije aktiviranja (odležavanja, tj. bubrenja na dnevnoj svjetlosti u trajanju od min. 5 sati), glina se promućka u flaši i sipa u čašu neposredno pre pijenja. Ovo je veoma značajno olakšanje, da ne bismo imali obavezu da svake večeri potapamo glinu, ili kad idemo na put.

VAŽNE NAPOMENE:

Glinu ne treba pripremati u metalnim posudama i metalnim priborom.
Glina se koristi pola sata prije jela ili nekoliko sati poslije jela (2-3 sata poslije laganijeg obroka), a nikada za vrijeme varenja, osim u slučaju trovanja.
Kod akutnih stanja (pijanstva, bolova, trovanja, opstipacije, proliva, kolitisa, visokog krvnog pritiska, postoperativnih zahvata, izrazite nervoze, želudačnih promjena i reumatoidnih oboljenja) glinu treba piti 3 puta dnevno, pola sata prije jela, ili piti svaki sat samo vodu u kojoj je rastvorena glina.
U ekstremnim/hitnim slučajevima, glinu rastvoriti u mlakoj vodi, dobro promiješati i popiti. Poslije toga izazvati povraćanje.

OSTALA BLAGOTVORNA DEJSTVA GLINE:
Glinu treba piti i kod hroničnih zdravstvenih problema, kao što su: povećan krvni pritisak, gojaznost, dijabetes, povećana masnoća u vidu holesterola i triglicerida, nervna napetost, ulkus, smanjen imunitet, reuma i sl.

Glina je potrebna i svakoj zdravoj osobi, za oslobađanje od otrova unešenih putem hrane u organizam. Poslije burnih noći u jelu i piću, glina absorbuje metanol i uklanja toksine nastale od preterane konzumacije bjelančevina životinjskog porijekla. Takođe, uklanja i amonijak, neke sulfide i druge gasove iz debelog creva i ubrzava normalizaciju metabolizma.

Kod gljivičnih oboljenja, pogotovu kandidijaze, u crijevnoj flori nastaju vodonik i metan, koje glina veoma efikasno vezuje i izbacuje iz organizma.

Zbog toga glina ima izuzetno dejstvo na povećanje imunološkog kapaciteta organizma.

KOMBINOVANJE HRANE: Za vrijeme korišćenja gline, smanjiti količinu slatkiša, bijelog hljeba, sira i piva (kvasne namirnice). Redukovati masnu i proteinsku hranu, namirnice na bazi margarina, meso, jaja…, da bi dejstvo gline bilo djelotvornije.
Posle obimnog proteinskog obroka (meso, sir, jaja, pasulj, sojini proizvodi) ne nalivati se tečnostima, pogotovu slatkim sokovima. Takođe, ne treba jesti voće i slatkiše, bar dva sata poslije obroka. (Izvor: www.prirodnilek.com)