Emanuel Makron sigurno zna kako da napravi naslov. Ali da li je francuski predsjednik, koji je jednom nazvao NATO mrtvim, zaista to mislio kada je ove nedjelje rekao da Evropa ne bi trebalo da isključi slanje kopnenih trupa u Ukrajinu kako bi sprečila Rusiju da pobijedi u ratu?

Da li je to bio probni balon, neobičan zvuk koji nije koordiniran sa saveznicima ili početak prave strateške debate?, pita se u analizi za Gardijan Pol Tejlor, viši saradnik istraživačkog centra Prijatelji Evrope i autor izvještaja „Poslije rata: kako sačuvati Evropu“.

Kao i uvijek, Makronova baza je imala nekoliko ciljeva: primoravanje evropskih partnera da razmotre koliko su spremni daleko da odu da bi spriječili pobjedu Rusije; pritisak na SAD da nastave sa naoružavanjem Ukrajine; držanje ruskog predsjednika Vladimira Putina van ravnoteže; odgovor na njemačke kritike o skromnoj potrošnji Francuske na pomoć Kijevu; i pokušaj da poremeti domaće protivnike u predstojećoj izbornoj kampanji za Evropski parlament, piše Tejlor, prenosi Danas.

Tekst završava konstatacijom da je, “u širem smislu, Makron bio u pravu kada je pokrenuo strateško pitanje koliko daleko je Zapad spreman da ide da spriječi pobjedu Rusije” i nadom “da će pokrenuti pravu debatu o tome da Ukrajina pobijedi”.