“Grozna mi je ta ideja da netko mora skončati u bijedi da bi svijet profitirao od njegove ili njezine umjetnosti. Da bi se materijalno pokriveni ljudi osjetili produhovljeni i pametni od čitanja dobre literature pa onda još i rekli: neka je patio, isplatilo nam se. Što ćemo onda sa svim genijalnim ljudima koji su svijetu dali sjajnu umjetnost, a nisu imali ugroženu osnovnu egzistenciju? Eto, to je jedan primjer neshvaćanja problema”, rekla je hrvatska književnica Tea Tulić, autorica romana “Strvinari starog svijeta”.

U intervjuu za Novosti, ona kaže da je klasa za nju “uvijek bila društveno pitanje broj jedan”. “Ja se toj temi u pisanju posvećujem na posredniji način. Onaj tko nema iskustvo neimaštine, rijetko će biti svjestan te bezizlaznosti. Dapače, dogodit će se i da neimaštinu romantizira, gotovo idealizira”.