Ljudi ne primjećuju da obolijevaju i umiru na najgluplji način – zbog elementarne nekulture ishrane, uozorava Vadim Zeland, ruski fizičar, mistik i pisac, čija temeljna načela kuture ishrane prenosimo sa portala atma.hr.

1. Glavno načelo je da proizvodi moraju biti prirodni

To znači bez GMO-a, kvasca, hemikalija, sintetike. U supermarketu jedva da možete pronaći 1-5% onoga što se može svrstati u prirodne proizvode. Proizvod koji je “zarobljen i zakopan” na dugi rok trajanja ne može se smatrati prirodnim. Aditivi koji se pretvaraju da su “identični prirodnim” takođe su sintetski, bez obzira kako su dotjerani.

Jesti “dugotrajno” povrće i voće iz supermarketa je čista ludost. Ne postoji ništa gore za tijelo od sintetskih (umjetno sintetiziranih) toksina. Tijekom milijardi godina evolucije priroda je osigurala sve osim ovoga.

Kad bi tijelo moglo govoriti, reklo bi: možete me izgladnjavati, mučiti pretjeranim tjelesnim naporom, bacati me na vrućinu ili hladnoću, možete me tući, mučiti pa čak i rezati, sve ću izdržati.. .. ali ako me otruješ, budalo jedna, biće loše, jako loše – sve će jednostavno završiti vrlo loše.

2. Prehrana mora biti stalna i nepromijenjena

Kuhinja (skup proizvoda i načina njihove pripreme) trebala bi biti neka vrsta ustaljene konstante. Generalno, prehranu ne treba naglo mijenjati, kao što je, recimo, skakanje s jedne nacionalne kuhinje na drugu bez posebne potrebe.

To je uglavnom zbog crijevne mikroflore, koja je prilagođena za varenje ove ili one hrane. Obnavlja se sporo i možda će trebati mjeseci da se prilagodi.

Zato bi svaki prelaz trebao biti gladak i postupan. Ako govorimo o prelasku na živu prehranu, onda tu nema žurbe, jer se dodaje još jedan faktor – pojačano čišćenje organizma. Dakle, u modernim uslovima, a posebno za mlade ljude, bolje je pripremati se ne mjesecima, već godinama.

3. Prehrana treba biti što raznovrsnija

Jela bi trebala da budu što jednostavnija i jednosložna, da se sastoje se od sličnih sastojaka. Bolje je jesti i više, ali samo jednu stvar odjednom.

Ako želite pojesti raznu hranu, znači da vašem tijelu nešto nedostaje. Na primjer, mozak troši više od četvrtine ukupne tjelesne energije i za funkcionisanje mu je potreban lecitin. Čokolada sadrži lecitin, ali povrće i voće ne – to je ono što želim. Ali zašto se prejedati čokoladom ako su mahunarke pune istog lecitina?

4. Hrana bi trebala biti zabavna

Ljudski mozak je dizajniran na ovaj način – treba imati zadovoljstvo. Ako nema zadovoljstva, ne proizvodi se serotonin i onda je sve loše. Ako užitka nema, mozak će ga tražiti, pa tako i među vještačkim stimulansima. Hrana je jedan od glavnih užitaka, treba biti ukusno pripremljena.

Ako je ono što jedete zdravo, ali neukusno, stalno ćete željeti nešto drugo što je možda nezdravo, ali ukusno, i ta će se muka nastaviti sve dok mozak ne dobije svoju porciju zadovoljstva.

Dakle, ne trebate se upuštati u mazohizam, ne morate žvakati samo zelenu salatu kao krava, trebate tražiti jednostavne, ali ukusne recepte, i dobiti ne samo dobrobiti, već i zadovoljstvo – to je kultura žive prehrane. Živa hrana može i treba da bude ukusna.

5. Izbjegavajte vještačke stimulanse i relaksanse

Ako prilično konzumirate ovakve stvari, moraćete platiti s kamatama. Odnosno, od nečeg vještačkog uvijek je manje koristi nego štete. U početku će biti bolje, a onda će biti još gore. Depresija i napadi panike su bolesti nove generacije. Ne uzrokuje ih ništa više od hemijskih komponenti u proizvodima.

Hemija uzrokuje izmijenjeno stanje svijesti, u ovom ili onom stepenu, ali uvijek. Takođe uzrokuje trovanje, uprkos činjenici da su toksini “spakovani u bačvama”.

Možete postaviti pitanje: što je vještačko u kafi i čokoladi. Ako su ekološki prihvatljivi, prirodni, onda vjerovatno ništa, ako je umjereno.

Ali prirodnu kafu i čokoladu sada je teško pronaći. Ovo je veliki biznis, sve plantaže se jako zalivaju hemikalijama, a da ne govorim šta se dodaje u konačni proizvod.

Šteta nije čak ni u samom kofeinu, već u pratećoj hemiji. Najbolji i najsigurniji stimulans su sirova zrna kakaovca. Možete ih jednostavno žvakati, napraviti kakao ili čokoladu, slatkiše. Učinak se osjeti odmah, i to bez posljedica.