Kao prvu od tih zasluga je izdvojio da je bio među sedam članova Glavnog odbora jedinstvenog DPS, koji je stao uz premijera Mila Đukanovića 1997. godine.

U svoje zasluge za Crnu Goru, predsjednik Vujanović je ubrojao i potpisivanje Beogradskog sporazuma, bez koga, po njegovom mišljenju, ne bi bila moguća obnova crnogorske državne nezavisnosti.

Predsjednik Vujanović je otkrio i jedan dramatičan događaj iz vremana NATO napada na SRJ, kada je u Crnoj Gori postojala opasnost od sukoba vojske, lojalne režimu Slobodana Miloševića, i policije, lojalne crnogorskoj vlasti. Vujanović, u to vrijeme ministar unutrašnjih poslova, prisjetio se da je intervenisao kod tadašnjeg komandanta vojnih snaga u Crnoj Gori, generala Milorada Obradovića, da ne izda komandu da specijalna jedinica Kobra, napadne RTV Crne Gore, kako je bilo planirano, što mu je Obradović i obećao.

Vujanović je otkrio da predsjednik Srbije Boris Tadić nije tražio da se sretne sa predsjednikom crnogorskog parlamenta Rankom Krivokapićem  prilikom nedavne posjete, te da se ne radi ni o kakvoj njegovoj osveti Krivokapiću.

Predsjednik Crne Gore je kazao da ga je ljudski zaboljela to što ga je Krivokapić, bez osnovanog razloga, u vrijeme predizborne kampanje za lokalne izbore u maju, optužio da se tajno sastajao sa Tadićem.

"Za sve što sam radio sa Tadicem, znao je premijer Đukanović", kazao je Vujanović.