Najmanje 21 godinu, rukovodioci kompanija „Dupont“ – proizvođača teflona, i 3M – proizvođača skočgarda –  krili su vrlo zabrinjavajuće podatke.

U internim istraživanjima, dvije njihove najzastupljenije hemikalije, nazvane PFOS (perfluorooktan-sulfonat) i PFOA (perfluorooktanoična kiselina), pokazale su razne nepovoljne zdravstvene posljedice o kojima nadležni organi nisu bili obaviješteni.

Samo 1998. godine, kada je protiv kompanije „Dupont“ podnesena tužba zbog ispuštanja više od 7.000 tona mulja zagađenog PFAS-om u rijeku Ohajo, prvi put su otkriveni tajni podaci kompanije, prenosi portal RTS.

Sada samo mali dio kompanijskih dokumenata iz „Duponta“ i 3M, koji obuhvataju period od 1961. do 2006. godine, omogućio je istraživačima da sastave hronologiju prevare.

Ovi dokumenti su prvobitno dobijeni od advokata Roberta Bajlota, koji je dobio spor protiv „Duponta“ zbog zagađenja PFAS-om početkom dvijehiljaditih.

Nedavno su ova dokumenta ustupili istraživačima na Univerzitetu Kalifornija u San Francisku producenti istraživačkog dokumentarca iz 2018. godine o „Dupontu“ pod nazivom The Devil We Know.

„Pristup ovim dokumentima nam omogućava da vidimo šta su proizvođači znali i kada, ali i kako zagađivačke industrije čuvaju kritične informacije o javnom zdravlju“, kaže Nađa Gaber, istraživač javnog zdravlja na Univerzitetu Kalifornije u to vreme, koja je vodila istraživanje.

„Ovo istraživanje je važno da bismo promijenili politiku i prešli na princip preventivnog, a ne reaktivnog regulisanja hemikalija.”

Danas se hemijski propisi u Sjedinjenim Državama obično donose naknadno i tako ugrožavaju javno zdravlje. Prečesto se prvo proizvode novi materijali, a tek onda se ispituje njihova toksičnost pošto se pojave na tržištu.

Štetnost ovog pristupa je više nego očigledna kada se pogleda istorija „vječnih hemikalija“.

PFAS se nazivaju „večne hemikalije” jer im treba veoma mnogo vremena da se razgrade. Ova vrsta hemikalija koristi se još od četrdesetih godina u posuđu sa neljepljivom površinom, tretmanu tkanina, kozmetici i ambalaži hrane.

Od preko 12.000 poznatih varijanti PFAS-a koje su danas dostupne, dvije jasno pokazuju nepovoljne zdravstvene posljedice, uključujući povećan rizik od raka i anomalije kod novorođenčadi.

Početkom dvijehiljaditih, PFOA i PFOS su konačno povučeni iz proizvodnje u Sjedinjenim Državama, ali do tada su već bili široko rasprostranjeni.

Prvo su i „Dupont“ i 3M tvrdili da su ove hemikalije biološki inertne. Međutim, istraživačko novinarstvo i pravni postupci pokazuju da su lideri industrije više decenija znali da to nije istina.

Interna dokumenta otkrivaju da je „Dupont“ još sedamdesetih godina znao da je PFOA „visoko toksičan“ kada se udiše i „umjereno toksičan” kada se unosi  hranom.

Još 1961. godine, dokumenti pokazuju da je glavni toksikolog Teflona znao da PFOA „ima sposobnost da poveća veličinu jetre pacova pri niskim dozama” i da bi „trebalo rukovati s njim ‘s velikom pažnjom’ i da ‘kontakt s kožom treba strogo izbjegavati’.“

Kasnije, početkom osamdesetih, „Dupont“ i 3M saznali su za trudnice koje su bile izložene PFAS-u i koje su imale pobačaje ili su rodile djecu sa urođenim nedostacima.

Godine 1991. „Dupont“ je negirao bilo kakve nepovoljne zdravstvene efekte.

Prošlo je 30 godina od kada je inustrija znala posljedice koje izazivaju njihovi proizvodi do prvih naučnih radova koji su povezali defekte kod novorođenčadi s PFAS-om u naučnoj literaturi objavljenoj u stručnim časopisima.

Do danas, preko 90 odsto trudnica u Sjedinjenim Državama i dalje je izloženo ovim potencijalno štetnim hemikalijama.

Čak i pri malim tragovima, postoji mogućnost da izazovu nepovoljne zdravstvene efekte.

Iako sve PFAS hemikalije ne moraju biti tako opasne kao PFOA ili PFOS, razumljiva je zabrinutost javnosti u vezi sa potencijalnim zdravstvenim rizicima.

Strategije koje su „Dupont“ i 3M koristili za sprečavanje istraživanja i uticaj na važeće zakonske propise, podsjećaju na one koje su koristile kompanije duvanske industrije, kažu istraživači.

Ako se nešto ne promijeni, istorija se lako može ponaviti. (Izvor: RTS)