1. Okružene su ‘vatrenim prstenom’

Godine 2019. astronomi su snimili prvu fotografiju crne rupe koja se nalazi u dalekoj galaksiji.

Naučnici to opisuju kao ‘čudovište’ – tri miliona puta je veća od Zemlje.

Slika prikazuje intenzivno svijetli ‘vatreni prsten’ koji okružuje savršeno kružnu tamnu rupu, kako su ga opisali naučnici.

‘Osjećaj je kao da gledate vrata pakla’, rekao je Heino Falcke sa Univerziteta Radboud u Nijmegenu u Holandiji.

Dok crne rupe troše materiju koja je zalutala preblizu, istiskuju je u pregrijani disk užarenog gasa.

Crna rupa takođe „savija” svjetlost oko sebe, što je ono što stvara kružnu sjenu.

2. Imaju ‘kosu’

Godine 2015. pokojni fizičar profesor Stephen Hawking je sugerisao da crne rupe nisu ‘vječni zatvori’ kakvima ih mnogi smatraju, dodajući da je moguće da sadržaj pobjegne iz ponora.

Godinu dana kasnije proširio je teoriju izjavivši da odgovor leži u česticama nulte energije ili ‘mekoj kosi’ koja se nalazi na horizontu crne rupe.

On je sugerisao da bi se čestice koje se nalaze na horizontu događaja, granici crne rupe, sastojale od fotona i gravitona, koji su subatomski paketi svjetlosti i gravitacijske energije.

Ove kvantne čestice vrlo niske ili čak nulte energije taložene na rubu crne rupe mogu uhvatiti i pohraniti informacije preuzete s čestica koje padaju u crnu rupu.

To zapravo znači da iako čestica koje padaju u crnu rupu možda više nema, njihove informacije i dalje „lebde” na rubu zaborava u „mekoj kosi” kvantnih čestica.

Teorijski fizičar je uporedio vraćanje informacija sa spaljenom enciklopedijom, gdje informacije tehnički ne bi bile izgubljene, ali bi ih bilo nevjerovatno teško dešifrovati.

Hipoteza nije dokazana, ali bi mogla pomoći u rješavanju dugogodišnjeg paradoksa o tome što se događa s gasom i prašinom koji su upali u crnu rupu.

3. Ispuštaju fontane gasova

Snažan gravitacijski stisak crne rupe znači da ništa ne može pobjeći ako se jako približi njenom rubu.

No mnogi od tih misterioznih objekata zapravo su okruženi nakupinama gasa i prašine koji kruže oko crnih rupa, pomalo poput vode koja ide u odvod.

Prema studiji iz 2018, ovo nakupljanje materijala je proces u tri koraka.

Prvo, hladni gas formira disk blizu ravnine rotacije, zagrijavajući se dok se molekule ne raspadnu.

Neke od tih molekula bivaju izbačene iznad i ispod diska, koje potom padaju natrag i stvaraju strukturu sličnu fontani.

Alternativna opažanja takođe sugerišu da ovo kretanje proizvodi lučne prstenove koji okružuju unutarnje stubove materije, koja se „ispaljuje” pravo u zrak te jako podsjeća na fontane.

4. Oni su izvor tamne energije

Još prošli mjesec naučnici s Imperial Collegea u Londonu su dali uzbudljivu objavu o crnim rupama.

Otkrili su da bi objekti zapravo mogli biti izvor nepoznate energije poznate kao tamna energija.

U biti, teorija Velikog praska o stvaranju našeg svemira izvorno je predvidjela da će se njegovo širenje usporiti – ili da će se početi skupljati – zbog sile gravitacije.

Ali 1998. godine astronomi su bili iznenađeni kada su otkrili ne samo da se svemir i dalje širi, nego i da se to širenje ubrzava.

Kako bi se objasnilo to otkriće, predloženo je da je ‘tamna energija’ odgovorna za „guranje” stvari jače od gravitacije.

To je povezano s konceptom koji je Einstein predložio, ali ga je kasnije odbacio — ‘kosmološku konstantu’ koja se suprotstavlja gravitaciji i sprečava kolaps svemira.

Crne rupe su ipak predstavljale problem — njihovoj izuzetno jakoj gravitaciji teško se suprotstaviti, posebno u njihovim središtima, gdje se čini da se sve raspada u fenomenu koji se naziva ‘singularnost’.

Kako bi dublje istražili problem, tim od 17 istraživača iz devet zemalja je proučavao devet milijardi godina evolucije crne rupe.

Posmatrali su drevne i uspavane galaksije i otkrili da crne rupe dobijaju masu na način koji je u skladu s time da sadrže energiju vakuuma ili tamnu energiju.

Zapravo, veličina svemira u različitim vremenskim tačkama usko je odgovarala masi supermasivnih crnih rupa u srcu galaksija.

Drugim riječima, količina tamne energije u svemiru može se objasniti energijom vakuuma crne rupe — što znači da su crne rupe izvor tamne energije.

5. Crne rupe mogu biti ‘stražnja vrata’ u druge dijelove svemira

Duboko unutar crne rupe nalazi se gravitacijska singularnost, gdje se prostor-vrijeme zakrivljuje prema beskonačnosti i, bez obzira na to što prolazi kroz nju, može preživjeti. Ili se tako oduvijek mislilo.

Međutim, u nedavnoj studiji naučnici su sugerisali kako možda postoji izlaz kroz crvotočinu u središtu crne rupe, koja djeluje poput ‘stražnjih vrata’.

Prema toj teoriji, sve što putuje kroz crnu rupu bilo bi ‘spagetirano’, ili rastegnuto do ekstrema, ali bi se vratilo na svoju normalnu veličinu kada se pojavi u drugom dijelu svemira.

Iako je malo vjerovatno da bi čovjek preživio ovaj proces, naučnici kažu da materija unutar crne rupe ne bi bila izgubljena zauvijek kao što se ranije mislilo, već bi umjesto toga bila protjerana u drugo područje svemira.

Takođe, naučnici kažu da ne bi bilo potrebe za ‘egzotičnom’ energijom za stvaranje crvotočine, kao što sugeriše Einsteinova teorija gravitacije.