1. Posmatrajte vlastite misli i birajte one kojima ćete vjerovati

Za početak, posmatrajte kako vaš um funkcioniše. Budite pažljivi i budni, znatiželjni iznutra. Sjedite u tišini, osluškujte i posmatrajte misli, koje poput oblaka plove vašim umom.

Primijetite obrazac – koje životne situacije su najčešći okidač za negativne misli i koje su misli za vas najdestruktivnije.

Neko vrijeme budite samo u ulozi promatrača i nijednoj misli, posebno onoj negativnoj, nemojte pridavati važnost.

To znači da se nećete ponašati onako kako vam ta misao nalaže. Distanciraćete se od nje i zamislićete kao da je posmatrate odozgo ili kao da se ona javlja nekom drugom, a ne vama.

Posmatrajte šta se događa kada se negativna misao pojavi i pratite tjelesne senzacije. Očito je da misao – ako povjerujete u nju – budi i određenu emociju i obratno – emocija za sobom vuče nove slične misli.

Na primjer, misao „Mrzim tog čovjeka!“ u vama će probuditi emociju mržnje i vaše će se tijelo početi stiskati i grčiti. Fizički doslovno postajete ta misao – tolika je njena snaga kada je nahranite svojim vjerovanjem.

Što je neka misao snažnijeg negativnog naboja, to se i intenzivnije negativno odražava na vaše fizičko zdravlje.

Mržnja i ljutnja stvaraju bolesti u vašem tijelu. Mržnja koju osjećate isključivo šteti vama jer se taj osjećaj širi kroz svaku ćeliju u vašem tijelu.

Zato, prestanite da vjerujete u loše misli jer su beskorisne i opasne za vaše zdravlje.

Možete u sve unijeti i dozu humora – vizualizujte svoje iskrivljeno lice i stisnute oči i usnice, i nećete moći odoljeti –počećete se smijati sami sebi.

Nakon što neko vrijeme posmatrate misli, svjesno preuzmite kormilo. Podignite nivo budnosti i čekirajte svaku novu „sumnjivu“ misao koja vam se učestalo javlja – umjesto da automatski povjerujete u njenu poruku, pomislite o tome je li vam ona uopšte korisna, u kojem vas smjeru vodi, kako se zbog nje osjećate i kako se ona odražava na vaše psihofizičko zdravlje.

Što više budete posmatrali obrasce svoga uma i što manje budete vjerovali u određene negativne misli, primijetićete nešto fantastično – one će se sve rjeđe pojavljivati jer se više neće imati čime hraniti.

To, naravno, ne znači da ćete ih se zauvijek riješiti, ali će se takve misli znatno prorijediti, a kad se i pojave, neće imati na vas nikakav utjecaj.

2. Zaustavite voz negativnih misli i duboko dišite – 90 sekundi

Još nešto možete učiniti kako biste pritegnuli uzde vlastitog uma.

Čim naslutite da vas počinje obuzimati oluja negativnih misli, svjesno zastanite i recite „Stop! Stop! Stop!“ Zatim se umirite i počnite duboko disati zatvorenih očiju tokom 90 sekundi.

Kada pažnju usmjerite isključivo na disanje, momentalno ćete se distancirati od vlastitih negativnih misli.

Istraživanja su pokazala da je potrebno oko 90 sekundi da bi neurohemijski okidači u mozgu izblijeđ a um potpuno umirio.

3. Ignorišite unutrašnjeg kritičara – to je samo glas vašeg vječno nezadovoljnog ega

Uvedete li naviku posmatranja vlastitih misli, sigurno ćete primijetiti da vašim umom najviše vlada jedan fantom – unutrašnji kritičar.

To je onaj dio vas koji apsolutno nikada ničim nije zadovoljan. To je unutrašnji glas koji se neprestano žali na porodičnu situaciju, rođake, kolege, vrijeme, finansije, situaciju u državi i svijetu, i koji vam prebacuje što niste „ljepši, bolji, pametniji i uspješniji.“

Vjerujte, što god vi učinili, taj dio vašeg uma nikada ne bi ni bio zadovoljan. To je perfekcionist bez pokrića.

Čim prepoznate njegov glas u sebi, jednostavno ga ignorišite.

Možete pokušati i ovo: pozdravite ga, zahvalite mu što je sve vrijeme bio s vama i recite mu da vam više nije potreban.

Misli koje vam „isporučuje“ vaš unutrašnji kritičar takođe možete i preformulisati.

Recimo, misao „Tako sam lijena i beskorisna“ možete pretvoriti u „Treba mi malo vremena da se odmorim prije nego što dovršim svoj zadatak“.

Kad god idući put čujete ovaj optužujući glas, nasmiješite se, preformulišite misao (ili je ignorišite), a onda pažnju usmjerite na sljedeći zadatak, ma kako nevažan bio za vašeg unutarnjeg kritičara.

4. Otpustite zabrinutost i tjeskobu

Osim glasa koji stalno kritikuje, sigurno ste primijetili da postoji i onaj dio vas koji je stalno zbog nečeg zabrinut, bilo da se radi o vašem zdravlju ili zdravlju vaše porodice, finansijskoj neizvjesnosti, budućnosti planete i sl.

To je glas vašeg ega koji strahuje zbog vlastite budućnosti i koji u vama stvara intenzivnu tjeskobu.

Vežete li se uz taj strah, vaša će tjeskoba postati dugotrajna, a to će se negativno odraziti na mentalno i fizičko zdravlje te vas može odvesti i u depresiju.

Fizički simptomi tjeskobe su ubrzan srčani ritam, povišeni pritisak, plitko disanje i mišićna napetost.

Čim osjetite da se u vas uvlači strah i tjeskoba, svjesno počnite opuštati tijelo, zatvorite oči i polako i duboko dišite.

Sjetite se da u stvarnom životu postoji samo sadašnjost, prošlost „živi“ još samo u sjećanju, a budućnost možete samo zamišljati.

Što treba da bude, biće, a mnogi se strahovi nikada ne ostvare. Stoga, živite spokojno iz trenutka u trenutak, ne razmišljajući o sjutrašnjici.

Svaki put kada primijetite tjeskobne misli, počnite duboko disati i usmjerite svu pažnju na disanje. Ili  recite „Stop! Takve misli meni nisu potrebne!“. Zamijenite ih mislima zahvalnosti, kao: „Što god mi život donese, biću zahvalan na tome jer ću iz toga nešto naučiti i postati bolja osoba.“

Sve ono što se u početku činilo kao promašaj ili poraz samo je još jedna u nizu životnih lekcija.

Pomatrajte život na takav način i vaše će tjeskobne misli početi blijeđeti i nestajati same od sebe.

Zabrinutost se rađa iz straha, a strah je osjećaj koji je suprotan ljubavi. Ako ne živite iz ljubavi, vama upravlja strah, odnosno uplašeni ego koji strahuje za svoje postojanje.

Umjesto ega i straha, radije birajte ljubav – ona je neustrašiva i besmrtna!

5. Stvorite prostor za nove misli i zakoračite u harmoničan život

Pomatranjem vlastitih mentalnih obrazaca i preformulisanjem negativnih misli polako ćete početi preuzimati kontrolu na vlastitim umom.

Neuroni u vašem mozgu oblikovaće drukčije mreže i uzorke i vi se više nećete moći vratiti starom načinu razmišljanja. Zahvaljujući neuroplastičnosti mozga, vi možete itekako mijenjati svoj mentalni sklop i način razmišljanja i postati doslovno – nova osoba.

Zahvaljujući budnosti i praćenju misli, vaš prefrontalni korteks, dio mozga koji je zadužen za planiranje i svakodnevne zadatke, s vremenom će utišati buku negativnih emocija i strahova za koje je zadužena amigdala.

Iz haosa vaš će se život početi pomicati prema harmoniji.

U konačnici, vaš je život kreacija vašeg uma i zato je važno da svjesno upravljate svojim „divljim konjima“.

Ponekad je potrebno čvrsto povući uzde, a ponekad ih treba i malo olabaviti te svemu pristupiti s dozom humora. (Izvor: alternativa-za-vas.com)